NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Oni koji su ostali

Vladika Artemije, monasi, monahinje i ostali crkvenoslužitelji pomažu Srbima na Kosovu da prežive zimu

      Dovoljno je sresti se sa samo jednim monahom na Kosovu da bi čovek izgubio predrasude o tome šta to Crkva zapravo čini u ova, za preostale Srbe na Kosovu, najteža vremena. Okupivši oko sebe pametne, mlade i visoke monahe vladika Artemije vodi gotovo nomadski život putujući sa kraja na kraj eparhije obilazeći narod, bodreći ga i pomažući mu koliko može i ume.
       "Iako mi je general Rajnhard zabranio da se po Kosovu krećem bez pratnje KFOR-a, ja sam na to ipak prinuđen", kaže vladika Artemije smeškajući se taman toliko koliko to priliči jednom vladici.
       Čineći što im savest, dostojanstvo nalažu, sveštenici sa Kosova poštuju vladičin princip da gde god ima naroda i svetinja tamo treba da budu i oni.
       "Stav episkopa Artemija je da se svi raseljeni monasi i monahinje vrate u svoje matične manastire čim se za to stvore uslovi, a oni kojima su manastiri uništeni, da se vrate na teritoriju eparhije pod duhovnu brigu svog episkopa i duhovnika", kaže otac Vasilije Delić, jedan od saradnika vladike Artemija, dodajući da su jedino sestre iz manastira Svete trojice kod Mušotišta morale da se privremeno presele u šumadijsku eparhiju, tj. u manastir Jošanicu kod Jagodine. Na teritoriji raško-prizrenske eparhije ostalo je oko 100 monaha, 50 monahinja i nešto više od 40 sveštenika.
       Dva monaha iz manastira Svetog Arhangela Gavrila u Binaču pored Vitine preselila su se u manastir Draganac kod Gnjilana, monasi manastira Svetih vrača u Zočištu nalaze se u manastiru Crna reka, dok je deo bratije koji nisu imali ni struje ni vode u manastiru Sveti Arhangeli u Prizrenu našao utočište u manastiru Sopoćani.
      
       U ime Boga jedinoga
       Ipak četiri monaha su ostala u ovom manastiru koji je sagrađen u XIV veku. Jednog od njih, oca Germana, novinar NIN-a sreo je u konaku manastira Gračanice kako mirno stoji oslonjen na hladan radijator i čita bajate novine, nimalo se ne uzbuđujući što riđokosi Dejan u ruci drži kaiš koji mu se obavijao oko vrata. Zapravo, bio je praznik "Oci" kada svi očevi moraju nešto da daju kako bi bili "oslobođeni", a kako otac German nije imao ništa da da iz ove, za gledanje neugodne situacije, izbavila ga je sestra Teodora - darivajući Dejana ikonom svetog Kozme i Damnjana.
       Međutim, ni sestra Teodora, u Gračanici zadužena za prodaju manastirskog vina, nije mogla da "spase" oca Germana koji je prosto venuo od želje da se vrati u manastir Svetih Arhangela u Prizrenu. Bilo je nečeg neshvatljivog u Gremanovoj želji da se vrati u Prizren u kome se nijedan Srbin ( kao i poneki Albanac i Rom) ne oseća bezbedno.
       "Teško mi je kad nisam u manastiru", kaže otac German kome je bilo dovoljno da provede svega nekoliko dana u roditeljskom domu u Gornjem Milanovcu i dva dana u Gračanici da bi se zaželeo mira i jednoličnosti manastirskog života u Svetim Arhangelima.
       Za razliku od oca Germana koji dane provodi moleći se, samujući i rezbareći drvo otac Miron Kosać, profesor Bogoslovije u Prizrenu, služi Bogu na potpuno različit, a u suštini isti način.
       "Otac Miron je ostao u Prizrenu da leči, hrani i teši šačicu nevoljnika od kojih su mnogi Albanci i Romi. Dobili smo vest da mu komšije iz susednih kuća već danima prete ne bi li ga naterali da ode", kaže otac Vasilije i dodaje: "Lično sam gledao kako je za vreme bombardovanja otac Hariton Lukić jednoj albanskoj porodici u Dušanovu kod Prizrena nosio hranu, kafu, cigarete, čokolade za decu i tešio te ljude da izdrže."
       Otac Hariton nestao je 15. juna. Pripadnici tzv. Oslobodilačke vojske Kosova kidnapovali su ga na prizrenskoj ulici. Njega više nema, iako se niko ko ga je poznavao neće usuditi da to i izusti.
       Jedan od sveštenika sa Kosova (čije ime neće biti objavljeno jer bi to ugrozilo njegov život), kaže kako je saznao da jedan od komandanata OVK u Prištini nudi 100 000 nemačkih maraka onome ko mu kaže u kom srpskom zatvoru se nalazi njegov rođeni brat.
       "Brata sam mu našao, živog, ali neću reći gde. Rekao sam mu da mi pare ne trebaju, već da nađe Haritona - živog ili mrtvog. I znam da bi taj čovek učinio sve da spase svog brata. Međutim, Haritona nije našao i bojim se da nećemo naći čak ni njegovo telo", kaže ovaj sveštenik koji, kao i prota Radivoje Panić iz Kosova Polja, i likom i delom više liči na hajduka. Prota iz Kosova Polja, sa pegavim očima, nedavno se vratio iz manastira Devič u Drenici živ ali osedele brade i brkova. Iako je išao bez pratnje Kfora u kolima koja jedva idu prota Panić svratio je i do manastira Gorioč kod Istoka.
      
       Raspeto Kosovo
       Oca Stefana Purića, koji se na isti način kao i otac Hariton borio, takođe su kidnapovali pripadnici tzv. OVK jula meseca u blizini manastira Budisavci. Njegovo telo nije pronađeno, ali je SPC nezvanično saznala da je ovaj monah mučen, a potom ubijen u Istoku zajedno sa još nekoliko Srba. Pretpostavlja se da su njihova tela bačena u jamu.
       "Verovatno nikada nećemo naći njihova tela, kao što neće biti pronađena ni tela mnogih Albanaca koji se vode kao nestali", kaže otac Sava iz manastira Dečani koji je za vreme bombardovanja, zajedno sa ostalim monasima, sakrivao Albance i Rome kako broj "nestalih" ne bi bio još veći. Po onome što je otac Sava iz Dečana video i što mu je ispričano može se zaključiti da su tela nekih Albanaca ubijenih pre i za vreme NATO agresije na SR Jugoslaviju pokopana (ako su uopšte pokopana) u Srbiji, kao što su tela mnogih ubijenih Srba negde u Albaniji.
       "Valjda će doći trenutak da će neko smoći dovoljno snage i hrabrosti da kaže istinu, ako prethodno svi dokazi ne budu uništeni", kaže otac Sava iz Dečana, dodajući da je za vreme bombardovanja bilo i takvih trenutaka kada je i on strepeo od pripadnika raznih oružanih formacija koji su u ime srpske države počinili takva dela da će ih se srpski narod još dugo stideti.
       Mnogi misle da sada nije trenutak da se Srbi posipaju pepelom, kao da se odgovornost i zločini koje su neki pojedinci počinili (i kojih je izgleda bilo mnogo na Kosovu i Metohiji proteklih godina), mogu kolektivizirati i pripisati celom narodu.
       Koliko god se vladajući režim trudio da Srpsku pravoslavnu crkvu, posebno vladiku raško-prizrenskog Artemija, optuži za politikantstvo, u tome ne uspeva jer su sveštenici ti koji su na Kosovu ostali. Srbi na Kosovu znaju da vladika, monasi, monahinje i ostali crkvenoslužitelji pomažu narodu da preživi. Preživeti zimu na Kosovu i Metohiji danas predstavlja životarenje, praktično bez struje i vode na temperaturama ispod minus deset stepeni Celzijusa, u stalnom strahu da će sutrašnji dan biti strašniji od prethodnog. Obično tako i biva.
       "Davno su svi političari pobegli odavde. Da je vladika takav, hoću reći političar, ne bi se on sa nama zlopatio ovde već bi stolovao negde u Srbiji", kaže Nebojša Lekić iz Čaglavice.
       Bez obzira što se general Klaus Rajnhard, glavnokomandujući Kfora, i Bernar Kušner, specijalni predstavnik UN na Kosovu i Metohiji, u poslednje vreme dosta trude oko preostalih 100 000 Srba na Kosovu - Srbi ne veruju, jer nije tačno da je nealbansko stanovništvo na Kosovu sada bezbednije nego što je bilo pre recimo tri meseca.
       Iako je vladika Artemije čovek koga i general Rajnhard i Kušner uvažavaju kao predstavnika naroda sa kojim treba pregovarati njihov autoritet nije bio dovoljan da ga u subotu 22. januara zaštite. Pošto su helikopterom vladika Artemije, Momčilo Trajković predsednik IO Srpskog nacionalnog veća, Ranđel Nojkić potpredsednik IO SNV, i otac Sava iz Dečana zajedno sa generalom Rajnhardom i Kušnerom doleteli iz Prištine, u prvom delu puta sve je bilo kako treba. Međutim, ubrzo se situacija iskomplikovala kada je dva džipa nemačkog bataljona multinacionalnih snaga trebalo da uđu iz srpskog u albanski deo Orahovca.
       "Na samom ulazu u njihov deo grada Albanci su nam postavili zasedu. Gađali su nas grudvama, jajima... Prvi džip u kome sam bio ja i general Rajnhard je prošao, ali drugi džip u kome je bio vladika Artemije jedva se probio kroz grupu demonstranata, koji su noseći transparente uzvikivali da je vladika Artemije ratni zločinac", kaže za NIN Momčilo Trajković.
      
       LIDIJA KUJUNDžIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu