NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Nemoguća misija

Kako zadovoljiti i Zapad i Albance i Srbe ostale na Kosmetu i Srbe izbegle sa njega i režim i...

      Da li je Kosovo veća kora od banane za udruženu opoziciju i od izbora i od sankcija? Razlike oko Kosova unutar ove stranačke konglomeracije su velike, mogućnosti da se na Kosovu nešto konkretno uradi veoma male, prostor za režimsku propagandu veliki (šta hoće ti NATO slugani), a nisu zanemarljive ni opasnosti od produbljivanja nerazumevanja sa zapadnim silama otvorena pitanjem ukidanja sankcija.
       Okrenuto sopstvenim problemima preživljavanja, velikim delom apatično biračko telo gotovo da je zaboravilo kosovski problem, izuzimajući one koji su porodično i imovinski vezani za nekadašnje "srce Srbije". Preostali Srbi na Kosovu, izloženi ubistvima i svakovrsnim maltretiranjima, duboko su podeljeni na pristalice režima, pristalice politike vladike Artemija i Momčila Trajkovića, (njihov broj je prilična nepoznanica), i na one koji su "nešto između", poput Srpskog nacionalnog veća u Kosovskoj Mitrovici koje je pod uticajem DSS i Srba u nekim drugim enklavama.
      
       Povodi
       Predstavnici međunarodne zajednice na Kosovu suočavaju se sa nedostatkom novca i policajaca, sa albanskim liderima koji ne poštuju dogovore i otvoreno zastupaju ne samo nezavisno Kosovo već i projekat Velike Albanije uz saradnju sa Albancima u Makedoniji. Najava da se rukovođenje Kforom sa NATO prenosi na snage Evrokorpusa sjajna je izlazna strategija sa vrelog terena za Amerikance, čiji diplomati i dalje obilaze region tvrdeći da se "SAD protive nezavisnosti Kosova". Umnožavaju se incidenti u opštinama koje se graniče sa Kosovom...
       U svem tom zamešateljstvu lideri srpske opozicije hrabro su zagrizli kosovski problem tvrdeći da su uvek nudili rešenje jer je državno pitanje preduslov za rešenje svih ostalih problema (Vojislav Koštunica), da je Kosovo "pitanje svih pitanja u srpskoj politici" (Predrag Simić, savetnik Vuka Draškovića), "treba videti koliko se realno može pomoći na političkom planu i u pogledu svakodnevnog života na Kosovu, posebno s obzirom na činjenicu da se na terenu uobličava administracija i počinje realizacija nekih projekata bez Srba" (Ljiljana Lučić, potpredsednik DS), da "kršenje ljudskih prava i osećaj za solidarnost sa oko 200 000 izbeglih među nama uzbuđuje svakog građanina" (Dragoljub Mićunović), odnosno da je to "permanentan i jedan od najozbiljnijih problema, unutar kruga pitanja pomenutih već i u deklaraciji proizašloj sa sastanka opozicije 10. januara" (Žarko Korać).
       Problem Kosova ozbiljno je pokrenut na poslednjem sastanku opozicije kada je domaćin bila Demokratska stranka Srbije. "Mislio sam da su predstojeći izbori razlog zbog koga se ovo pitanje mora postaviti na dnevni red. Režim je na neki način zaobišao problem najavljujući da će to pitanje biti rešeno kada Kfor ode, ali predstavnici UNMIK-a, uprkos haosu koji vlada u Pokrajini, najavljuju popis stanovništva i veoma se žure sa sprovođenjem lokalnih izbora, što je veoma opasno", kaže za NIN predsednik DSS.
       Drastičnije nego u ostalom delu Srbije, na Kosovu i Metohiji demokratskih izbora nikada nije ni bilo. Podsećajući u kojoj meri je Kosovo bilo izvor mandata za vladajuće socijaliste, Ljiljana Lučić za NIN iznosi proračune da su socijalisti u proseku imali 18 odsto mandata fore. "O drastičnom stepenu manipulacije govore brojke: biračko telo Kosova je od 1992. sa 713 222 birača naraslo na čak 1 035 161, u nekim opštinama uvećavano je i do 50 odsto. Na primer, u Đakovici je 1991. godine popisano 1 700 Srba, ali je za koaliciju SPS-JUL-ND 1996. navodno glasalo čak 30 577 ljudi!"
       "Nije mi jasno kakav će stav o republičkim izborima zauzeti vladajuća koalicija. Verovatno će ostaviti Kosovo van toga, a menjanjem pravila igre pokušati da nadoknade taj gubitak mandata za sebe", prognozira Vojislav Koštunica.
      
       Dilema
       Ni za opoziciju još nije jasno kakav bi stav imala o tome, sistem praznih stolica ili raspodelu mandata na način kako je to još u oktobru predloženo: podeliti broj glasača na izborima sa brojem mandata i tako odrediti jednak broj za osvajanje svakog poslaničkog mesta.
       Osim priprema za popis i kosovske izbore u situaciji otvorenih granica prema Albaniji i Makedoniji, čime se broj stvarnih stanovnika Kosova albanske nacionalnosti može znatno uvećati, još urgentniji povod za pokušaj zauzimanja zajedničkog stava opozicije, najavljen za iduću nedelju, jeste formiranje Privremenog administrativnog veća Kosova.
       Predstavnici Srba su, naime, odbijali da uđu u Privremeno administrativno veće insistirajući na kantonizaciji Pokrajine, odnosno lokalnoj samoupravi i stvaranju srpskog zaštitnog korpusa. Ponuđen im je samo Program za koegzistenciju, u stvari, osnivanje lokalnih kancelarija za kosmetske Srbe koje bi imale radne komitete za zdravstvo, obrazovanje, ekonomski razvoj, katastar i javne službe, humanitarnu pomoć, medije, komunikaciju i saobraćaj - bez lokalne policije i pravosudnih organa. Svesni rizika ako ostanu van nove administracije koja se uobličava, vladika Artemije i Momčilo Trajković zapravo traže podršku za učešće u organima što ih je oktroisao Kušner. Deo opozicije ih nezvanično podržava u tome, deo je neodlučan, a neke stranke se i protive.
       Zvaničan stav SPO-a i Demokratske stranke za sada je da Srbi na Kosovu moraju o tome odlučiti sami, a DSS smatra da se treba uzdržati od učešća u tim organima dok se ne dobije nešto više ustupaka, što je stav i Srpskog nacionalnog veća Kosovske Mitrovice. "Oni moraju biti oprezni kako ne bi predstavljali samo multietnički dekor, ali i da ne dođu u opasnu situaciju odbijanja svake saradnje sa Kforom i UNMIK-om jer su oni jedini koji ih mogu zaštititi", kaže za NIN Dragoljub Mićunović, jedan od čelnika koalicije DAN. "Mi nemamo dovoljno informacija i zato smo želeli da odemo na lice mesta, ali iz meni nerazumljivih razloga Kušner je to odbio pozivajući se na problem bezbednosti."
       Predraga Simića, koji je učestvovao u pravljenju plana Z-4 za krajiške Srbe, sadašnja situacija podseća na to, s tim što je ovde dilema veća, zaista hamletovska. "Opozicija je odgovorna i za sudbinu građana na Kosovu, pogotovu u situaciji kada se ima utisak da se otvara novi krug sukoba, a SPO će uvek pomagati, na način kako je to započeto Sofijskom deklaracijom sa sastanka eksperata i Srba sa Kosova u organizaciji Instituta za mir."
      
       Pomoć
       Različitih viđenja ima i o načinu pružanja pomoći. Ljiljana Lučić govori o objedinjavanju humanitarne pomoći kako bi raspodela bila efikasnija; zatim, o ekspertskoj pomoći Srbima sa Kosova i pomoć u olakšavanju kontakata sa zapadnim diplomatama, što su Demokratska stranka i Savez za promene do sada činili, možda i više nego ostali, podržavajući vladiku Artemija i Momčila Trajkovića. Žarko Korać podseća da je doneta načelna odluka da na svim sastancima u inostranstvu bude prisutan i neko od Srba sa Kosova kako bi autentično svedočio, kao i da bi velika pomoć bila naučiti ih da formiraju nevladine organizacije i traže sredstva za konkretne projekte, što bi, veruje on, naišlo na dobar odziv na Zapadu.
       Predrag Simić, osoba sa vrlo dobrim kontaktima na Zapadu, veoma je konsterniran: "U nekim krugovima i dalje vlada monstruozna srbofobija koja ide dotle da se smatra da još ima previše Srba na Kosovu. Meni je otvoreno rečeno da opozicija treba da zaboravi na Kosovo jer je i za nju bolje da ono postane nezavisno sada, dok je Milošević još na vlasti, nego kasnije, a mi na tako nešto ne možemo da pristanemo. Jedino još opozicija smatra da je Kosovo deo Srbije i Jugoslavije i mi smo zbog toga imali problema na sastancima u Berlinu i Budvi," kaže on za NIN.
       Zapadne diplomate i javnost očekuju od Srba, posebno od opozicije, pre nego što dobiju konkretniju pomoć, glasnu i jasnu osudu zločina počinjenih nad Albancima, koja se za sada čuje samo od ljudi kao što je otac Sava.
       "Bilo je zločina svih nad svima. Ukidajući autonomiju Kosova, Milošević je ukinuo Albance u političkom smislu, što je bilo suludo tretiranje kao nepostojećih više od milion ljudi. A onda je neko pomislio da oni mogu i fizički da nestanu proterivanjem preko Prokletija. Činjenica je, međutim, kada se sve sabere, da u Srbiji ima najviše izbeglica, a da su teritorije koje je Zapad navodno štitio, Krajina i sada Kosovo, praktično etnički čiste", kaže Koštunica, naglašavajući da se mora razgraničiti šta Srbi moraju a šta ne smeju da prihvate.
       O etnički čistim prostorima govori i Ljiljana Lučić i zalaže se da opozicija više koristi činjenicu da je Srbija jedina multietnička sredina u ovom delu Evrope. "Moramo nastupati sa manje mazohizma jer je, pored Miloševića, u ovih deset godina krize drugi glavni akter bila međunarodna zajednica koja takođe snosi odgovornost. Ideja denacifikacije celog srpskog naroda je skandalozna i to je stav koji se po svom intelektualnom izvorištu ne razlikuje od onoga: svi Srbi u jednoj državi."
       Žarko Korać, međutim, ističe da slikanje UMNIK-a i Kfora samo crnim bojama treba prekinuti jer se takvim optužbama gubi Miloševićeva odgovornost. "Opozicija treba da ima hrabrost da javno kaže šta je realnost, a vladika Artemije je rekao da bi i poslednji Srbin otišao da nije UNMIK-a i Kfora. Veliki deo opozicije greši padajući u zamku zamenjujući uzrok i posledice i takmičeći se u patriotskoj retorici sa Miloševićem."
       Optimisti kažu da razlike unutar opozicije o tome kako je do problema došlo, ko je odgovoran i kako treba reagovati jesu velike, ali da ispoljavanje i konstatovanje razlika predstavlja početak svakog konstruktivnog dogovora. Ono u čemu se za sada slažu sve opozicione partije jeste da su prioritet zaštita svih na Kosovu i povratak u svoje domove, i da opozicija treba da se dogovori o delikatnim pitanjima i onda da zajednički zastupa samo ono što je dogovoreno.
       Kao minimalnu zajedničku platformu za naredni sastanak opozicije Vojislav Koštunica vidi ne samo zalaganje za fizičku bezbednost već i za lokalnu samoupravu za Srbe na Kosovu, zahtev za povratak izbeglih pre izbora, odnosno glasanje onih koji za sada ostaju u Srbiji po modelu primenjenom u Bosni.
      
       Platforma
       Skeptici poput Dušana Janjića, eksperta za etničke odnose, kažu da je već najava o otvaranju ove teme ne samo postavljanje voza na pogrešni kolosek već i jurnjava kroz tunel u suprotnom smeru.
       "Prioritet opozicije je trebalo da bude uređenje modaliteta saradnje stranaka sa nevladinim organizacijama - objašnjava Dušan Janjić. - Opozicija svojim ograničenim snagama na Kosovu ne može da uradi mnogo, a nije ni pozvana ni od javnosti u Srbiji ni od Ujedinjenih nacija da se angažuje - odgovornost treba da preuzme tek onda kad bude zaista mogla da ima uticaj. Vreme je takođe pogrešno jer su Tači, sa jedne, i Milošević, s druge strane, svojim konfrontiranjem sa međunarodnom zajednicom doveli do diskreditacije misije i Kušnera lično. Opozicija je podržavala Miloševića 1998. i u toku sukoba sa NATO kada je reč o rešavanju odnosa sa Albancima, pokazujući da boluje od istih bolesti kao i on. Projekt kantonizacije je propao, međunarodni protektorat je realnost kao i činjenica da su Srbi manjina. Ako se insistira na stvaranju kantona, doći će do novog zamaha ekstremnih Albanaca rešenih da dovrše etničko čišćenje, novog talasa izbeglih Srba, zakasniće se sa uključivanjem u organe koji se tamo formiraju i propustiti prilika da učestvuju u njihovom oblikovanju i izborima, sukobljavaće se sa UN i Amerikancima koji insistiraju na multikulturalnosti i svakoga ko izgovori kanton vide kao novog Karadžića. Ovako nespretnom intervencijom opozicija će skinuti odgovornost sa Miloševića i dati materijala za novu propagandnu kampanju režima protiv same sebe."
       Janjić smatra da je propuštena prilika da se od samog početka formiraju i podrže nevladine organizacije na Kosovu i srpski pravni eksperti uključe u reviziju zakonodavstva koje je u toku, a to će imati dalekosežne posledice.
      
       SVETLANA ĐURĐEVIĆ-LUKIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu