NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Ispucali lak civilizacije

NAZIV: Dnevnik sa srpskog dvora 1892-1894.
AUTOR: Alber Male
IZDAVAČ: KLIO, Beograd 1999.

      Ana Stolić
      
       Već posle pročitane bogato dokumentovane i vrlo iscrpne uvodne studije Kraljev profesor Ljiljane Mirković čitalac može biti uveren da se nalazi pred tekstom dragocenim za istoriografiju i u isto vreme savremenim po mnogim svojim odlikama. Centralno mesto u Dnevniku zauzimaju mladi vladar Aleksandar Obrenović i složeni odnos koji se gradi između učenika i profesora. Prilike koje su odredile taj odnos čine okvir za temu kako su nas drugi videli pre više od sto godina.
       Iako je izgledalo da su političke napetosti u Srbiji umanjene odlaskom kralja Milana i progonom kraljice Natalije (1891), ravnoteža između Namesništva, radikalske skupštine i liberalne vlade nije pronađena. U takvu Srbiju stigao je na poziv srpske vlade, u jesen 1892, Alber Male da bi šesnaestogodišnjeg kralja podučavao diplomatskoj istoriji. Po obrazovanju istoričar, po uverenju legitimista i prema nekim ocenama bonapartista, ovaj tridesetogodišnjak će pokušati da snagom volje i vere u ispravnost ličnih ubeđenja mladom vladaru prenese vrednosni sistem utemeljen na idejama doslednosti, ispravnosti, vladarske časti i dužnosti. Dok je francuska vlada računala i na određenu vrstu političkog uticaja, srpska vlada mu je poverila obrazovnu misiju. Čini se da je svu delikatnost tog dvostrukog položaja Male osetio tek kasnije.
       U složenoj strukturi Dnevnika jasno se izdvajaju posebni tematski krugovi. Najopštiji okvir izražen je u Maleovom viđenju Srbije i menama kroz koje je ono prolazilo tokom njegovog boravka u Beogradu. Smatrajući Srbiju za evropsku zemlju, Male je mnoge pojave poredio sa francuskim primerima, a prema razlikama je u početku izražavao pomirljivu blagonaklonost.
       Iako začuđen, Alber Male je bio sklon da odnose u Srbiji definiše kao "idealnu demokratiju" u kojoj je moguće da se seljak na ulici rukuje sa kraljem i da pojedinci neznatnog porekla brzo dospeju u centar političkog života i moći. Ali, ubrzo se pred njima otkriva i njeno naličje: nepoštovanje hijerarhije, nedisciplina i nered (scena sa litija), Alber Male, takođe, primećuje da postoji stalni napor da se ta jednakost poništi i, što je još zanimljivije, da u tome prednjače žene. Na kraju, već kao rezignirani kritičar on je svestan da slika drugih o Srbiji zavisi od dobronamernosti i vremena provedenog u njoj. Iako je promenio svoje viđenje ovdašnjih prilika ("ispucali lak civilizacije"), Male je i dalje o Srbiji pisao sa toplinom i velikom naklonošću.
       Centralni tematski krug i najveći broj strana u Dnevniku posvećen je ličnosti kralja Aleksandra Obrenovića. Maleova slika o mladom vladaru u velikoj meri se kosi sa stereotipom o Aleksandru kao nesposobnom, gotovo maloumnom i nesrećnom mladiću koji su izgradile njegova kasnija sudbina i istoriografija. Naprotiv, zatekao je inteligentnog, pronicljivog, obrazovanog i prerano sazrelog dečaka. Njihov odnos učitelj - učenik, obojen od početka obostranom naklonošću, postaje posle Prvoaprilskog prevrata 1893. u kome je kralj zbacio Namesništvo i proglasio se punoletnim, prisan i prijateljski. Kada Aleksandrovi naredni potezi prelaze okvire vladavine ustavnog monarha, nestaje poverenje, a i potreba za učiteljevim savetima. Ma koliko bio pristrasan prema kralju i u svakom njegovom lošem koraku video isključivo poguban uticaj kralja Milana na sina, Male je glavnu krivicu i za ishitrene poteze krune video u opštem nepoštovanju institucija i neutemeljenosti poretka u Srbiji.
       Dnevnik je svedočanstvo o poletu čoveka punog vere u sopstvenu misiju i razlozima zbog kojih taj entuzijazam postepeno iščezava. Duhovit, precizan i jednostavan stil dodatni su kvaliteti ove knjige, koja osim uvodne studije i prevoda sa francuskog, sadrži i tekst francuskog prepisa rukopisa Dnevnika.
      
      

       Dejvid A. Noris Mit o Balkanu


      
       Da slika o ovdašnjim zbivanjima koja se na Zapadu proizvodi ne mora uvek biti primerena propagandnoj, ili čak "strategijskoj" svrsi, i nužno neobjektivna, izvanredno svedoči knjiga Dejvida Norisa Na tragu balkanskog mita - pitanja identiteta i modernosti (David A. Norris, In the Njake of the Balkan Mdžth, Ljuestions of Identitdž and Modernitdž). Knjiga o kojoj je reč nedavno je objavljena kod uglednog "Makmilan pres"-a, a njen autor, profesor na Slovenskom departmanu Univerziteta u Notingemu, o svom radu kaže:
       Moja knjiga je pogled postrance na region, pogled iz različite perspektive. Množina istorijskih iskustava proizvela je na Balkanu strahove i zebnje, za region karakteristične po ekstremnostima, ali poznate i drugim prostorima. Temeljne razlike kultura tematizovane su u proznim delima i filmovima vaših autora. Prozna dela, pogotovu, izražavaju ove strahove i zebnje posredstvom različitih tema i simboličkih predstavljanja. U svojoj knjizi se koncentrišem na pitanja kulturnog identiteta (balkanskog i nebalkanskog), modernosti i uvek postojećeg straha od primitivizma. Na probleme jarko osvetljene u nekim od ovih proznih dela.
       Norisova knjiga počinje i završava se ratom. Rekapitulacijom istorijskih zbivanja na prostorima nekadašnje Jugoslavije, od vremena otomanskih osvajanja do naših dana. Na prostorima koji, po njegovom mišljenju, određuju "kulturni znak Balkana". Izvori "mita o Balkanu" na Zapadu, veruje ovaj autor, potiču od pogrešne ili negativne predstave o regionu koju su oblikovali najvećma britanski pisci, putopisci, novinari. Analizirajući dela srpskih pisaca - Crnjanskog, Andrića, Selimovića i Selenića - Noris dokazuje da knjige koje dočaravaju odnose i sukobe različitih kultura nude mogućnost neuporedivo autentičnijeg razumevanja problema. Zapad, kao što je poznato, poriče doprinos Balkana modernom osećanju sveta koje neminovno proizlazi iz urbanog okruženja. I tom se stanovištu Noris suprotstavlja otkrivajući dokaze o postojanju gradskog života i gradske kulture u knjigama mnogih naših pisaca. Ponajviše u knjigama Bore Stankovića, Borislava Pekića, Svetlane Velmar Janković. Današnje vreme, vreme svekolike krize - onako kako je viđeno u romanima Slobodana Selenića i Vladimira Arsenijevića, pa i u filmovima Emira Kusturice - obezbedilo mu je materijal za tumačenje problema traganja za identitetom.
      
       B. P.


      


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu