NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Žrtvovanje generala

Drakonska kazna bosanskom Hrvatu Tihomiru Blaškiću svedoči o novoj dioptriji kojom Zapad posmatra Hrvatsku i najavljuje da praktično svaki ratni zapovednik Hrvatske vojske može da računa na pedeset godina zatvora

      Presuda Haškog tribunala kojom je general Tihomir Blaškić osuđen na 45 godina zatvora dramatično je promenila opšte raspoloženje nove vlasti u Hrvatskoj. Drakonska kazna za generala Hrvatskog vijeća obrane optuženog za ratne zločine protiv civilnog stanovništva u Bosni i Hercegovini ostavila je bez daha sve ministre Račanove vlade, većinu saborskih zastupnika i tek imenovane činovnike predsedničke kancelarije u Zagrebu. Niko u Hrvatskoj nije očekivao da će tridesetdevetogodišnji general Blaškić svoju vojničku karijeru okruniti praktično doživotnim boravkom u zatvoru. Upravo suprotno, nacija i državno pravosuđe nadali su se da će nekadašnji oficir JNA u Hagu dokazati svoju nevinost i mirno otići kući. Presuda je odjeknula kao bomba, a sudija Klod Žorda preko noći je postao najomraženija ličnost u Hrvatskoj. Nije se iznenadio jedino novi stanar Pantovčaka 241 predsednik Stjepan Mesić. Razlog je jednostavan. U kuloarima haškog pravosuđa današnji predsednik Hrvatske je pre dve godine bio poznat kao "zaštićeni svjedok II". Pošto je na izvesno vreme misteriozno nestao iz zemlje, Mesić se vratio sa pričom da je bio jedan od ključnih svedoka protiv pokojnog vukovarskog gradonačelnika Slavka Dokmanovića.
      
       Tajna Tuđmanovog sefa
       Kasnije se ispostavilo da je tada marginalni opozicionar i disident Tuđmanove Hrvatske demokratske zajednice svedočio i protiv Tihomira Blaškića, a u Hag je poneo i kompletnu kolekciju poroka režima pokojnog predsednika Franje Tuđmana i njegove partije. U to spadaju i izjave samog Mesića koji kaže kako je ulazeći u jednu od saborskih kancelarija 1993. godine čuo kako visoki funkcioneri HDZ-a raspoloženo prepričavaju najnovije vesti sa fronta u Lašvanskoj dolini. Mesić je navodno čuo kako predsednik saborske komisije za žrtve rata i poraća Vice Vukojević nekome govori da je video toliko mrtvih Muslimana da njihova tela nisu mogla da stanu ni u nekoliko zaprežnih kola. Morbidna priča koja se trenutno prelomila na generalu Tihomiru Blaškiću započela je, naravno, u proleće 1991. godine u Karađorđevu, u direktnim susretima pokojnog Tuđmana sa tadašnjim predsednikom Srbije Slobodanom Miloševićem. Stjepan Mesić javno još nije otvorio "Tuđmanov sef" koji navodno čuva zapisnike sa razgovora o podeli Bosne i Hercegovine. Umesto toga biračima je ispričao nekoliko posthumnih viceva o svom bliskom saradniku koga je, kaže, zvao "Franc", a onda se na predsedničkoj inauguraciji rukovao sa Nenadom Čankom. Gostu iz Novog Sada obećano je da će dobiti na uvid najtraženije štivo iz poslednjeg hrvatsko-srpskog rata. Na obećanju je i ostalo.
       General Tihomir Blaškić u međuvremenu je osuđen kao ratni zločinac pod čijim su se zapovedništvom događali najužasniji zločini u hrvatsko-muslimanskom ratu, poput noćnog pokolja civila u selu Ahmići. Sudija Klod Žorda zgranuto je izjavio da je to neprihvatljivo. Blaškićeva odbrana smatra da je neprihvatljiva jedino presuda. To misli advokat Ante Nobilo, premijer Ivica Račan, predsednik parlamenta Zlatko Tomčić, predsednik Hrvatske demokratske zajednice Vladimir Šeks, nekadašnji ministar odbrane dr Andrija Hebrang, aktuelni ministar pravosuđa dr Stjepan Ivanišević, velika većina generala Hrvatske vojske i supruga Tihomira Blaškića koja se u trenutku izricanja presude srušila u sudnici. Jedino Stipe Mesić tvrdi da još nije sve izgubljeno, pošto se radi o prvostepenoj presudi, a on nema običaj da takve komentariše. Američki ambasador u Zagrebu Vilijem Montgomeri Hrvatima je dotle poručio da umesto demonstracija pred njegovom ambasadom pronađu dokaze koji bi mogli da utiču na smanjenje kazne Tihomiru Blaškiću. Premijer Ivica Račan kaže da je nešto već našao, mada niko još ne zna šta bi to moglo da bude. Trag ponovo vodi ka zaključanom sefu Franje Tuđmana, ali novi predsednik nikako da nađe vremena da se pozabavi njegovim sadržajem. Nova vlada u Zagrebu zato tvrdi kako su dokazi koji bi mogli da pomognu generalu Tihomiru Blaškiću postojali i ranije, ali hadezeovska nomenklatura nije želela da ih obelodani. Zašto?
      
       Prečica za "Oluju"
       Najpre zato što je malo poznato da Tihomir Blaškić koji se, inače, pre skoro četiri godine dobrovoljno predao Haškom tribunalu, ispočetka nije ni pripadao Hrvatskoj demokratskoj zajednici koju je u Bosni i Hercegovini tih godina vodio još jedan haški zatvorenik Dario Kordić. Tajna dokumenta na koja aludira Račan lako bi mogla da dokažu da Blaškićev HVO nije bio jedina vojska bosanskih Hrvata u ratu sa Muslimanima. Paravojske su nicale na sve strane, a s njima i vojne policije. Blaškić, uz to, nije dobijao pismena, nego usmena naređenja. Najviše naredbe stizale su iz Zagreba, a iza njih je stajao pokojni ministar odbrane Hrvatske Gojko Šušak. Njegova produžena ruka bio je predsednik "Herceg-Bosne" Mateo Boban. Obojica su mrtvi, a mrtav je i vrhovni zapovednik vojske Republike Hrvatske dr Franjo Tuđman. Blaškić je još živ, ali njegovi branioci smatraju da je u farsi koju je bivši režim u Zagrebu pokušao da izvede pred međunarodnim sudom za ratne zločine, general Hrvatskog vijeća obrane poslužio kao "žrtveno jagnje". Reč je o vojniku sa najvišim činom kome je ikada suđeno pred Haškim tribunalom i očito je da Zapad na njegovom primeru želi da dokaže kako se zločin ne isplati, čak ni kada država "dobrovoljno" izručuje ljude koji joj više nisu potrebni.
       Slučaj žrtvovanog generala opravdano je zabrinuo i bivšu i sadašnju vlast u Hrvatskoj. Pre izricanja presude generalu HVO-a, za progon Muslimana u srednjoj Bosni osuđeni su Vladimir Šantić, Mirjan, Zoran i Vlatko Kupreškić i Drago Josipović. Predsednik sudskog veća Antonio Kaseze tada je rekao da je progon samo korak do genocida, ali najveća kazna koju je dobio Vladimir Šantić iznosila je 25 godina zatvora. Vlast u Hrvatskoj bila je mirna sve dok Tihomiru Blaškiću i njegovom advokatu Anti Nobilu nisu počele da stižu anonimne pretnje. General, koji se poput biblijskog Samarićanina dobrovoljno predao sudijama, bio je idealna prečica koja bi Tribunal u Hagu mogla da odvede do generala Hrvatske vojske. Reč je o zapovednicima "Bljeska" i "Oluje", vojno-policijskih operacija kojima su zapadna Slavonija i Kninska krajina, u proleće i leto 1995. godine, ponovo dospele pod jurisdikciju hrvatske države. Najčešće spominjani su generali Ivan Čermak, Ante Gotovina i Mirko Norac, a sve do smrti pominjala se i direktna odgovornost bivšeg predsednika Hrvatske Franje Tuđmana. U Zagrebu se procenjuje da su u opticaju tri moguće optužbe Haškog tribunala vezane uz operaciju "Oluja". Prva je zbog povreda običaja ratovanja, druga zato što bi se kao motiv počinjenih zločina možda mogao dokazati i genocid, a treća se svodi na uobičajenu formulaciju u zločinima protiv čovečnosti. Neočekivano visoka kazna bosanskom Hrvatu Tihomiru Blaškiću utemeljena je, naime, na proceni da se u Bosni vodio međunarodni sukob u kome je Republika Hrvatska otvoreno podržala svoje sunarodnike u ratu protiv Muslimana, s ciljem da deo BiH pretvori u sopstvenu državnu teritoriju.
       Isti princip sada dolazi u obzir pri podizanju optužnica za zločine u operacijama "Bljesak" i "Oluja". Bivša vlast u Zagrebu uporno je, međutim, tvrdila da je posredi unutrašnja stvar hrvatske države koja se borila protiv srpskih terorista. Tužba koju je Hrvatska prošle godine podnela protiv Jugoslavije pominje, pored ostalog, i odgovornost SRJ za egzodus bar dve stotine hiljada Srba iz Kninske krajine i dalmatinskog zaleđa. Prema zvaničnoj interpretaciji, oni su zapravo bili kidnapovani iz države koja im je nudila sva prava i protiv svoje volje pretvoreni u prognanike iz sopstvene domovine. Da nemaju tragične posledice, ovakve političko-pravne vratolomije službenog Zagreba bile bi gotovo duhovite.
      
       Bosna na salveti
       Hrvatima je na drastičan način predočena mogućnost da svaka "krupnija zvjerka" koje se dočepa Tribunal za ratne zločine u Hagu dobije barem pedeset godina zatvora. To se odnosi na praktično svakog vojnika ili oficira Hrvatskog vijeća obrane u Bosni i Hercegovini, svakog drugog generala Hrvatske vojske iz Republike Hrvatske, svakog političara donedavno vladajuće Hrvatske demokratske zajednice, a posebno svakog značajnijeg političara Tuđmanove administracije u Zagrebu. Stipe Mesić na vreme se izuzeo iz ovakvog društva. Franju Tuđmana i politiku njegove partije napustio je pre čuvenog ručka kod britanske kraljice u maju 1995. godine, na kome je pokojni Tuđman na salveti crtao kako treba da izgleda Bosna posle dogovora sa Slobodanom Miloševićem. Iznenađeni engleski liberal Pedi Ašdaun koji je sedeo kraj predsednika Hrvatske, u Hagu je kasnije objasnio da se Tuđman nadao Hrvatskoj u granicama nekadašnje Banovine iz 1939. godine, Cazinskoj krajini sa Velikom Kladušom i Bihaćem. Ašdaun je dodao da mu je Tuđman na salveti nacrtao i plan ponovnog osvajanja Kninske krajine koji je usledio za nekoliko meseci. Pet godina kasnije, zgranuta nacija je izračunala da bi obični vojnik zbog operacije "Oluja" mogao da dobije osam godina zatvora, vojnik s nižim činom od deset do petnaest godina, pukovnik 25 godina, brigadir 35, šef operativne zone 45, a vojni i politički vrh najmanje 50 godina zatvora. Sve u svemu, posredi je nova dioptrija kojom Zapad posmatra Hrvatsku i njenu novu vlast. General Tihomir Blaškić ovde može da se smatra dvostrukom političkom žrtvom. Bivši režim zloupotrebio ga je da bi zavarao trag koji vodi do samog vrha nekadašnje vlasti u Zagrebu, a nova vlast nije u poziciji da mu pravi neke značajnije ustupke. General Hrvatskog vijeća obrane osuđen za ratne zločine nije bogzna kakva reklama novoj političkoj garnituri u Zagrebu koja po svaku cenu želi da uđe u NATO i Evropsku uniju.
      
       ZORICA STANIVUKOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu