NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Hongkong na Drini

Slobodan i Mira Pavlović čvrsto su rešili da nadomak Bijeljine naprave novi grad: Slobomir

      On se zove Slobodan, a ona Mira. Oni podižu grad koji se zove Slobomir. Na pitanje kako se na ovim prostorima može postati vlasnik grada, mogao bi se uvažiti i bajkoviti odgovor: "Kad primetite da nemate san, brzo ga izmislite! Čovek bez sna je čovek bez fizionomije" - kaže Slobodan u svojoj knjizi "Kako sam uspeo". I tako Slobodanov san da podigne grad koji će se zvati njegovim i imenom njegove supruge, dobija fizionomiju. Na putu Pavlović ćuprija-Bijeljina, pored Drine, gradi se Slobomir, zadužbina bračnog para Pavlović. Za sada su podignute poslovna banka, "Pavlovića internešnel benk" i zgrada vodovoda. Sadašnja, prva faza izgrađenog vodovoda, može da snabdeva oko 1 500 stanovnika. Dovedena je struja, uskoro počinje gradnja šoping centra, potom će se zidati stambene zgrade...
      
       Eksproprijacija
       U Novom Beogradu, u jednoj poslovnoj zgradi, nalazi se kompanija "Slobomir", osnovana 1997. godine, koja je potpisala ugovor sa Vladom Republike Srpske o izgradnji Slobomira. Na njenom čelu je direktor Blago Blagojević, a njen vlasnik je Slobodan Pavlović koji živi u Čikagu. Vlada RS je celo područje budućeg grada proglasila slobodnom zonom. Nešto kao Hongkong, ili Šangaj, na primer. Kompanija "Slobomir" upravlja tom zonom. Površina grada je zasad 43 hektara, sa tendencijom da se širi i obuhvati ukupno 300 hektara zemlje sa obe strane Drine - 150 hektara u Republici Srpskoj i još toliko u Srbiji, na teritoriji opštine Bogatić.
       Šta znači Slobomir - slobodna zona? Kao i svuda u svetu, to je eksteritorijalni deo nacionalne teritorije namenjen privređivanju. Po zakonu Republike Srpske, na prostoru ovog biznis grada neće biti dozvoljena delatnost takozvane klasične proizvodnje, već isključivo dorade, prerade, sklapanja delova, pakovanje... praktično završna faza u proizvodnom lancu. Od svega što se proizvede, 65 odsto mora da se izveze. Dozvoljena je ugostiteljska i trgovinska delatnost, a s obzirom na to da je u pitanju grad koji bi trebalo da ima između 20 i 30 hiljada stanovnika, gradiće se i obrazovne i kulturne institucije. Ceo grad će biti ograđen transparentnom ogradom, a ulaziće se kroz kapiju na kojoj će biti policija i carina. Kao na svakom graničnom prelazu. Slobomir po zakonu o slobodnim zonama mora da ima svoju špediciju, osiguranje, poštu, banku i radni prostor.
       Trgovac nekretninama iz Čikaga, rodom iz sela Popovi pored Bijeljine, vlasnik ovih 43 hektara, početkom devedesetih uložio je više od četiri miliona dolara da bi napravio Pavlovića most preko Drine. Slobodan je poželeo da tu u blizini podigne i biznis centar, ali je ideja ubrzo evoluirala u ambiciju da se gradi Slobomir, kao kruna svih ambicija ovog vlasnika 12 hiljada stanova u severnom Čikagu. On je korisnik mosta, po ugovoru o koncesiji, u narednih trideset godina. Sav novac koji ubira od mostarine ulaže u izgradnju Slobomira. A uloženo će početi da mu se vraća posle 15 godina. Početni pregovori sa opštinom Bijeljina oko zemljišta nastavili su se i završili sa Vladom Republike Srpske koja je obavila eksproprijaciju zemljišta i dala ga Pavloviću, s tim što je on morao da isplati zemlju vlasnicima oduzetog zemljišta po tadašnjim cenama. Posle dužeg natezanja, poljoprivredno dobro "Semberija" je naterano da uđe u kompaniju "Slobomir" kao akcionar sa svojih 24,5 hektara oranice koja se nalazi pored Popova. Ta je zemlja davana kao nadoknada vlasnicima eksproprisane zemlje. Deo vlasnika nije prihvatio ovakvu nagodbu, ima ih petnaestak odsto od ukupnog broja kojima je oduzeto zemljište, i sa njima se vodi sudski postupak oko poravnanja.
      
       Energija
       Od trenutka kada je šezdesetjednogodišnji biznismen odlučio da u svom rodnom kraju podigne grad za 22. vek, kako sam kaže, cena zemlje oko planiranog Slobomira drastično je povećana. Skočila je i za petnaest puta. Hektar sada vredi 150 hiljada maraka, a kada je otkupljivan za Slobomir, hektar je plaćan po tadašnjim cenama od 8 do 10 hiljada maraka. Ako neko i ne veruje da će tu jednog dana biti sagrađen kompjuterski centar i fakultet "Teslijanum", ideja o bescarinskoj, odnosno slobodnoj trgovinskoj zoni, čini se primamljivom mnogima koji su od Bijeljine već napravili "švercerski grad", kako ga svi popularno zovu. Ovo čvorište između Srbije i Republike Srpske postaje posebno zanimljivo posle završetka idejnog plana "Energoprojekta" o uređenju donje Drine između Zvornika i Rače, gde se planira izgradnja četiri protočne hidroelektrane ukupne jačine oko 370 megavata. Drina bi u tom slučaju bila plovna na tom potezu sve do ušća u Savu. Kompanija "Slobomir" je angažovala beogradski CIP da projektuje trasu pruge Bijeljina-Slobomir koja bi izašla na prugu Loznica-Šabac.
       Tople termalne vode koje se poput kade prostiru ispod Semberije pa sve do Mačve, predstavljaju jedan od aduta budućeg grada. Grejanje, bazeni, staklenici, uzgoj ribe, sve je to planirano na osnovu nalazišta u Popovima i Slobomiru koja govore da nisu potrebna velika ulaganja kako bi se ovo neograničeno prirodno bogatstvo višestruko koristilo. Svi ispitani uzorci govore da je ova voda sterilna, bez ikakvih bakterija, što znači da se kao hladna može koristiti i za piće. Postoji već i nekoliko ponuda izvođača ovih radova - domaćih, iz Rumunije, Mađarske... govori direktor kompanije "Slobomir" Blago Blagojević. Ovome treba dodati i ogroman rezervoar sto posto čiste vode za piće izuzetno bogate mineralima, koji se prostire na ovom području.
      
       Mržnja
       Slobomir ne može da "zaživi" dok ne počne da radi poslovna banka u ovom gradu. Zgrada je gotova, Agenciji za bankarstvo je predat kompletan elaborat, ali da bi proradili šalteri mora da se promeni zakon u Republici Srpskoj. Naime, Slobodan Pavlović i ostali biznismeni koji će poslovati preko ove banke, žele da njegova banka radi bez ograničenja, kao svaka poslovna banka u svetu. Da nesmetano obavlja domaći i platni promet sa inostranstvom. Međutim, po Zakonu o platnom prometu RS, domaći platni promet može da obavlja samo bivša Služba društvenog knjigovodstva koja je pretvorena u Srpsku razvojnu banku. U Vladi RS nalazi se zahtev kompanije "Slobomir" za izmenu Zakona kako bi i "Pavlovića inernešnel benk" mogla da obavlja domaći platni promet. Očekuje se da će izmena propisa biti doneta u Skupštini RS najkasnije u proleće iduće godine. Inače, ova banka treba da bude štedno-kreditna, s tim što bi davala hipotekarne kredite za malu privredu. Procenjuje se da bi njen ukupni kapital iznosio 100 miliona dolara.
       Sledeća faza izgradnje Slobomira je podizanje šoping centra na površini od 16 hektara. U toku je projektovanje stambenog bloka od 100 stanova i radne zone koja će zauzimati 6-7 hektara. Lokali su veličine od 20 do 90 kvadratnih metara. Svako ko želi da gradi svoju firmu, svoj lokal, može da sklopi ugovor sa kompanijom "Slobomir" i u skladu sa urbanističkim planom podigne objekat koji želi. Mogu se podizati i industrijski objekti, ali isključivo tzv. lake industrije koji ne zagađuju ni vodu ni vazduh. U prvoj fazi gradnje, na površini od 43 hektara, u Slobomiru će biti obezbeđeno između tri i pet hiljada radnih mesta...
       Treba biti iskren i reći da u našem narodu ima i mržnje. Čim jedan od nas krene napred, nađu se mnogi koji će ga omalovažavati, podmetnuti mu nogu - kaže vlasnik Slobomira u svojoj knjizi "Kako sam uspeo". I nema sumnje da u kraju odakle je otišao u svet i stekao nesumnjivo bogatstvo, ljudi na njegova ulaganja gledaju i kao na deo biznisa u kome je Pavlović veoma uspešan. Utoliko ne veruju njegovoj altruističkoj ideji vodilji koju on prisvaja od Kenedija a koja glasi: "Ne pitaj šta zemlja može da uradi za tebe, pitaj šta možeš ti da uradiš za svoju zemlju." Da li je to mržnja ili prirodna ljudska zavist prema nekome ko se posle 25 godina emigrantskog života vratio u rodni kraj i napravio most u vreme kada je rat na ovim prostorima već mnoge oterao iz nje?
       Jedni mu ne praštaju što je u crkvi koju je podigao u svom rodnom mestu, na fresci oslikan lik njegove supruge Mire. Drugi odgovaraju da su svi ktitori koji su podizali crkve radili isto. Na spomeniku Filipu Višnjiću u centru Bijeljine, koji je takođe Pavlovićev poklon, sa strane u reljefu, urađeni su portreti supružnika Slobodana i Mire, što jednako izaziva negodovanje među pojedinim kulturnim poslenicima u čaršiji. Put koji vodi kroz Pavlovićevo rodno Popovi ima tablu na kojoj piše "Put Mire Pavlović". Svaki čas, neko od meštana baci tablu u jarak...
       Može se pretpostaviti da sve ovo previše ne pogađa protagonistu knjige "Kako sam uspeo", jer on na jednom mestu u svojoj ispovesti kaže: ("Kad bih verovao ljudskim metodama i merilima, kad bih verovao da je snaga vere u snazi ljudi, ja bih se vere već odrekao pošto je po ljudskom aršinu vitlajemska zvezda već odavno počela da tamni. Čovek vredi onoliko koliko vredi u Božjim očima.")
      
       RADMILA STANKOVIĆ
      

       KAKO SAM USPEO

"KAD SAM 31. AVGUSTA 1965. SLETEO NA NJUJORŠKI AERODROM, MISLIO SAM DA SE SPUŠTAM NA MORE. GLEDAJUĆI SA VISINE NJUJORK, VISOKE ZGRADE, MNOŠTVO AUTOMOBILA, POMISLIO SAM: TO JE ZEMLJA ZA MENE! I STVARNO, KADA SAM VIDEO KAKO AERODOROM IZGLEDA, ZAKLEO SAM SE SEBI SAMOM: "JA SE ODAVDE NE VRAĆAM'. DOŠAO SAM NA SLUŽBENI PUT, U POSETU SAJMU TEŠKIH MAŠINA. KAD SAM, SA 50 DOLARA U DŽEPU, BEZ ZNANJA ENGLESKOG JEZIKA, VIDEO TO TEHNIČKO ČUDO, DONEO SAM ČVRSTU ODLUKU DA USPEM, DA OSTVARIM SVE SVOJE SNOVE, PA DA SE JEDNOG DANA VRATIM U MOJE SELO POPOVE, DA RODITELJIMA, BRAĆI I SESTRAMA I SELJANIMA KAŽEM DA SAM USPEO. JER, ČEMU USPEH AKO NE MOŽEŠ DA GA PODELIŠ SA DRUGIMA?
       U AMERICI JE SVE TRASIRANO DA USPEŠ. SAMO TREBA DOVOLJNO DA ŽELIŠ. I DA SE TRUDIŠ. BROJNE SU KNJIGE KOJE TE TOME UČE, IMA MNOGO STRUČNIH KURSEVA KOJI TE UPOZORAVAJU KAKO DA ISKORISTIŠ PRILIKU U PRAVOM TRENUTKU I NA PRAVOM MESTU. JER, AKO PRILIKA NAIĐE, A TI JOJ NE PREPOZNAŠ LICE, KASNIJE JE VIŠE NIKAD NE MOŽEŠ UHVATITI ZA REP...
       MOJA SUPRUGA MIRA I JA MOŽEMO DA, KROZ VERU U BOGA, NADU I LJUBAV, POSTIGNEMO U ŽIVOTU SVE ŠTO POŽELIMO. MI NE ZNAMO ZA MRŽNJU, ZAVIST, PAKOST I ZLOBU NI PREMA KOME. MI SE ISKRENO RADUJEMO SVAČIJEM USPEHU... NAŠOJ ZEMLJI SU POTREBNE MOLITVE, POMOĆ I LJUBAV, POKAJANJE I OSLOBAĐANJE OD ISTORIJSKIH DOGAĐAJA I ISKUŠENJA KOJE JE BOG PUSTIO NA NJU..."
       (IZ KNJIGE "KAKO SAM USPEO")


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu