NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Koliko košta ledina

Retki strani investitori koji danas pokazuju spremnost da nastave pregovore sa Vladom Srbije traže da vrednost domaćih preduzeća bude smanjena za 20 do 30 procenata u odnosu na predratnu

      Evropska investiciona banka (EIB), finansijsko krilo Evropske unije, nedavno je u Vašingtonu objavila da je spremna da investira šest milijardi dolara u jugoistočnu Evropu, ali taj novac će verovatno zaobići Srbiju. Miroljub Labus i Mlađan Dinkić, predstavnici Grupe nezavisnih ekonomista G 17 nedavno su javnosti saopštili da u Evropi vlada veliko interesovanje za povratak Srbije u svet i da bi regionalni projekti koji se uveliko prave, trebalo da obuhvate i puteve i mostove kroz Srbiju. Ali važni igrači, oni koji na kilometre mogu da namirišu novac, prilično su skeptični.
       Gorušica
       Svetske konsultantske kuće koje imaju svoje filijale u Beogradu, na ivici su da ovu teritoriju izbrišu iz svojih poslovnih planova za narednu godinu i potrče za boljim mušterijama na Balkanu. Makar i one u susedstvu u Republici Srpskoj i Crnoj Gori. Konsultantske kuće uvek su prethodnica velikih multinacionalnih kompanija koje žele da ulažu u neki region, a ovom parčetu ovde, zbog,pre svega, političkog rizika zemlje i ekonomskog haosa, stalno pada cena.
       "Kako odrediti cenu jednog preduzeća kad je ono okruženo dvostrukom bodljikavom žicom, a na svim ulazima stoje stražari i paze da ništa ne možeš ni da uneseš, ni da izneseš? Na jednoj strani, Evropska unija strogo zabranjuje investicije u Srbiji, na drugoj rastu unutrašnji rizici od stalnih promena u makroekonomskoj politici", kaže za NIN Aleksandar Vlahović, partner konsultantske kuće Dilojt i Tuš, koji je na savetovanju ekonomista u Miločeru rekao da Jugoslaviju treba svrstati u grupu najrizičnijih zemalja za strane investitore.
       Neki članovi Vlade Srbije tvrde "da prosto dobiju gorušicu" kad im se pomenu takve stvari. Jedna od ključnih teorija koja vlada u tom krugu je da srpski kapital vredi sve više. Strane kompanije zaposele su sve zemlje u susedstvu i bore se za svoje parče profita u ogromnoj konkurenciji, samo je srpsko dvorište neuzorana ledina, na kojoj može da se hvata zalet, kaže ta teorija. U toj priči verovatno ima nešto istine: u jednoj ranijoj proceni o tome kolika bi bila profitna stopa, ukoliko bi stranci kupili beočinsku fabriku cementa, početna cifra bila je 17, a u petoj godini 30 procenata. Atraktivno i isplativo, koliko i prodavanje "orbit" žvaka.
       Ambasade
       "Pojavi se neka strana kompanija, kaže "dobar dan mi smo zainteresovani za vaš vodovod", a vlada kaže, "to je super, ali kod nas je cena vode limitirana zbog socijalne politike", i tako se ta priča manje-više oteže bez rezultata", objašnjava jedan NIN-ov sagovornik.
       " Sve dok ne postoji realna mogućnost da investitori ovde ulože novac, pitanje vredosti kapitala je sasvim teorijsko. Možemo da raspravljamo koliko je rizično ulagati u jednu Angolu, na primer, ali tek kad neko za nju pokaže interesovanje", kaže Vlahović.
       "Prajs Voterhaus Kupers" koji ima svoju kancelariju u Beogradu nedavno je raspisao konkurs za prijem novih ljudi, a i neke druge kuće iz te branše nameravaju da svoj sastav prošire mladim ljudima. "Ne verujem da iko od njih ima neki pouzdan znak da će ovde sutra ili prekosutra nešto biti promenjeno, ili da će u januaru u Srbiji da procveta. Jednostavno, spremaju se za neka vremena koja tek dolaze", kaže jedan sagovornik NIN-a.
       Strane kompanije pažljivo preračunavaju broj ljudi na mitinzima Saveza za promene i ne predviđaju da će predsedniku Jugoslavije Slobodanu Miloševiću uskoro videti leđa. Ali to nije dobra vest za njega. "Stranim investitorima jako je teško da planiraju svoje poslove na Balkanu, jer mnoge zapadne vlade, a pre svega SAD i Velika Britanija, ostaju čvrste u stavu da ne dopuste da u Srbiju uđe i jedan dolar dok je na njenom čelu Milošević", objavio je krajem septembra "Fajnenšel tajms", posle zasedanja EIB-a. Na tom sastanku odlučeno je da banka pošalje jednu svoju komisiju koja bi se detaljnije upoznala sa projektima izgradnje puteva, pruga, aerodroma, vodovoda, telekomunikacija, poboljšanja prenosa električne energije i raščišćavanja plovnog puta Dunavom. Faktor Milošević, mogao bi da bude tolerisan samo u slučaju ovog poslednjeg projekta, piše u izveštaju EIB-a.
       Domaća politička i ekonomska javnost podelila se oko pitanja da li da strane diplomate ubeđuje da ovde pod hitno treba uneti što više para da bi se Miloševićeva moć otopila, ili još više zategnuti konopac.
       I u samim stranim kompanijama postoje "političke podele": da li zaboraviti Beograd, ili ga diskretno posećivati, da bi se zadržali ranije uspostavljeni kontakti. U ambasadama u Beogradu kažu da im svakodnevno stiže veliki broj faksova u kojima kompanije traže da im se razjasne uslovi poslovanja u Srbiji, ali s koferima u "Hajat" uglavnom dolaze humanitarci.
       Pregovarači
       Potpredsednik srpske vlade Dragan Tomić nedavno je novinarima rekao da je Srbija jedina među zemljama ovog dela Evrope koja nije napravila greške prebrzog otvaranja i privatizacije, ali javno huljenje na one koji su nas bombardovali, treba, čini se, shvatiti selektivno. To štivo važi za unutrašnju upotrebu, ali ne i za politiku izdavanja viza strancima koji bi poslom da dođu u Beograd.
       Retke multinacionalke, pre svega francuske, u poslednja dva meseca pozitivno su odgovorile na pisma Vlade Srbije da razjasne da li su i dalje zainteresovane za domaću srebrninu- pivare i cementare, ali sada se na obe strane mešaju drugačije karte. Ne samo da su stranci više nego ikad uplašeni svog javnog mnjenja koje bi ih, da zna da se dopisuju sa Beogradom, razapelo na stub srama, već ispostavljaju i novu cenu straha. "Ranije smo se sa strancima nagađali da li nešto košta 100 ili 120 miliona nemačkih maraka, a sada oni traže da se cena spusti za dodatnih 20 i 30 odsto", kaže za NIN jedan konsultant za strana ulaganja. Ipak, teško je, kaže on, proceniti generalni trend, jer to zavisi od slučaja do slučaja.
       U ovoj zemlji više nije izvesno ni ono što se ranije činilo manje-više nespornim: ne zna se da li će stići ruski gas, nejasno je da li će uopšte biti struje, a svi izveštaji govore da unutrašnje socijalno nezadovoljstvo i mogućnost velikih masovnih protesta i štrajkova u preduzećima raste. Svi ti faktori snižavaju cenu.
       Đubre
       Uprkos tome, Upravni odbor Cementare Novi Popovac kojim predsedava zamenik srpskog ministra za finansije radikal Igor Mirović, objavio je da je ranija procena fabrike od 90 miliona nemačkih maraka sada revidirana i da u skladu sa novom, kompanija vredi 180 miliona DEM. U vladi ima mišljenja da je u pitanju "pojedinačni izlet" i da bi ukoliko se ukaže prilika, vlada bila daleko fleksibilnija u pogledu procene vrednosti neke firme, nego ranije.
       U samoj vladi nisu jasno rešena ni personalna pitanja: kad dođu, strance najčešće prima potpredsednik Dragan Tomić, ili premijer Mirko Marjanović. Status ministra bez portfelja Bogoljuba Karića, koji je bio zadužen za privatizaciju preduzeća sa posebne liste Vlade Srbije je nejasan, a nadležno Ministarstvo za privatizaciju s vremena na vreme saznaje da je u takvim razgovorima bilo neugodno zaobiđeno.
       Za građane Srbije možda je mnogo važnije pitanje kakva je uopšte taktika Vlade Srbije, i da li je njena namera da poveća cenu preduzeća, ili da je smanji. Ukoliko bi se odlučila za prvo, onda bi se morala odreći kontrole cena i baviti se prozvodnjom reda, a ne nereda u finansijama. Koncepcija bi verovatno bila okrenuta naglavačke: cementare bi bile prodavane na repu, a preduzeća koje vlada ne može da sanira, na početku reda za privatizaciju.
       Neki strani investitori, koji su očekivali da politička klima u Srbiji posle bombardovanja omekša, i da novac od humanitarne pomoći počne da pliva ovim prostorom, rekli su NIN-u kako su bili spremni da se klade da bi svaka pametna vlada odustala od prodaje svojih zlatnih koka i okrenula se davanju koncesija na vodovode, iznošenje smeća i puteve.
       Tim pre što su neki od tih kofera, bar u izvidnici, već u Beogradu.
       TANjA JAKOBI


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu