NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Duh vremena<br>Milivoje Glišić
Odisanje atmosfere

Kako su se u međusobnom razumevanju sastali Slobodan Milošević i Nikita Mihalkov

      Srbi koji bi prečicom u Evropu proslavili su, u skladu s načelima međunarodnog kiča, katoličkog sveca Valentina kao Dan zaljubljenih, umesto Svetog Trifuna, zaštitnika vinove loze. Srbi u amoku, ima nekoliko godina, zamisle tri želje, Valentin ih ispuni. Koje su želje, ne zna se...
       Baš na Svetog Valentina (kad nećemo Svetog Trifuna), 14. februara, suspendovane su sankcije na međunarodni vazdušni saobraćaj i stigao je Nikita Mihalkov. Čuveni ruski reditelj odmah je izrekao ključnu misao: "Nadam se da ću ostati trezan!" Ministar Željko Simić zahvalio mu se u ime Vlade Srbije.
       Što se tiče skidanja sankcija, vest je dočekana s pomešanim osećanjima. Preovlađuje skepsa. Visoki zvaničnik JUL-a po običaju je pogodio srž: ukidanje sankcija na vazdušni saobraćaj samo je, veli, način da se poboljša i omogući što neposrednija komunikacija NATO vazala sa gazdama!
       JUL zato kaže: pobeda levice na izborima je imperativ vremena! U vezi sa imperativom vremena, levica će, naročito JUL, da pobedi na sledećim izborima, bez obzira na rezultate izbora. A onda će prestrukturisati privredu u pravcu definisanih prioriteta!
       Od Nikite Mihalkova domaćini iz Vlade Srbije pokušali su da naprave Goricu Gajević, kako bi poslužio svrsi. Vodili su ga kod predsednika Miloševića. Umalo da uđe i u kongresna dokumenta... Jedva se izmigoljio iz JUL-a... Mihalkov je izjavio da je za vlast koja bi donela prosvećeni konzervativizam i liberalnu ekonomiju, čime se približio Koštunici, a udaljio od Miloševića. "Vlast je za božjeg pomazanika, za onoga čiji će sin odgovarati za sve što je učinio". K tome je dodao da je po ubeđenju monarhista!
       S druge strane, ministar Željko Simić glumio je glavnu ulogu u poseti Mihalkova. Gde je kamera, tu je i Simić. Uvek u kadru, ništa nije prepuštao slučaju. Na projekciji Mihalkovljevog filma "Varljivo sunce" u Sava centru sve ulaznice bile su počasne, za podobnu publiku, narod je pušten tek na balkon, u poslednji red...
       Svašta je govorio Nikita, čupao se iz protokola, a naša vlast je uzimala i objavljivala samo ono što joj odgovara. Glumac Ž. Simić, koji je u poseti uzeo učešća od početka do kraja, pojačao je efekat: "Razgovor s predsednikom Miloševićem je od izuzetnog značaja zato što je protekao u srdačnoj atmosferi, koja je odisala međusobnim razumevanjem".
       Nikita je još rekao da samo duboko nacionalno može postati duboko internacionalno, čime je povredio osećanja Helsinškog odbora za ljudska prava koji se zalaže za denacifikaciju Srba i nacifikaciju Albanaca; denacifikovati drugim rečima znači satanizovati!
       Na pitanje da li će snimiti film o Srbiji i agresiji na nju (postavili su ga očigledno patriotski novinari), Mihalkov je taktično odgovorio - ne. Međutim je dodao da svet ne sme da se pretvori u "Mekdonalds", zato što je to bljutavo, brzo i neukusno. Naša malenkost se usuđuje da deli ukus Nikite Mihalkova.
       Ne u okviru posete Željku Simiću, nego u NIN-u, ranije, Mihalkov je rekao da je svetu potreban balans, kao u matematici plus i minus. Sada toga nema i to nije nesreća Rusije, već Sjedinjenih Država: svi su zaboravili kako je završila Rimska imperija - izgubila je neprijatelja i propala. Nikita se pita naglas: zar je do 1917. rusko pravoslavlje, kultura, običaji, smetalo da Rusija bude evropska država? Guvernante su dolazile iz Francuske i Nemačke, ruski kadeti su završavali vojne škole i govorili četiri strana jezika, Puškin nikad nije bio u inostranstvu i to mu nije smetalo da prevodi Bajrona!
       Da, postoji američka civilizacija, ali veoma sumnjam da je stvorena i američka kultura, dodao je setno, sumnjam da su Amerikanci postali nacija u kojoj se rađa Rembrant!
      
       Amerikanci smatraju da je civilizacija - buldožer!
       Rusi i Srbi da je - duh!
       Pre nego što je video Miloševića, Mihalkov je ovako cenio Miloševićevu odgovornost za srpsku situaciju: "Sasvim je moguće. Ne mogu da tvrdim, nisam toliko upućen, nismo se upoznali... Ne odbacujem tvrdnje da Milošević snosi deo odgovornosti za tragediju. Moguće je da je tako, sudeći po tome što sada postoje protesti unutar Jugoslavije protiv njega. Ali to je unutrašnja stvar Jugoslovena, nije moja".
       Posle je Mihalkov video Miloševića, upoznali su se. Mihalkov nije rekao šta sada misli, rekao je Ž. Simić: "Atmosfera je odisala međusobnim razumevanjem".
       Kad zaživi savez Rusije, Belorusije i Srbije, Mihalkov će, uostalom, biti naš reditelj, a Kusturica njihov, uprkos protivljenju Helsinškog odbora za ljudska prava!
       Ukratko, Mihalkov je pokazao širinu duha prilikom posete Srbiji, koju je Ž. Simić prisvojio za sebe i svoju Vladu; opirao se, rekoh, protokolu, otvoreno je odbijao da postane pretkongresni plakat SPS i leve koalicije, nije se sastao s Milutinom Mrkonjićem, čak ni s generalom Pavkovićem...
       A do izbora narod će zaboraviti da se Nikita Mihalkov slikao sa Slobodanom Miloševićem (Ž. Simić u pozadini).
       Umesto na Dedinje, trebalo ga je pustiti u narod.
       Suma sumarum, poseta je sa stanovišta leve koalicije i državne televizije ipak uspela, mada Nikita nije zaboravio da na kraju kaže: "Ne mogu da se pomirim sa tim što su nam uradili boljševici. Spaljivali su crkve, potom ih pretvarali u štale, sahranjivali žive monahe..."
       Na sve gostoprimstvo odgovorio je poentom:
       Najgore je kada se ateisti dogovaraju!
       Ne mogu a da ovom prilikom, kao dodatak slavjanskoj neraskidivosti, ne primetim misao jednog radikala, našeg prijatelja Momira Vojvodića, pjesnika. Izgubili smo, veli, Prizren i Kosovo, ali smo sačuvali Čečeniju.
       Srbija se brani u Groznom!


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu