NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

KGB kontroliše generale

Ali, kao čovek prispeo u politiku iz policije - budući predsednik možda jednostavno nije odoleo iskušenju, više veruje policiji

      Jeljcin umrtvio, Vladimir Putin oživeo kontrolnu delatnost tajne policije unutar vojske. I dalje još samo vršilac dužnosti predsednika Rusije (izbori za šefa države slede 26. marta) - Vladimir Putin potpisao je ovog meseca i jedan važan dekret okrenut nadležnosti svoje "bivše kuće" Federalne službe bezbednosti, povećavajući ingerencije te agencije unutar oružanih snaga - koje su bile oslobođene sličnog nadzora u vreme Borisa Jeljcina.
       Reč je o aktivnosti specijalnih odseka (ili odeljenja) u vojnim jedinicama - kako ruskih oružanih snaga tako i pogranične vojske i snaga za odbranu poretka (cele jedne armije pod komandom resora unutrašnjih poslova) - institucije kontrašpijunaže i kriminalne istrage (nad vojnim licima )koja datira od pre osamdeset godina.
       U vreme boljševika, "specijalna odeljenja" nadgledala su aktivnost nekompromitovanih carskih oficira - zadržanih još jedno vreme na službi u Crvenoj armiji. Njihovo staro vaspitanje budilo je podozrivost novih vlasti, bez obzira na patriotsku ljubav iskazivanu ruskoj otadžbini.
      
       Boljševička sumnja
       U prvo vreme, boljševička "specijalna odeljenja" samo su preobraćeni potomci ustanova carske vojne kontraobaveštajne službe (osnovane 1903. u vreme Nikolaja Drugog), ali uz važnu razliku: umesto da, kao u vreme Nikolaja, budu potčinjena Generalštabu armije - boljševičke obaveštajne ustanove u vojsci podređene su sovjetskoj tajnoj policiji, čime su skrenute s pravca i politizovane.
       Uz njihovo aktivno učešće, 1937 (u vreme Staljina), obezglavljena je, na primer, gotovo čitava sovjetska armija uoči samog rata. Cela jedna generacija sovjetskih mladih i najsposobnijih generala, likvidirana je pod lažnom optužbom za zaveru protiv sopstvene zemlje i za tobožnju saradnju sa zapadnim obaveštajnim službama.
       Mada u znatno blažoj formi, praksa policijskog denunciranja unutar vojske produžena je zatim i tokom Drugog svetskog rata - kada su pojedini pripadnici armije deportovani u Sibir, u radne logore, najčešće zbog samo nekoliko reči kakvog spontanog komentara kazanog na račun stanja ili na račun predstavnika rukovodstva.
      
       Jeljcinski okov
       Posle Staljinove smrti, saglasno nešto liberalnijoj klimi u sovjetskoj državi oslabila je i pređašnja ubitačna moć "specijalnih odseka" unutar armije, mada se praksa skretanja pažnje na "politički nepouzdane" pripadnike vojske produžila i dalje. U stvari - ovaj polip ruske tajne policije, u čijim je pipcima bila čitava država - umrtvljen je tek odlukama Borisa Jeljcina, rešenog da oslabi opšti uticaj KGB. Jednim predsedničkim dekretom, prvi državni šef osamostaljene postsovjetske Rusije ograničio je i dejstvo policije unutar armije.
       Saglasno Jeljcinovim odredbama iz 1993 - ustanove "specijalnih odseka" u vojnim jedinicama podvrgnute su nadzoru ruskih civilnih institucija, parlamenta i ruskog tužilaštva. Osim toga, sama aktivnost "specijalnih odeljenja" znatno je bila sužena. Ograničena je jasno nabrojanim zadacima i izričitim zahtevom personalu da su dužni da odbiju izvršenje bilo kakvog drugog ilegalnog zahteva, upućenog mimo tako utvrđene nadležnosti odeljenja.
       Šta je u svemu tome izmenio Vladimir Putin?
       Malo, ali značajno. Putinov predsednički dekret s novim "Pravilima za direktorate Federalne službe bezbednosti" u armiji, zatim vojsci pod komandom resora unutrašnjih poslova i graničnim jedinicama, ne sadrži dopisana ovlašćenja - on se razlikuje time što jednostavno ne sadrži neka od Jeljcinovih ograničenja.
       Na primer - ne utvrđuje koji su to organi dužni da nadgledaju aktivnost "specijalnih odseka. Osim toga, ne nabraja njihove jedine dopuštene aktivnosti, niti od pripadnika odseka zahteva da otkažu poslušnost u odnosu na ilegalno dat nalog. Recimo, ukoliko se "odozgo" zatraži nešto što nije predviđeno propisom.
       Samo su u jednom Jeljcinov i Putinov dekret identični. Kao i Jeljcin, Vladimir Putin ne zapostavlja nalog pripadnicima tajne službe u oružanim snagama da odlučno spreče svaki pokušaj "nasilne promene ustavnog poretka Ruske Federacije". Prevedeno na jasniji jezik, znači da spreče eventualni vojni udar protiv vlasti - vojni puč.
       U interesu što bolje aktivnosti "specijalnih odseka", ove ustanove stekle su sada takođe pravo da unutar vojnih jedinica vrbuju svoje potkazivače, čime se - saglasno proceni posmatrača u Moskvi - stvara mogućnost arhiviranja tako dobijenih informacija, na primer o pojedinim generalima.
       Zašto se Putin odlučio na ovakav korak?
      
       Povratak doušnicima
       Govoreći za jedan ruski list, vojni analitičar moskovskog Karnegi centra Aleksandar Pikajev izrazio je mišljenje da dekret izražava pokušaj potencijalnog predsednika Rusije da učvrsti kontrolu nad najvišim oficirima - prilično osamostaljenim u svojim akcijama tokom poslednjih godina Jeljcinovog vladanja.
       "Očigledno je da Putinu treba da, posle gubitka civilne vlasti nad najvišim ešelonom, uočljivog poslednjih meseci Jeljcinovog vladanja, prizove pameti ruske generale", citiran je Pikajev.
       Uticaj generala narastao je tokom rata u Čečeniji, kada je u javnosti zemlje znatno ojačala pozicija doskoro sasvim demoralisane ruske armije. Kremlj želi da se obezbedi. Obnovljena mogućnost Federalne službe bezbednosti da prikuplja kompromitujući materijal o najvišim oficirima omogućuje da se oni bolje drže u pokornosti, smatraju neki od analitičara u Moskvi.
       Možda je bilo i drugih načina, prikladnijih mehanizmu objavljene demokratije. Ali, kao čovek prispeo u politiku iz policije - budući predsednik možda jednostavno nije odoleo iskušenju, više veruje policiji.
      
       PETAR POPOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu