Samouverenost Dražena Budiše i retorika njegovih protivkandidata testiraju se na ruševinama proteklog rata i njihovim stanovnicima za koje više niko ne mari

      Znam da sam dobar, ali nisam znao da sam toliko dobar", zadovoljno je konstatovao kandidat na skorim predsedničkim izborima u Hrvatskoj Dražen Budiša, gledajući u mnoštvo svojih simpatizera koji su ga početkom prošle nedelje dočekali u Karlovcu. Raspoloženi putnik iz plavog autobusa, na kojem velikim slovima piše "Budiša", u predsedničku kampanju je, kaže, ušao bez nagovaranja. "Na izborima 1992. godine trebalo me nagovarati da budem kandidat, jer nisam bio siguran u pobjedu, sada u nju više ne sumnjam", tvrdi šef Hrvatske socijalno-liberalne stranke i harizmatični lider studentskog pokreta iz "Hrvatskog proljeća" 1971. godine. Optimizam i samouverenost mogućeg predsednika Hrvatske ne mogu da poljuljaju ni ankete koje govore o gotovo neobjašnjivom rastu popularnosti protivkandidata Stipe Mesića. Mada uvek džentlmenski ističe da o svojih sedam protivkandidata u borbi za mesto prvog čoveka Hrvatske ne želi da govori ništa loše, o Draženu Budiši neki se zaključci nameću sami po sebi.
      
       Pred "malim građanima"
       Kad Mate Granić govori o Hrvatskoj kao državi budućeg blagostanja, prosečan birač misli na Hrvatsku demokratsku zajednicu za koju je,verovatno, glasao poslednjih devet godina. Kad Stipe Mesić odlazi na predizborne turneje i poručuje Hercegovcima da je došlo vreme u kome treba da žive od svoga rada, Zagrepčanima nije jasno kako to nije shvatio ranije. Kad vođa pravaške desnice Ante Đapić iz Knina poručuje da se Srbi tamo više nikada neće vratiti, glasačima ipak zasmeta što je njihovom favoritu nedavno oduzeta titula magistra pravnih nauka zato što su dve trećine magistarskog rada doslovno prepisane od drugih profesora. Kad sociolog Slaven Letica kao najveću vrednost svoje kampanje ističe moral i zadatu reč, prva asocijacija političkog etablišmenta u Hrvatskoj jeste obelodanjivanje stenograma sa zatvorenog sastanka između pokojnih Franje Tuđmana i Jovana Raškovića, u kome je Letica bio Tuđmanov "savetnički sekundant", a s Raškovićem je dogovoreno da sastanak bude pod embargom. Garanciju su predstavljale jedna predsednička i jedna savetnička reč. Kad ugledni pravnik i viktimolog Zvonimir Šeparović tvrdi da Hrvatska bez njega nikada ne bi dobila međunarodno priznanje, nacija se seti njegovih obećanja da nijedan Hrvat neće otići pred Haški tribunal, a upravo su izrečene nove presude Hrvatima za zločine učinjene u Bosni i Hercegovini.
       Draženu Budiši birači dotle poručuju da uvek može da računa na njih, "male građane", kako se u uzbuđenju opisao jedan od njegovih poklonika u Jastrebarskom kraj Karlovca, ali ne i na opštinske čelnike. "Sve dok ih ne smijenite", veselo su poručivali seljaci na sajmu u Jaski. "Popnite se na krov da vas bolje vidimo", zadovoljno su pozivali Budišini simpatizeri oduševljeni njegovim rečima da će Tuđmanova rezidencija u bivšoj Titovoj vili "Zagorje" u Zagrebu biti botanička bašta, a slavna Vanga na Brionima turistički centar. "I kada budem predsjednik, ostat ću u svom stanu, a kad odem na Brijune, jer, kao ni vi, tamo nikada nisam bio, otići ću kao turist", tvrdio je Dražen Budiša u svojoj predizbornoj kampanji koja ga je vodila od Zagreba do Dalmacije. Do početka predizbornog ćutanja Budiša treba da obiđe 120 sela i gradova u Hrvatskoj, a njegova kampanja košta milion kuna. Uvek ozbiljan, često i ciničan, kandidat pobedničke koalicije liberala i socijaldemokrata unosi u svoj nastup i neke nesvakidašnje gestove. Jedan od njih je i spot u kojem svira klarinet, ali i poruka biračima iz suprotnih političkih tabora. Budiša im, naime, već sada poručuje da će oni svoju pogrešku shvatiti kad već bude kasno - onda kad ga vide da obavlja predsedničke dužnosti.
      
       Ratni ožiljci
       Dok u svom plavom autobusu sedi na mestu do šofera, mobilni telefon Dražena Budiše stalno je uključen. Tako je od prvog dana otkako je počela njegova predizborna turneja. "Putovanje kroz Hrvatsku zamišljeno je u tri kruga, od Murskog Središća na sjeveru do Prevlake na jugu", kaže za NIN Dorica Nikolić, šef izbornog štaba predsedničkog kandidata Dražena Budiše. "Naporno je, ali, molim lijepo, predsjednik države ipak nije isto što i predsjednik mjesne zajednice." Da u tome nema samo ironije, nego i istine, lako se uveriti već na putu od Karlovca do Korenice. To je možda i najbolja prilika da Budiša, kao mogući predsednik Hrvatske, upotrebi rudarsku lampu koju je dobio na poklon u Murskom Središću kako bi Hrvatsku lakše uveo u svetliju budućnost. Budućnost je ovim provincijskim mestima koja su se nekad nalazila na otvorenom ratnom frontu i dalje nešto što postoji samo u obećanjima, ali nikada ne dolazi u živote ljudi koji su, zbog rata, već ostali bez nje.
       "Bit ću predsjednik svih građana Hrvatske", glasno je uzviknuo Budiša u pustoj i napola srušenoj Korenici. "Bit ću predsjednik i vama koji ste oduvijek ovdje živjeli i vama koji ste ovdje došli iz susjedne Bosne i Hercegovine. Ako se steknu uvjeti za vaš povratak, i ako vi to želite, vi ćete se i vratiti, ali ako se nemate gdje vratiti ili to ne želite, ostat ćete ovdje." Poruka je, naravno, bila namenjena hrvatskim doseljenicima, ali kandidat socijaldemokrata i liberala na predsedničkim izborima smatra da, uprkos očajnom ratnom nasleđu, može da bude predsednik svih ljudi koji odluče da ponovo žive u Hrvatskoj. Srbi koji su ovaj kraj napustili posle operacije "Oluja" ovde nisu izuzetak. Upravo suprotno, Budiša na ovom pitanju želi da dokaže svoju verodostojnost i ozbiljan pristup ozbiljnim problemima ljudi za koje više niko ne mari.
       Stranačka, savetnička i novinarska pratnja "intelektualca iz plavog autobusa" dotle konstatuje da je Budiša veoma siguran u sebe. To je uvek dobro, objašnjava se kolegama iz stranih medija koji teško pronalaze vezu između ljupke knjižice "Moje drago srce", poslednjeg ljubavnog pisma hrvatskog bana Petra Zrinskog svojoj supruzi i književnici Katarini Zrinskoj, koju je Budiša 1993.godine uredio za javnost, i poratne zbilje u Hrvatskoj. Ova prepiska Zrinskog i Frankopana, hrvatskih plemića koji su u 17. veku smaknuti u Bečkom Novom Mestu, deo je književnih "suvenira" iz predizborne kampanje Dražena Budiše, a upravo groteskno ističe pejzaž prepun ratnih ožiljaka kojim, četiri stotina godina kasnije, putuje ambiciozni liberal i kandidat za predsednika nove, moderne, evropske Hrvatske.
       Budiša će, kaže, biti predsednik "bez Brijuna, bez lente i bez Titove vile", a Hrvatsku socijalno-liberalnu stranku napustiće istog trenutka kada bude potvrđen njegov očekivani izborni rezultat. "To je stranka kojoj sam pripadao punih deset godina, ali želim prekinuti s praksom u kojoj se ne zna gdje završava partija, a gdje počinje država", objašnjava Budiša. Stručnjaci političkog "imidža" prigovaraju mu da je preozbiljan i preobrazovan za običnog birača. Baš takvim biračima Dražen Budiša na svojim predizbornim turnejama poručuje da nema nikakve zavere protiv Hrvatske i da, glasajući za njega, završe posao koji su započeli na parlamentarnim izborima.
       Do sada se pokazalo da ove poruke razumeju i ruralni i urbani delovi stanovništva Hrvatske, i mladi i sredovečni ljudi,i žene i muškarci, i politički konvertiti i ljudi rigidnih političkih stavova. "Molim vas, pređite odmah ovdje, bliže nama", poručio je zato Budiša prolaznicima sa druge strane ceste u Slunju, "poslije će se, znate, pričati da ste promijenili stranu tek kad pobijedimo..."
       Dražen Budiša je oženjen i ima tri sina. Ako se izuzme spondiloza i povremeni gastritis, uglavnom se smatra zdravim čovekom. S ozbirom na goleme zadatke nove vlasti, ovo bi mogao da bude njegov najveći politički kapital.
      
       ZORICA STANIVUKOVIĆ