NIN nam je omogućio da zavirimo u ratni dnevnik Rudolfa Šarpinga, ministra odbrane Njemačke. Sumnjam da je ijedan od navedenih ciljeva zbog kojeg je navodno izvršena agresija, bio stvarni cilj NATO-a osim političke izolacije Miloševića. Ni u tome nisu mnogo postigli u odnosu na stanje prije agresije.

      ("Ne smemo da gledamo u stranu", NIN br. 2547)
      
       Zar je moguće da je jedan ministar vojni i to jedne Njemačke toliko okupiran humanitarnim problemima svijeta, posebno Balkana?
       Zar je moguće da u toku rata nijednom nije poskočio od ushićenja zbog popravke strateške pozicije Njemačke i tog njihovog saveza?
       Blago nama, ako su im ministri vojni takvog profila kakvi li su tek profesionalci humanističkog opredjeljenja.
       Pakovanje sile u ambalažu od humanosti predstavlja najveći skandal na izmaku milenija. Skandal koji ostavlja u sjenci i obilježavanje dva milenija hrišćanstva.
       Humanista Šarping malo-malo pa pomene Hitlera i koncentracione logore. Traži mu zamjenu među Srbima i traži Aušvic u Srbiji.
       Kada imam takvu ekonomsku (i vojnu) moć, misli g. Šarping, onda mogu sve. Mogu i da oslobodim svoju savjest i svoje pamćenje tereta koncentracionih logora iz Drugog svjetskog rata. Tako što ću taj teret prenijeti na Srbe. Koji su me zezali u dva svjetska rata a i danas nešto zanovijetaju.
       Uzalud smo se godinama propinjali na prste da ugledamo tu zapadnu demokratiju. Meni više nije zanimljiva. Ako je proizvela takve nasilnike u vlasti i tako ravnodušnu masu. Mi se koliko-toliko opiremo a oni ništa. Njihovi šefovi su povrijedili njihove ustave i srušili autoritet Ujedinjenih nacija a da to zapadni čovjek (birač) nije ni primijetio.
      
       Cvijetin Mihajlović, Subotica