NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Nežni div

Sebe smatram privilegovanim jer mogu da razumem neko novo delo čim nastane, bez obzira na to što će ga publika prihvatiti mnogo kasnije

      Kritičari ga smatraju "dinamičnim pijanistom koji nikada ne ide 'na sigurno' i ume da iznenadi i najprobirljiviju publiku". Boris Berezovski, 30-godišnji Moskovljanin snažne konstitucije, pijanista koji od pobede na konkursu "Čajkovski" 1990. godine važi za jednog od najboljih na svetu. U intervjuu za NIN Berezovski otkriva da je umetnik originalnih pogleda na svet i osvežavajuće iskrenosti.
      
       Vodeći magazin "Classic CD" nedavno vas je uvrstio u pet pijanista koji će po mišljenju vodećih kritičara obeležiti naredni milenijum. Šta mislite o rangiranju i konkurenciji?
       Biti u vrhu, među prvih pet ili deset, velika je odgovornost i ja je osećam od kada sam pobedio na konkursu "Čajkovski". Pri tom se prilično dobro snalazim sa tom odgovornošću, prija mi, i nadam se da ću i sledećih nekoliko godina imati tu slatku obavezu "odgovornosti vodećeg" (smeh). Imam svoju publiku, kritičari me cene, dosta sviram i snimam, ali sam nezvanično i dalje na nekoj imaginarnoj listi najboljih, iza Kisina ili Volodosa koji su trenutno veoma popularni. Obojicu veoma cenim i privatno i profesionalno, ali verujem da imam potencijala da budem "broj jedan".
      
       Jedno vreme ste izvodili isključivo repertoar 19. veka izjavljujući da vas jedino on inspiriše. Da li se i šta u tom pogledu promenilo?
       To se definitivno promenilo. Sada rado izvodim i autore 20. veka, mada je 19. vek moja oblast, taj repertoar poznajem najbolje i nudi mi mnogo više od bilo koje epohe. Muzička zaostavština je divna i bogata, ali, kada se nađe u okeanu, čovek mora da zna kuda da pliva da se ne bi izgubio. Barok je, recimo, velika oblast u kojoj se ne snalazim baš najbolje jer je ne poznajem dovoljno dobro.
       Najviše mi leži ono što su dobri poznavaoci klavira pisali za klavir i trudim se da sve više izvodim autore 20. veka - Bartoka, Šenberga, Berga, pa i dela savremenih kompozitora. Apstraktan muzički svet i kompozicije koje pružaju mogućnosti improvizacije takođe me sve više interesuju.
      
       Publika ipak i dalje pruža tihi otpor prema većini autora 20. veka. Kako prevazići tu situaciju?
       Vremenom će se i to dogoditi. Muzika je pomalo nalik nauci: ono što je najnovije tehnološko otkriće ljudi će u potpunosti razumeti tek nakon izvesnog vremena. Pogledajte Internet koji se kao ideja pojavio pre 50 godina, a tek sada smo ga razvili i naučili da se njime koristimo. Isto je i sa muzikom. Prokofjev je u prvim danima bio optuživan da piše besmislice, a danas je klasika. Isto važi i za Šumana, Šuberta - čije je sonate izdavač svojevremeno ocenio kao preteške i nerazumljive. Primera ima bezbroj. Sebe smatram privilegovanim jer mogu da razumem neko novo delo čim nastane, bez obzira na to što će ga publika prihvatiti mnogo kasnije. Ništa neće moći da izmeni taj proces i treba se na to navići.
      
       Savremeni autori, dakle, za vas nisu tabu, ali Bah, sa druge strane, jeste. Zbog čega?
       Ne bih rekao da je Bah baš tabu... ali je činjenica da ne volim da ga sviram. Mnogi Baha smatraju vrhuncem polifonije, ali ja mnogo suptilniju i interesantniju polifoniju nalazim kod Šopena ili Šumana... Stravinski je jednom prilikom izjavio da je Vivaldi napisao jedan koncert 500 puta; slično mislim o Bahu i ne ustručavam se da to kažem, iako znam da će te reči izazvati negodovanje. Bah je uvek fantastično lep, tehnički zahtevan, ali večito isti; njegovi lagani stavovi su predivni, možete fino da poređate sveće oko klavira i kreirate "romantičnu" atmosferu... (smeh), ali to nije dovoljno izazovno za čoveka našeg doba. Maler će za mene uvek biti veći izazov od Baha.
      
       Priča se da je u slobodnom vremenu najveći izazov za vas brza vožnja sportskim automobilima. Je li to istina?
       Novinari vole da preteruju, mada priznajem da volim brze automobile i brzu vožnju. Trenutno sam bez vozačke dozvole koja mi je oduzeta na šest meseci zbog prebrze vožnje, ali me to ne sprečava da se povremeno provozam (smeh). U poslednje vreme sam se malo smirio, ranije je situacija bila drastičnija... Svi ti tračevi o mojoj vožnji uglavnom dolaze od dobrog prijatelja Vadima Rjepina, tako da ih ne treba uzeti za ozbiljno (smeh).
      
       Rjepin, kao ljubitelj "ekstremnih sportova", očito ima "loš" uticaj na vas?
       Ne bih to nazvao "lošim uticajem", naprotiv. To je baš dobar uticaj za jednog pijanistu. Sa Rjepinom u poslednje vreme dosta nastupate u kamernim sastavima.
      
       Koji su njegovi muzički kvaliteti?
       On je veoma talentovan, sjajan violinista. Sa druge strane vrlo je zabavan i pozitivan tip. Sa njim nije dosadno ni na probi, ni na koncertu, ni u društvu.
      
       TANjA PETROVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu