NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Dolazak pink kojota

Konačna smrt ovdašnjeg "televizijskog života" nastupila je onog trenutka kada je izvršena "stranačka polarizacija" kanala

      Bogdan Tirnanić
      
       Istraživanje o stanju, programima i gledanosti naših televizija značajan je pokazatelj uloge tzv. elektronskih medija u kreiranju postojećih političkih i društvenih okolnosti.
       Lista do koje su došli istraživači "Stratedžik marketinga" upućuje dve jasne poruke: osim Dnevnika 2, samo se još jedna emisija RTS-a - serija "Porodično blago" (treće mesto) - našla na listi najgledanijih; sve ostale pozicije pripadaju programima TV Pink. To iziskuje nužnost da se fenomen te televizije - još jednom temeljitije istraži. Ovaj novinar je jednom, ima tome valjda već godinu dana, proglasio Pink našom najboljom televizijom jer je jedina koja ne skriva nivo duhovnog profila nacije. Drugi analitičari su, suprotno, o Pinku govorili kao o značajnom, čak presudnom, faktoru u podsticanju poodmaklog procesa totalnog zaglupljivanja srpskog naroda. Istina je da se i mojoj malenkosti diže ovo malo preostale kose na glavi od većine Pinkovih emisija, no opet ću se opštem stavu indignacije kulturne javnosti prema toj televiziji suprotstaviti tvrdnjom da se stanica aktiviste JUL-a (Željko Mitrović), koja je eminentni promoter turbo-kulture, jedina spretno koristi faktičkim stanjem već davno okončanog procesa naše svekolike duhovne devastacije. To je cinično. Ali je tako.
      
       Život u ružičastom
       Osim toga - mislili mi o tome šta nam je volja - to je koncepcija. Ispostavlja se - veoma profitabilna koncepcija. Pink je jedina naša televizija koja još poseduje ono što se zove program (a to nikako nije mehanički niz emisija) ili, bar, jedina televizija sa jasno profilisanom ponudom za određenu ciljnu grupu, uz dodatnu ambiciju da, rubnim tačkama te ponude, privuče i gledaoce sa ponešto drugačijim potrebama. Jer, otkuda bi inače oni kojima je Pink vrhunski "bljak!" našeg istorijskog srozavanja mogli biti tako iscrpno upućeni u sve njegove bedastoće? Jesu li oni mazohisti? Ne. Oni jedino redovno gledaju Pink. Stvar je, prosto, u tome da Pink prikazuje najbolje filmove, odnosno, u najgorem slučaju, makar filmove čije kopije nisu u nultom stanju. Njegov serijski program je, naprosto, izvanredan: s jedne strane, prikazujući vrhunska ostvarenja u tom televizijski najspecifičnijem dramskom rodu ("Dosije Iks", "Odeljenje za ubistva"), Pink za svoj program vezuje i ono malo preostalih sofisticiranih gledalaca; s druge strane, on je konkurenciju bacio na kolena i svojim izborom gnjecave hispanomelodramatike - serija "Pravo na ljubav", koju prikazuje ova televizija, ubedljivo je prva na listi gledanosti.
       Sve ostalo je, zna se, "trash for cash". Ali je "šareno": "Maksovizija" (talk shonj u duhu "meke verbalne pornografije"), "Citz" ("kulturni život" kao gosip o džet-setu), "Zam" (mala seoska priredba sa šljokicama), "Bračne zavrzlame" (igre bez granica). Pink je, da pomenemo i to, jedina televizija koja nikada nije emitovala informativni program. Ako to povežemo sa činjenicom da se Dnevnik 2 našao na listi gledanosti uz "Porodično blago" - i jedno i drugo su "proizvodi" RTS-a - dolazimo do naoko paradoksalne hipoteze da rekreativno-zabavni programi pojedinih televizija - ili ono što je od takve delatnosti na njima još preostalo - utiču na gledanost njenih informativnih emisija, ali da, obrnuto, odsustvo informativnih emisija u ponudi (meniju) nekih televizija nema uticaja na gledanost njihovih džidža-bidža programa sa ukusom praziluka. Možda je to jedan od razloga zašto je BK TV odlučila da ukine informativni program.
      
       Svakom svoje, gledaocima ništa
       Pesimisti bi iz ovoga izvukli zaključak da zaglupljenim srpskim televizijskim gledaocima informacije uopšte nisu ni potrebne, budući da su totalno indoktrinirani ("drogirani") hipnotičkim "stavovima" (sa predlogom mera i rešenja) koje im godinama servira RTS. To uopšte nije tačno. Ali je tačno da je drastični pad interesovanja za informativne emisije posledica raspada programske šeme svih naših televizija (osim Pinka) u korist samo jednog njenog segmenta, a to je upravo informativni program. Originalna produkcija je, uglavnom, svedena na nulu ili je sasvim blizu nje. Nema zanimljivog inostranog programa. Filmovi koji se prikazuju naprosto su neprobavljivi (katkada, istini na volju, "ima nešto" na Studiju B), obaška što su negledljivi zarad "šlj" stanja kopije, pozajmljene iz obližnjeg piratskog video-kluba. Ono što nam neke naše televizije nude pod firmom "talk shonj"-a, samo je trtljanje dve ili više osoba izgubljenih u onom delu svemira koji je bez psihijatrijskih institucija. Ali se čak i o tom minimumu vodi malo računa: mož' da bidne, al' ne mora da znači.
       Sve se svodi na tzv. informativni program, koji, ostavši bez praktično ikakve programske podrške drugih žanrova, dovodi do prezasićenja gledališta. Ako se - nikad kraja bedi - o informativnom programu uopšte može govoriti. Ono što se ovde pod tim podrazumeva, nema veze sa "prodajom vesti", već se, prosto, radi o političkim programima ili je, još gore, reč o otvorenoj partijskoj propagandi. Konačna smrt ovdašnjeg "televizijskog života" nastupila je onog trenutka kada je izvršena "stranačka polarizacija" kanala: RTS je "režimska" televizija, Politika je "simpatizer" snaga reda i zakona, Studio B pripao je SPO-u, a Palma se, po nesumnjivoj duhovnoj srodnosti, opredelila za radikale, kao što se BK opredelila za BK. Tako je, umesto zdrave konkurencije, samo došlo do umnožavanja modela koji je davno patentirao RTS.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu