NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Izgubljena uverenja

Vesna Pešić
direktor centra za antiratnu akciju
"Ukoliko jasno pobedi zajedničko uverenje, ponovo ću se angažovati u Savezu" da pomognem na bilo kakvom mestu

      Žestoki borac za demokratiju, svojevremeno jedan od lidera koalicije Zajedno i donedavno predsednik Građanskog saveza Srbije, gospođa Vesna Pešić je posle nekoliko meseci ponovo u Beogradu. Njeno ime se pominje u eventualnim novim političkim ulogama. Upitali smo je prvo kakvo je njeno mišljenje o objedinjavanju opozicije započetom prošlonedeljnim sastankom u sedištu SPO-a.
       - Mislim da treba pričekati sa ocenom da se opozicija stvarno objedinjuje. Ono što je vidljivo više je etikecija, kurtoazija. Ako ništa drugo opozicione stranke su naučile da se ponašaju pristojnije u međusobnoj komunikaciji.
       Može doći do nesloge već na sledećim sastancima zato što će neke stranke insistirati da se ne ide na lokalne izbore, ukoliko oni budu raspisani, i zato što izborni uslovi sigurno neće biti popravljeni. To je struja koja smatra da opozicija treba da se ponaša kao mlada i lepa devojka koja čuva svoju nevinost - da ne bi uprljala svoju demokratičnost. Druga struja će tražiti da se izađe na izbore, ako izbora, naravno, bude. Treća varijanta o kojoj se uopšte ne razmišlja, jeste da izbora uopšte ne mora da bude. Može se pretpostaviti da, sa ovom vlašću, kod nas izbora više neće ni biti.
       - Čini mi se da je verzija bojkotovanja izbora i čekanja boljih uslova izuzetno naivna. Bolji uslovi se mogu očekivati samo ako bi Milošević rekao da njemu više nije stalo do vlasti i hoće da se prebrojavamo pošteno, a nema razloga da razmišljamo da će se tako nešto desiti. Druga mogućnost jeste da je moć na opozicionoj strani postala toliko velika da ona može da diktira uslove, a tih dvadesetak stranaka koje su tamo sedele i potpisivale nekakav sporazum ne proizvode toliku količinu pritiska.
       Ako bi to bili možda poslednji izbori, mislim na lokalne izbore o kojima se sada govori, i prebrojavanje pod najlošijim uslovima nama bi išlo u račun. Sad je takvo vreme da nam se mogu kotrljati ulicama, a da niko ne može ni da pita šta se dešava. Treba se, dakle, pripremiti za prebrojavanje i pod najgorim uslovima, ali naglašavajući da ćemo i pod takvim uslovima da pobedimo. To je sada jedina strategija i jedini cilj koji bi se mogao formulisati na realnoj osnovi.
      
       Kakva organizacija opozicije bi, po vama, bila efikasna?
       - Ukoliko ne može da bude jedan blok, što bi bilo najbolje, efikasna bi bila i dva bloka i to u neposrednoj saradnji. Prebrojavanje bi onda bilo jasno: s jedne strane Milošević i Šešelj (one druge ne računam jer se samo šlepuju), a, sa druge, bili bi SPO i Savez za promene. Eventualno, Demokratska stranka Srbije, Koštunica je poslovično nekooperativan čovek, izuzev oko izbornih uslova. U takvom totalnom prebrojavanju naših i njihovih, što jeste cilj, nije važno što jedan kvari. Ja verujem da bi u situaciji radikalnog prebrojavanja definitivno pobedili režim, i to pod svim izbornim uslovima. Ali, da bi strategija uspela, opozicija mora da se potpuno sredi i ujedini.
      
       Zašto niste sproveli tu ideju o Savezu za promene kao jedinstvenoj stranci kada ste bili predsednik GSS?
       - Forsirala sam to kada sam bila koordinator; u leto 1998. u Građanskom savezu napravili smo i svima dostavili kriterijume za kandidovanje, sa idejom da napravimo i same kandidature. Napravila sam i predlog na osam stranica kakva bi bila unutrašnja organizacija. Ne bi došlo do rušenja svih unutrašnjih zidova, već bi bile legalizovane unutrašnje frakcije levog centra, desnog centra, a Demokratska stranka bi bila centar. Moja koncepcija je bila da se režim napada sa levoga centra sa stanovišta socijalnog, ekonomskog propadanja, ili takozvanog klasnog resantimana, a desni centar bi napadao režim sa stanovišta nacionalne problematike. Demokratska stranka bi bila zadužena za ekonomska pitanja i privredne reforme. Konačno, mi smo već na početku uspeli da donesemo program u sto tačaka - prema tome ako možeš da doneseš zajednički program, nema razoga da ne podigneš svoju efikasnost.
      
       Zbog čega je bilo otpora takvoj koncepciji?
       - Jednostavno nisu hteli, male stranke isto kao i velike ponašaju se kao preduzeća koja imaju svoje posebne interese na tržištu. Imaju svoje zaposlene, svoje ljude i svoje parcijalne interese i neće da ih se liše. Preovađuje pojedinačni interes, a ne opšti.
      
       Je li vaš koncept uživao podršku unutar Građanskog saveza? I u vašoj stranci je bilo cepanja, nije ni ona imuna od problema liderstva?
       - Da, imali smo jednom taj problem, nekako nam se desilo, bile su u pitanju neke druge stvari nevezane za principijelne probleme. Mislim da ste tu u pravu. Verovatno da i Građanski savez kao stranka takođe nije bio raspoložen za tako nešto.
      
       Milan St. Protić vas je pomenuo u kontekstu predloga za lidera Saveza za promene kada bi se on organizovao kao jedinstvena stranka? Da li je bilo nekih konkretnih ponuda u tom smislu?
       - Ne. Moguće je da je Savez za promene pomenuo tu staru ideju, da je to bilo aktuelizovano na nekakvom sastanku i da je Protić rekao da bi na mestu predsednika voleo da vidi mene. Ja bih mogla da kažem da bih volela da vidim njega na tome mestu. Sigurno je da je on to lansirao po nekakvom svom osećanju, a ja mislim da smo možda on i ja jedini koji su bili u politici a nikada ni za jednu kartu nisu pokušali da prevare. Nas dvoje se držimo svojih uverenja kao "pijan plota". Dakle, taj predlog nema nikakve veze sa stvarnošću.
      
       Dajete komplimente Protiću, on ih daje vama, deluje kao da u opoziciji uopšte nije problem liderstvo, a zapravo je to bio veoma problem i razlog zbog koga se opozicija nije ni ujedinila.
       - Ja sam odstupila iz politike i dragovoljno svoje predsedničko mesto prepustila drugome. Protić je dosta popularan, ali nije hteo da pravi svoju stranku. To su pogledi nekih ljudi koji smatraju da politika treba da se odlepi od vezivanja za funkcije i da se više poveže sa uverenjima i odgovornošću. Politika ne treba da bude mesto iz koga će se izvlačiti lična korist, pa čak ni ona sitna kao što je da nekoga vozi šofer, da se posećuju ambasade i drže konferencije za štampu. Naša politika suviše se udaljila od uverenja i zato nema snagu. Kad pogledate te silne stranke, nema ni toliko različitih stanovišta, a kamoli toliko uverenja. Tako bi i mi ujedinjavanjem u jednu stranku dali ispravan odgovor nečemu što već postoji.
       Ja bih se rado angažovala ako do toga dođe. Naravno, to ne podrazumeva nikakvo predsedničko mesto, ja sam to bar dokazala. Moja je poruka uvek bila da ću se, ukoliko jasno pobedi zajedničko uverenje, ponovo angažovati u Savezu da pomognem na bilo kakvom mestu. Mislim da bi to učinili i mnogi drugi ljudi koji sada stoje van politike.
      
       SVETLANA ĐURĐEVIĆ-LUKIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu