NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Rat za Balkan

Državni telefonski monopoli na Balkanu imaju sve ono što investitorima obećava profit: nisku cenu, relativno lošu mrežu i pretplatnike željne da telefoniraju

      Tako su zanosno primitivni i željni svega: veza koje ne krče, linija koje neće deliti s još nekim, i pre svega, mobilnih telefona. Balkanske zemlje u kojima je telefoniranje kuluk istorijskih razmera, pokazale su se kao fantastičan poligon da na njemu uglavnom srednje svetske telekomunikacione kompanije i vodeći isporučioci opreme ukrste koplja. Još kad su na Kosovu pale bombe, svakom ko se imalo razume u telefone, došlo je da nakrivi kapu- Bog mora da je telefonista.
       "Rat je značajno ubrzao širenje i fiksne i mobilne telefonije u Srbiji", rekao je nedavno Jorgos Simonides, generalni direktor OTE, grčkog državnog operatora koji ima udeo od 20 odsto u Telekomu Srbija. Na novinarsko pitanje da li OTE i dalje razmišlja da proda svoj udeo u srpskim telekomunikacijama, Simonides je odgovorio neodređeno: "Zavisi. Za prodaju je potrebno i pravo vreme i uslovi za to, a ni jednog ni drugog sada nema."
      
       Skandali
       Vrh menadžmenta OTE potresaju finansijski skandali vezani upravo za prodor na Balkan. Prvo su deoničari oštro kritikovali OTE zbog beogradske avanture, a sad se i rumunska, sa kupovinom 35 odsto strateškog udela u Rom telekomu, pokazala kao potencijalno skandalozna jer je najveći deo novca od 625 miliona dolara, pohranjen u rumunsku banku pred bankrotstvom.
       Uprkos tome, OTE, koji će 1. januara 2001.godine na sopstvenoj teritoriji dobiti konkurenciju drugih, mnogo jačih svetskih telekoma, tvrdi da njegova balkanska strategija tek treba da počne da se ostvaruje. Menadžment OTE planira da postane vodeći telekomunikacioni operator u jugozapadnoj Evropi, pre svega kroz kupovinu kontrolnih ili većinskih paketa lokalnih državnih operatora u tom regionu.
       "Naša prava strategija za Balkan još se ne ostvaruje, ali osmatramo situaciju veoma pažljivo. Ako govorimo o ekspanziji, očito je da je ključni deo Evrope u kojem će biti zabeležen najveći rast, centralna i jugoistočna Evropa, jer je u ostatku Evrope potreba za svim vrstama telekomunikacionih usluga potpuno ispunjena", izjavio je Simonides.
      
       Uticaji
       "Većina kompanija koje kupujemo u Istočnoj Evropi je neefikasna. Naš cilj je da poboljšamo njihovu efikasnost i profitabilnost, izjavio je Ernest Moksis, portparol KPN. "Fokusirani smo na Istočnu Evropu, jer ima mnogo lokalnih kompanija čija je cena dobra i želimo da u njima otkupimo većinski udeo."
       Jedna američka kompanija, potencijalni kupac udela u albanskim državnim telekomunikacijama, izračunala je da će se u kratkom roku broj pretplatnika u Albaniji verovatno utrostručiti. U centralnoevropskim i balkanskim zemljama, ako se izuzme Bugarska, strahovitom brzinom raste pre svega broj pretplatnika mobilnih telefona. Jedan od šampiona je Crna Gora, drugi Slovenija koja je po broju pretplatnika ispred Nemačke, a uskoro bi mogla dostići Švedsku.
       Prošle godine crnogorske vlasti i strani partneri u Promonteu vodili su žestoku bitku: licenca je data na 20 godina, za sumu koja se pokazala neznatna jer je broj pretplatnika u Crnoj Gori više nego trostruko premašio očekivanja i na njima napravljene kalkulacije.
       Tokom prethodne tri godine zabeležena su velika spajanja i stvaranje telekomunikacionih džinova, koji su procenili da će zajedničkim snagama lakše očuvati svoje pozicije, i nadoknaditi manjak profita na lokalnom tržištu. Nijedno polje gotovo da nema bolje perspektive u 21.veku: računa se da će obim korišćenja Interneta i drugih sofisticiranih usluga iz oblasti telekomunikacija rapidno rasti.
      
       Džinovi
       Od tri najveća evropska telekoma, Dojče Telekoma, Frans Telekoma i Britiš Telekoma, samo je ovaj prvi zakoračio jednom nogom na Balkan kupujući udeo od 35 odsto, u julu ove godine, u Kroacija Telekomu, za Frans Telekom se govorkalo da je bio zainteresovan za Telekom Srbije. Britiš Telekom nogom nije kročio na ovo područje, ali ima značajne udele u zemljama centralne Evrope.
       Ipak, jedna privredna parlamentarna nemačka delegacija, skrenula je pažnju albanskim vlastima da bi Dojče Telekom bio zainteresovan za privatizaciju za sada jedinog albanskog mobilnog operatora AMC, a Unmik je na Kosovu pozvao Makedonski Telekom, Britiš Telekom, Erikson, Nokiju, Alkatel, Motorolu i Simens da daju ponudu za uspostavljanje telekomunikacija na Kosovu.
       Za razliku od Telekoma, veliki snabdevači poput Simensa ili Eriksona ne vole da se istovremeno pojavljuju i kao operatori, jer na lokalnom terenu mogu da postanu konkurenti nekom od telekoma čiji su inače redovni isporučioci opreme (STET i OTE, na primer, veliki broj poslova rade sa Simensom), ali ima i takvih slučajeva.
      
       Rivali
       Za razliku od telekoma, gde se uglavnom srednji red igrača pojavljuje na balkanskom terenu, kad su isporučioci opreme u pitanju, konkurencija je mnogo žešća jer je reč o narudžbinama milionskih vrednosti i tržištima koja kasnije godinama mogu da se obrađuju. Treći svetski proizvođač telekomunikacione opreme Erikson je isporučilac opreme za obe mobilne telefonije u Srbiji, a u fiksnoj telefoniji najveće poslove dele Alkatel i Simens koji su i u svetskim razmerama najveći rivali.
       Te dve firme sukobile su se na otvorenom polju oko najslađeg kolačića u rekonstrukciji Kosova - uvođenju mobilne telefonije. Unmik je favorizovao Alkatel, kako su to zli jezici odmah požurili da kažu, jer je na čelu Unmik-a Bernar Kušner, Francuz. Neki poznavaoci telekomunikacija tvrde da Alkatel nije ni do kolena Simensu, koga je inače lokalno državno PTT preduzeće (PTK), koje je u rukama Albanaca izabralo za isporučioca opreme. S druge strane, Simens, koji poslove na Kosovu vodi iz Beča, još nije otvorio stalnu kancelariju u Prištini, što obično nije dobro, ako neko ozbiljno hoće da dobije neki posao. Ugovor bi trebalo da bude potpisan do kraja iduće nedelje, ali se strasti u dve kompanije još nisu smirile.
       Kako navodi Rojters dve ponude bile su vrlo slične, ali je "prevagnuo ingeniozniji predlog za rešavanje tehničkih i birokratskih prepreka za sprovođenje posla". U prvo vreme korisnici kosovske mobilne telefonije koristiće pozivni broj Monaka da bi se na mala vrata rešio jedan veoma krupan politički problem: Kosovo nije država pa ne može da ima svoj pozivni broj, a Unmik je u svakom slučaju želeo da eskivira SRJ. Albanskom rukovodstvu PTK Monako bio je glavni trn u oku, jer žele da sve što je vezano za mobilnu telefoniju, bude na lokalnom terenu. U ovom slučaju, bar za početak, u sam ugovor biće uključen i Monako Telekom preko koga će ići usluge kao što su ruming i obračun računa. U oba slučaja predviđalo se da PTK pozajmi 35 miliona dolara, pokrene mobilnu telefoniju, a onda iz prihoda otplaćuje uzeti kredit. Ključno pitanje - čija je imovina na Kosovu - ostalo je sporno: Unmik smatra da ima neograničenu vlast nad javnim dobrima, jugoslovenske vlasti smatraju da se time uzurpiraju prava SRJ, a lokalni Albanci imaju osećaj da neko drugi upravlja zemljom koju su oni osvojili.
      
       TANJA JAKOBI


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu