NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Nova reč za staru praksu

      Kao penzioner imam vremena da više i čitam a samim tim i reagujem na ono što mi se ne dopada. Uvek, prethodno, svoje mišljenje pročitam svojima, u porodici, naravno ko je spreman da sasluša. Moje poslednje obraćanje javnosti saslušao je prethodno moj unuk, dečačić od 12 godina i prokomentarisao rečima: Bako, super je, ali se čuvaj, mogu te ćuruvisati. Nisam uspela da sakrijem svoje zaprepašćenje upotrebljenim izrazom koji, jače od svih, govori šta može da se desi meni i onima koji to rade profesionalno, dakle novinarima. Znači, mogu nas ćuruvisati. (U odnosu na moj doprinos novinarstvu moj unuk mi je upotrebom tog izraza napravio veliki kompliment - ponosna sam.)
       Kao učiteljica, godinama sam mojoj deci pokušavala da objasnim lepotu i bogatstvo našeg jezika, njegovu raznovrsnost, bogatstvo izražavanja, njegovu evoluciju, prilagodljivost životu... sve što čini naš jezik lepim. Bogatstvo sinonima je nemerljivo. Na primer, oduzeti nekom život, znači - ubiti, može se reći sa milion drugih reči; smaknuti, oladiti, olešiti, eliminisati, ućutkati, kao i toliko reči koje isto znače, možemo čuti na ulici, u tramvaju u školskom dvorištu, na televiziji. Ali izraz ćuruvisati je zaprepašćujući i zadivljujući, tragičan i prkosan u isto vreme. Jer, kako mi unuk objasni, svako ko piše protiv režima, ili kako ja svatih - svako ko piše i misli svojom glavom a to ne odgovara sadašnjem režimu, može biti ćuruvisan - proći kao Slavko Ćuruvija. Zadivljujući i prkosan jer je narod shvatio zašto je Slavko Ćuruvija ubijen i zašto do danas nisu pronađene njegove ubice. Narod je stvorio novu reč, novu reč za staru praksu, za koju sam čak i ja, u ovim godinama, verovala da je zanavek nestala - odstrel slobodne misli i slobodne reči.
       Melanija Bojić,
       Beograd


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu