Nakon brojnih polemika u štampi, u Tuzli je prošle nedelje upriličen i "naučni skup" s pretenzijom da odgovori na pitanje: kako da se Bošnjaci odnose prema Andriću?

      Ako ovako nastavimo, ostaćemo bez istorije", zavapio je jedan od učesnika naučnog skupa "Djelo Ive Andrića u istorijskom i društvenom kontekstu", koji je na poziv Kulturne zajednice Bošnjaka "Preporod", Islamske zajednice i Filozofskog fakulteta, 13. i 14, novembra održan u Tuzli.
       Duže od pola godine traju oficijelna, privatna i svaka druga naklapanja o prijedlogu da se izbriše naziv Ulice Ive Andrića u Tuzli. Jedan od prvih javnih istupa protiv takvog prijedloga, koji je Kulturna zajednica Bošnjaka "Preporod" uputila opštinskim vlastima, stigao je upravo iz kruga te iste vlasti.
       Ideja za brisanje imena ulice, obrazložena stavovima Muhsina Rizvića iz njegove studije "Bosanski Muslimani u Andrićevu svijetu", okarakterisana je kao "kulturna šabanologija", a predlagač, KZB "Preporod", kao leglo primitivizma.
      
       Sporna ulica
       Polemika koja je uslijedila na stranicama "Oslobođenja" i "Dana", potom u lokalnim medijima, izazvala je polarizaciju - za i protiv Andrića, pri čemu je najčešće zaboravljan povod same polemike koja je poprimala sve elemente praonice prljavog veša.
       Zahtjev za brisanje imena Ulice Ive Andrića inicijatorima je osporavan, osim ostalog, i zbog toga što je isto društvo, KZB "Preporod", ćutalo kada je prije više od dvije godine jedna ulica u Tuzli krštena imenom jednog Š-majora bošnjačke nacionalnosti.
       Najoštriji protivnik progona Andrića iz njegove ulice u Tuzli, nevladin Forum građana Tuzle, kao maksimum ustupka progoniteljima osvjedočenog "muslimanomrsca" smatra tek mogućnost da se u natpis na tabli s Andrićevim imenom ubaci naznaka za zaboravne - "Ulica nobelovca Ive Andrića".
       Najžešće polemike vođene su na stranicama tuzlanskog "Fronta slobode" i sarajevskih "Dana". Oštrina riječi kojima su se "Dani" okomili na ovu inicijativu, posebno na njenog najeksponiranijeg zagovornika Muhidina Pašića, predsjedika "Preporoda", bile su prve riječi kojima se prvi čovjek "Preporoda" obratio učesnicima naučnog skupa.
       Otvarajući skup, protivnicima ideje, posebno "Danima", prebacio je "naglašenu neurotičnu isključivost". Na stranicama tog lista, što je odgovorni urednik Senad Pećanin javno potvrdio, nema mjesta za saopštenja i slične tekstove koji bilo čime opravdavaju i objašnjavaju zahtjev za Andrićev progon.
       "Planetarna glupost", samo je jedna u dugom nizu medijskih kvalifikacija te ideje, a žaoke su uglavnom bile usmjerene na izvršioca radova, već pomenutog Muhidina Pašića, pri čemu su izbjegavani temeljni stubovi podrške - Islamska zajednica i "grupa" studenata tuzlanskog Filozofskog fakulteta.
       Okrugli sto o Andriću jedni smatraju kao logičan kraj neugodne i besmislene hajke na predlagače, a drugi tek kao još jedan, jedini mogući i preostali pokušaj pranja ruku od nesvakidašnje sramote.
       Može li se Ivo Andrić izolovano posmatrati kao pisac političko-istorijskih djela koja pretenduju na nespornu autentičnost, kao pisac visokog stilskog dometa? Da li su njegova djela ideološki kontaminirana, kako tvrdi Esad Duraković, i da li postoji ideološka veza između Andrićevih djela i ideje nacišovinističkog projekta Velika Srbija, ili je Andrićev ed-memoar samo genocidna teorija, kako tvrdi Muhamed Filipović?
       Ili je ovaj projekat doživio svoju aplikaciju na Kosovu upravo ove godine, upitao se Muhidin Pašić, moderator i najvatreniji protivnik Ive Andrića, pozivajući prisutne na argumentovan dijalog i ujedno izražavajući žaljenje što skupu ne prisustvuju i zagovornici Andrića, kao što su Ivan Lovrenović, Mile Stojić, Enver Kazaz, Marko Vešović, i Muhamed Filipović iz Sarajeva, koji "propuštaju priliku da snagom argumenata verifikuju svoje dotadašnje neutemeljene javne istupe" u kojima nisu osporavali pravo da se o svačijem djelu javno raspravlja, ali su zahtjev za promjenu imena tuzlanske ulice odbacivali kao primitivan i necivilizacijski.
      
       Dete vremena
       Istoričar Ahmed Aličić iz Sarajeva nije propustio da kaže da bi bio srećan da pripada narodu koji prihvata različito mišljenje, koji i ružno mišljenjeo o sebi prihvata na isti način kao i lijepo, koji razložno raspravlja o svemu, koji zna da zahvali svakome ko je o njemu rekao bilo koju lijepu riječ.
       "Andrić je veličina, izvanredna veličina, i skoro da se ne usuđujem i govoriti o njemu. A šta god mi razmišljali o njemu, on je pisac ovog podneblja. Ima stotine elemenata koji utiču na ljude, pa tako ima i stotine elemenata koji su uticali i na njega, što je rezultat njegovog spisateljstva. Ne ulazim u njegove političke ideje niti ulazim u to što se kod njega osjeća određena islamofobija. Možda se svemu tome može naći i razlog. Ako se dobro proanaliziraju njegova djela, možda to nije teško otkriti. Ivo Andrić spada u red stvaralaca čije se djelo ne može posmatrati izvan istorijske stvarnosti, jer je snažno njome prožeto, i u suštini istorijska je stvarnost izvorište umjetnikovih ideja."
       "Ali valja reći da Andriću nije bio cilj pisanje istorije podneblja ili zemlje u kojoj se dešava njegovo ukupno djelo niti istorija sistema i vlasti ondašnje Bosne ili Osmanskog carstva, pa samim tim se ne može ni očekivati da ono predstavlja konkretnu istoriju zemlje Bosne, koja je dominatno predmet njegovog stvaralaštva. Kao istoričar, smatram da Ivo Andrić, bez obzira na sve, zaslužuje izuzetnu pažnju ovog naroda i ove zemlje i bio bih žalostan ako bi se prema njemu drugačije postupalo", smatra Aličić.
       Fra Marko Oršolić, direktor Centra za multireligijski dijalog iz Sarajeva, premda je na skup, po sopstevnom priznanju, došao više iz solidarnosti prema načinu na koji se "Preporod" i ostale institucije žele da nose s ovom osjetljivom temom, u kojoj se prelama sve što se danas čini u BiH, zemlji u tranziciji, gdje tranzicija istina ne znači i kulturnu revoluciju u kojoj bismo sve iznijeli, sve pretresli i vidjeli da niko ne valja.
       "Andrić je dijete svog vremena kao i svako. On jeste bio genijalan kao pisac i književnik, a Bog, izgleda, kada nekom da talenat za nešto, očito mu ne da za nešto drugo. Meni je mnogo važnije da su ulice popločane i osvijetljene i da nemaju baš neka nakaradna imena. Sviđa mi se ono što su učinili u Sarajevu. Nisu skidali samo ove ili one, već su išli za starinom, kao na Baščaršiji. Manje je problem šta će se skinuti, već šta će se staviti. Riječ je o odnosu prema cijeloj prošlosti, prema nasljeđu, koje je i tursko, i šta sada. Zašto, recimo, da dobije spomenik čovjek koji ga je opisao, a ne i čovjek koji ga je napravio. A, opet, iz ideoloških razloga, jer je bio vezir, a dobro je djelo načinio. To govori i o tome zašto ne spomenik Ivi Andriću, sa ove strane, jer da on o tome nije pisao, niko u svijetu za taj most ne bi čuo. To je slika današnjeg vremena, slika čovjeka i društva u tranziciji, koji moraju gledati da ne odu u kulturnu revoluciju, pretresanjem svega što je do sada bilo, bez pretjeranih emocija, posebno onih vrlo prolaznih, efemernih, nego, naprotiv, s argumentima da bi se stvarno sačuvalo što je vrijedno u BiH i njenoj kulturnoj baštini", rekao je Oršolić, pozivajući na uzdržavanje od negativnih emocija.
      
       Sumorna slika
       Vedad Spahić, asistent na tuzlanskom Filozofskom fakultetu, široj javnosti i Bosni poznatiji kao bivši urednik samougaslog tuzlanskog nacionalnog nedjeljnika "Zmaj od Bosne", odranije je poznat i po anatemisanju Ive Andrića. Njegova shvatanja bliska su onima kojima se zagovara izgon Andrića iz ulice u tuzlanskom naselju Batva. O Bosni u Andrićevom djelu kaže kako je ta Bosna, po svom biću, negativ stvarne Bosne, podržavajući time mišljenja da je u Andrićevom djelu sveprisutna ideološka kontaminacija.
       Ovim su se stavovima pridružili i pojedini učesnici koji su odbili bilo kakvu mogućnost upoređivanja Andrićevog književnog i drugog uticaja s uticajem Meše Selimovića i Maka Dizdara.
       Prema mišljenju sarajevskog književnika Hadčema Hajdarevića, to nije moguće jer njih dvojica nisu bili visoki funkcioneri niti diplomate kao Andrić. Jedno od mišljenja koja su, sudeći prema reakcijama u sali, imala brojne pristalice jeste ono koje je iznio Munib Magjaljić iz Sarajeva: Andrić evidentno nije bio ljubitelj Bošnjaka, Muslimana, ali on kao pisac ima pravo na svoju, umjetničku, sumornu i tešku sliku Bosne.
       Rasprava o Andrićevom djelu, sudeći po pojedinim istupima za okruglim stolom u Tuzli, nije završena niti je razjasnila pojedine nametnute dileme o njegovoj "istorijskoj odgovornosti u odnosu prema bosanskim muslimanima" mada je skup imao tu vrstu pretenzija. Ulica Ive Andrića ostaje u tuzlanskom naselju Batva. Nije ostalo neprimijećeno kako je svoj stav o tome, nepojavljivanjem na ovom skupu, sasvim jasno pokazao i tuzlanski gradonačelnik Selim Bešlagić.
      
       MARKO DIVKOVIĆ (Beta)