NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Varanje svetine

Smatram diverzijom tvrdnju da je beznačajna količina dinara mogla da ugrozi moju zemlju, kaže advokat Sava Anđelković

      Ovdašnje vreme čuda, koje neki tretiraju kao zonu sumraka, doživljava svoje "zvezdane trenutke". Najnoviji "trenutak" nastupio je kad su državni organi otkrili i osujetili još jedan pokušaj agresije na našu zemlju, ovoga puta metodom specijalnog rata.
       Javnost je alarmirao savezni sekretar za informisanje Goran Matić - "NATO zemlje" pokušale su da u našu državu preko Mađarske ubace pet do šest miliona falsifikovanih dinara i preko Republike Srpske još 500 hiljada. Glavni pomagač, ako ne i kolovođa ove akcije, izvestio nas je sekretar Matić, jeste Milorad Dodik, premijer Republike Srpske lično. "Notiran je", kaže, "kao koordinator ove operacije."
      
       Neznanje
       A tema operacije je monetarni udar koji, prema Matićevim otkrićima, svojim izjavama teže da izazovu američke diplomate Robert Gelbrad i Dzejms Dobins, zatim savetnik Mila Đukanovića Stiv Henke i domaći izdajnici G-17 i Savez za promene. Umesto teške zavere, otkrilo se kolosalno Matićevo nepoznavanje problematike o kojoj govori. Stvar je ozbiljnija, jer je bez iznošenja bilo kakvih dokaza optužen, između ostalih, čak i premijer susedne srpske države, kojoj je vlast Srbije svojevremeno uvodila blokadu na Drini.
       U čemu se Matićevo neznanje ogleda. Ako je već hteo (dobio zadatak) da nekoga optuži za ovdašnju inflaciju, monetarne udare, destabilizaciju dinara, bilo je uputno da se o značenju tih pojmova prethodno bar obavesti. Prvo, monetarni udari ne mogu se nikako izazivati izjavama, taman da se skupe svi srpski neprijatelji. Dinar se može destabilizovati jedino njegovom zloupotrebom od strane centralnih monetarnih vlasti, čemu onda (ali samo sporedno) mogu pripomoći privreda i građani zbog psihoze izazvane lošim iskustvima. Drugo, sumom od pet do šest miliona dinara, pri ukupnoj novčanoj masi (prema priznanju guvernera Dušana Vlatkovića) od 14,4 milijardi dinara, od toga 40 odsto u gotovini, ne može se izazvati monetarni udar ni na teritoriji Dorćola, kako se izrazio koordinator prokazane G-17 Mlađan Dinkić.
       Šta tek reći o sumi koja je, prema Matićevoj tvrdnji, zaplenjena iz pravca Republike Srpske. Sa 500 hiljada dinara, ili nešto više od 25 hiljada maraka po realnom kursu, koliko je Dodik, kao, pokušao da ubaci, ne može se kupiti ni garaža na pomenutom Dorćolu. A sekretar Matić govori o specijalnom ratu i destabilizaciji zemlje i valute! I treće, da su mračne sile zaista pokušale novu agresiju, valjda bi pokušaj bar bio malo inteligentniji, a u svakom slučaju, iskustvo nas uči, uspešniji.
      
       Inflacija
       Ekonomista dr Milan Kovačević ovu priču ocenjuje kao nesuvislu. "Da je u pitanju agresija, onda bi neke dobro organizovane snage napravile više novčanica. Drugo, ako je bila diverzantska akcija mogle su se jednostavno izbaciti na celu teritoriju Jugoslavije i napraviti opšti darmar. Ove priče posledica su velikih problema u monetarnoj oblasti jer, suštinski, umesto restriktivne monetarne politike, imamo ekspanzivnu. Pošto će ove godine društveni proizvod biti smanjen između 25 i 30 odsto, novčana masa se morala smanjiti, a ona je radikalno povećana, sa desetak na više od 14 milijardi dinara. Prema tome, inflacija se može napraviti samo ako ima previše novca u opticaju, a sume koje je ministar pomenuo prosto su zanemarljive", kaže za NIN dr Kovačević. On napominje da su bonovi za struju, podeljeni penzionerima, mnogo veći monetarni udar nego što bi bila čitava ova operacija, da je uspela. "Morali bi da priznaju da je ovo mnogo sitnije nego ono što su oni uradili", smatra dr Kovačević.
       Niko, naravno, nema nameru da opravdava falsifikatore, bez obzira da li im je cilj diverzija ili puka zarada, što je dosad bio uobičajeni motiv, ali se u ovom slučaju nameće ozbiljna dilema: stručnjaci, a i takozvani nezavisni posmatrači, dovode u pitanje verodostojnost cele priče. Povoda za to ima dosta, nema ih potrebe ni nabrajati. Dovoljno je samo setiti se kad su svojevremeno Vojislav Šešelj, Milovan Bojić i Ratko Marković mahali "otkrivenim" strogo poverljivim dokumentima o navodnoj stranoj zaveri protiv režima i plaćanju ovdašnjih domaćih izdajnika u liku opozicije i medija da ga sruše, a onda se ispostavilo, već istog dana, da je to samo trapavi falsifikat.
      
       Uvreda
       "Ako se nešto i htelo, a očigledno da jeste, onda se morao angažovati vrhunski tim eksperata, sastavljen od policajaca, bankara, sudija, advokata, pa čak i falsifikatora, pa da tako organizovani jednu akciju prikažu bar logično", kaže za NIN advokat Sava Anđelković. Umesto toga, sve je svaljeno na nejaka pleća Gorana Matića, pa tako akcija nije ni uspela. "Sve je ispalo amaterski improvizovano, sa ciljem da se iz nekih razloga baci ljaga na Milorada Dodika. Umesto Dodika, Matić je okaljao sam sebe i omalovažio svoju zemlju tvrdnjom da je može ugroziti i destabilizovati ovako bedna suma. Smatram čistom diverzijom to što je moja zemlja predstavljena tako slabom. Kao građanin koji veruje u monetarnu i ekonomsku stabilnost svoje države, tužiću ga zbog ovoga što je izjavio i time obrukao i svoju zemlju i sve nas zajedno", kaže Anđelković. Na stranu to što se u međunarodnim komunikacijama vodi računa šta i kako se govori, čak i u ratnom stanju, o premijeru jedne države jer on predstavlja ceo narod.
       Našim sagovornicima padaju u oči još neke specifičnosti ovog slučaja u odnosu na uobičajeno ponašanje, kad je reč o otkrivanju falsifikovanih novčanica. Izjave je umesto SUP-a dao savezni sekretar za informisanje, što je krajnje neuobičajeno. Izneo je da je uhapšeno osam lica čiji će "identitet naknadno biti saopšten", dok su do sada (pet-šest puta samo od početka ove godine) uvek objavljivana njihova imena, godište, fotografije, nekad i adrese i broj tablica na automobilima. "Podaci su saopšteni na konferenciji za novinare jednog saveznog ministra, umesto da se to čini na konferencijama koje organizuje MUP, što znači da se radi o veoma ozbiljnoj stvari, čija je ozbiljnost iznad shvatanja ozbiljnosti same policije. To je svakako i želja da se ukaže sa mesta mnogo važnijeg od mesta policije, da nam se pored svih zala sada čini i ovo, koje je takvo da može bitno da utiče na stabilnost monetarnog sistema i same ekonomije države", kaže za NIN Dragoljub Tatomirović vlasnik kriminalističke škole, nekadašnji visoki inspektor, zadužen za drogu i falsifikate.
      
       Policija
       Tatomirović zapaža da je Matić bio "veoma nesiguran u ono što priča, sa grčem na licu je saopštavao teške podatke i odmah davao i zaključke - govorio je i ko je i zašto te dinare ubacio u zemlju, a to govori da je on i u tom trenutku znao mnogo više od onoga što je saopštio i da je nepotrebno ostavljao rok nadležnim organima da sve dobro ispitaju, jer on je već sve znao! Policija je u periodu posle konferencije trebalo da ustanovi ono što je Matić već saopštio. A policija ćuti! A kada ona ćuti, onda je ili slučaj veoma složen da ga ona ne može raspetljati, ili se i sama policija distancira od svog rada."
       Ne može se, ruku na srce, nedovoljna stručnost zameriti samo ministru. Ništa bolje nisu se pokazali ni falsifikatori: pored toga što su na lažnoj novčanici boje bleđe a papir drugačiji (Matić tvrdi kvalitetniji od originala), zaštitna nit pomerena je čitavih pet milimetara udesno, pa i dete može otkriti falsifikat. "Kriminalistički gledano, nije svaki falsifikovani novac i novčani falsifikat. Onaj koji svaka kuvarica može da otkrije, ne predstavlja opasnost. Da bi lažni novac bio falsifikat, kvalitet štampe mora biti takav da se ni pod lupom lako ne otkrije", kaže Anđelković. Sa ovim se slaže i Tatomirović: "Predmeti, dokumenta ili novac čija je izrada takva da i laik, na prvi pogled ili najobičnijim upoređivanjem sa nespornim uzorkom - originalom, može uočiti nesaglasnosti, nisu predmeti kojima se može izvršiti krivično delo falsifikovanja. Ako to policija u pretkrivičnom postupku tako kvalifikuje, u krivičnom postupku se vrši prekvalifikacija u krivično delo prevare ili pokušaja prevare, ako je pokušaj osujećen u samom početku."
      
       Afera
       Nije isključeno da savezni sekretar za informisanje, kome je palo u deo da javnost upozna sa novom agresijom na našu zemlju, sve ovo odlično zna. Cilj je, možda, bio da se ponovo mobiliše i homogenizuje javno mnjenje, odnosno zbije uz rukovodstvo koje ovu zemlju "vodi pozitivno". Vrlo je moguće da se u tome i uspelo, pogotovu ako se uzme u obzir izjava psihijatra dr Jovana Marića, data "Blicu", u kojoj on tvrdi da je naša karakterna odrednica politička naivnost, odnosno da Srbi imaju sklonost ka obmanjivanju i samoobmanjivanju, prema staroj izreci "Svetina hoće da bude varana, dakle, varajmo je". Naši političari to vrlo vešto čine, kaže dr Marić, ali je problem u tome što im narod veruje.
       Upravo zbog toga premijer Republike Srpske Milorad Dodik odlučio je, kaže, da uzvrati istom merom. Na Matića lično nije se ni osvrnuo, već je rekao da "režim sa Dedinja još jednom laže svoje građane po principu - što veća laž, to su veće i šanse da se prihvati". Kao "glupost" je okvalifikovao tvrdnju da neko sa strane falsifikuje slabu i iznemoglu valutu. Nju može da falsifikuje, kaže Dodik, samo režim koji na tome počiva i koji je izolacijom i razorenom privredom doveo narod i dinar do prosjačkog štapa. "Inflatorna spirala nije uvozna roba i ona je isključivo privredni, ekonomski i politički produkt potpuno domaćeg porekla", kaže Dodik, a ovu epizodu kvalifikuje kao "još jednu podvalu". Pre Matića, savezni premijer Momir Bulatović optužio je Dodika da destabilizuje naš monetarni sistem, ali pomoću pravih dinara. Guverneru Vlatkoviću dosadilo je da demantuje svoje kolege, pa izjavu Gorana Matića u Udruženju banaka Jugoslavije nije želeo ni da komentariše.
       Na kraju, proizlazi da čitava afera nije ekonomske, već političke prirode. Urađena je trapavo, što već postaje manir. Ako bi priča teoretski nekako i mogla da opstane, praktično je neizvodljiva. Da bi se zaista izazvala destabilizacija valute čija najkrupnija novčanica vredi jedva šest maraka, onda bi se dovoljne količine u zemlju morale uvoziti šleperima.
      
       Biljana StepanoviĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu