NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Šta da se radi
Zamoliti za oproštaj
 

Dragan Djilas

      Pišući ovaj tekst pošao sam od tri premise. Prva da imam svako moralno pravo da i vlasti i opoziciji "solim pamet" jer sam u toku svog dosadašnjeg života uradio sve što sam mogao kako bi se u ovoj zemlji nešto promenilo. To pravo imam za razliku od svih onih koji u poslednjih desetak godina nisu uradili ništa osim što po kafanama glasnije ili po radnim mestima, gde dobijaju nekoliko hiljada dinara, malo manje glasno kritikuju vlast. Premisa druga je da opozicija danas nisu samo opozicione partije već svi oni koji žele prave promene bez obzira na njihovu stranačku (ne)pripadnost. Premisa treća je da spuštanje roletne više ne pali.
       Na konkretno pitanje šta opozicija, odnosno većina stanovnika Srbije treba da radi, odgovor je NIŠTA, ili skoro ništa, osim da se sedi i čeka da Slobodan Milošević raspiše izbore, a kad to učini, da na iste izađe i pobedi. U međuvremenu, treba da se prestane sa davanjem besmislenih ultimatuma kojima se u izbornoj godini traži raspisivanje izbora, da se od crnogorskih navodno demokratskih čelnika zatraži da ili raspišu taj famozni referendum ili da do raspisivanja saveznih izbora prestanu sa pričama o toj i sličnim budalaštinama kojima samo hrane ovu vlast, da se jasno i glasno poruči članovima SPS-a da sa odlaskom Miloševića sa vlasti njihovi životi i njihova egzistencija ni na jedan način nisu ugroženi i da smo mi Srbi isuviše mnogo izginuli u poslednjih stotinak godina da bismo se u budućnosti odrekli bilo kog našeg čoveka samo zbog toga što je imao ili ima drugačije političko mišljenje, da se devetomartovski miting održi u Mitrovici, a ne u Beogradu, jer tim ljudima koji su ostali tamo, reči Draškovića, Koštunice, Đinđića i ostalih znače mnogo više nego nama ovde...
       Da se odmah počne sa kampanjom u kojoj će se u jednom spotu pojaviti Mićunović, Koštunica i Đinđić, u drugom Vuk i Velja Ilić, u trećem Čanak i Veselinov, u četvrtom Vuk i Đinđić... U svim spotovima tekst treba da bude isti - svi akteri će priznati da su u prošlosti grešili i zamoliće narod da im oprosti, da izađe na izbore i da glasa ne za opozicionu listu, već za listu života. A sutra kada se napravi demokratska Srbija, onda će se sve te greške lakše vagati, onda će narod sve one za koje veruje da ne rade u njegovom interesu, lako smenjivati. Danas je važno da preživimo, jer sve priče o tome da li će Vojvodina biti republika, da li se predsednik DS preziva Đinđić ili Vuksanović, uskoro više uopšte neće biti bitne.
       U isto vreme neke stvari više ne treba raditi. Pre svega, treba prekinuti sve kontakte sa osobama poput Medlin Olbrajt i njoj sličnima koji su sa Miloševićem pregovarali i dogovarali raznorazne stvari poslednjih deset godina, a račun ispostavljali srpskom narodu. Na kraju su taj isti narod i bombardovali da bi navodno kaznili Miloševića. Danas nam poručuju kako su za ostanak Srba na Kosovu, ali ne po cenu kantonizacije! U Prištini je na delu ne kantonizacija, već soliterizacija - svi preostali Srbi su smešteni u 2-3 solitera i iz njih ne izlaze. U Gnjilanu, Prizrenu, Peći nema ni soliterizacije (i to ne zbog toga što nema solitera) ... Za devet meseci Tači i ekipa su u prisustvu mirotvornih UN snaga pobili više ljudi nego srpski režim za deset godina vladavine, Kušner i njegova ekipa počinju da za građane Jugoslavije albanske nacionalnosti izdaju UNMIK pasoše, dok Amerikanci, koji novu Jugoslaviju nikad nisu priznali, tvrde da je Kosovo deo Jugoslavije, a ne Srbije i da su Srbi zbog svog ponašanja izgubili pravo na Kosovo!? E pa što je mnogo, mnogo je. Zbog svega toga, svima njima treba jasno reći da je Srbija starija i od njih i od Miloševića i da već jednom prestanu sa svojim igricama. Ako žele da pomognu, ne treba da nam šalju cisterne nafte. Umesto njih neka prosečnom Srbinu omoguće da radi i zaradi dovoljno da za svoje pare tu istu naftu kupi. Kako? Vrlo prosto, nek napokon izađu iz tog kupea u kome je roletna spuštena. Sve ostalo ćemo mi sami...
       Napomena o roletni: putovali u istom kupeu Jeljcin, Klinton i Sloba. Voz se pokvari i stade. Izađe Jeljcin iz kupea, zapreti železničarima vešanjem, ali džaba - voz i dalje stoji. Izađe Klinton ponudi milione dolara, opet bez uspeha. Izađe Sloba, vrati se posle nekoliko minuta u kupe, spusti roletnu i reče: "Krenuli smo."
       (Autor je lider studentskog pokreta '92)


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu