Hrvatska je izabrala najbolje što je imala na raspolaganju, ali je pitanje koliko joj to može pomoći

      Goran Babić, pesnik i u čitavoj bivšoj državi znan angažovani levi intelektualac stigao je iz Zagreba u Beograd još u zimu 1990/1. Za nepunu deceniju ovde je uradio tri dokumentarna filma, jednu TV seriju, objavio pet knjiga poezije (jedna za decu) i napisao desetak polemičkih i esejističkih spisa - knjiga, brošura i značajnijih priloga u zbornicima. Uglavnom "hrvatske teme". Mnogi, i ovde i u svetu, misle da će se rezultati hrvatskih izbora odraziti na tok događanja u Srbiji. Da li će i kako, pitamo Babića:
       Ja mislim da neće.
      
       Zašto tako mislite?
       To je teško ukratko objasniti. Nisu to iste situacije. Trebalo bi pažljivo analizirati onaj nacionalni socijalizam koji je bio ideološka platforma Tuđmanovog pohoda na vlast. Naravno da ima značajnih razlika između ove pojave u Hrvatskoj i onog što mi obično podrazumijevamo pod nacionalsocijalizmom. Takođe, ne možete ozbiljno razumijevati stvari u Hrvatskoj ako u primarnim tačkama ne analizirate utjecaj Kaptola (Katoličke crkve).
      
       Ipak, ukratko rečeno?
       Tuđman je u prvi plan stavio nacionalni element, a onda je, kao stari komunista, usput stalno pričao o socijalnoj pravdi. Stvar se u životu tako razvijale da u Hrvatskoj danas imate tajkune i sirotinju.
      
       ... i pobedu bivših komunista na izborima.
       Da, Mesića i Račana, a koliko mi se čini i Budiša je bio član Partije...
      
       Sve to posle onolike antikomunističke euforije?
       Za razliku od mnogih, nikad nisam mijenjao svoj stav o Račanovoj umješnosti i inteligenciji. Mnogi su ga potcjenjivali. Druga je stvar da li sam se s njim slagao ili ne. Često nisam. Sad moram da naglasim da je Hrvatska ovaj put izabrala najbolje od onog što je imala na raspolaganju.
      
       Šta pobednici mogu ispuniti od svojih obećanja?
       Ništa o njima ne ovisi, toliko je jasno. Ono što će uraditi uglavnom zavisi od trendova u svijetu.
      
       Šta Mesić i Račan sigurno ne mogu uraditi?
       Dvije su teme kojima se oni neće odmah baviti: prva Tuđman, a druga Srbi u Hrvatskoj. Ne vjerujem da hrvatska politička javnost za to sada ima snage. Jugoslavija je imala svoje komplementarne prednosti. I ne možeš ti sad preko noći obnoviti, na primjer, turizam. Gdje su ti oni resursi? Gdje ti je jeftina hrana, na primjer? A onda se iz te nemoći pojavljuje socijalni momenat...
      
       Pobednici su obećali čak i reviziju privatizacije.
       Ima tu jedna poslovica, a mučno je kad moraš ratovat s poslovicama. Kad se perje prospe iz jastuka, veoma ga je teško vratit nazad. Oni mogu uhapsiti ponekog tajkuna, sudit mu, ali šteta se ne može nadoknaditi.
      
       Šta za Srbe znače velika obećanja?
       Za njih ne znače ništa. Biće tu uslovljavanja međunarodne zajednice, ali taj je problem suptilan. Badinterova komisija je uvela princip samoopredjeljenja naroda bivše Jugoslavije. Kad su se to Srbi opredijelili za izlazak iz Jugoslavije?
      
       Mislite da je reč o širenju optimizma bez pokrića?
       Stvar je prosta. Sve je vezano za povratak Srba u Ustav Hrvatske. To je temeljno pitanje. Kad se vrate u Ustav, Srbi će se vratit i u zemlju...
      
       Veliko iznenađenje je izazvalo postavljanje Igora Mandića na čelo "Vjesnika"...
       Ne znam... Želim mu mnogo sreće. Sreća će mu biti najpotrebnija.
      
       S.R.