NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Krađa u interesu srpstva

Naša kinematografija godišnje gubi petnaest miliona maraka zato što se piraterija ne sankcioniše. "Ako opštinski sud može da sudi krivice do pet godina zatvora, zašto ne bi mogao da sudi i o autorskom pravu", pita se sudija Vrhovnog suda Dimitrije Milić

      Piraterija je kao droga: ima je svuda! - kaže jedan naš filmski distributer.
       Ali ne može da se prepozna, ne zna se ko stoji iza nje, krije se u podzemlju legalnih poslova. U normalnim uslovima, tamo gde se piraterija stvarno kažnjava piratske kasete su i do pet puta skuplje od legalnih, ali ne i kod nas. Kod nas se takve kasete javno emituju na televizijama i zato izraz "legalna piraterija", ma koliko i jezički i pravno bio nelogičan, najviše odgovara istini.
       Kao i sve drugo u proteklih deset godina, deli se na onu pre i posle bombardovanja, pre i posle Dejtona. Iako su se, u ne tako davnoj prošlosti, današnji filmski distributeri i urednici filmskih programa na televizijama bavili piraterijom, neki od njih su posle ukidanja prvih sankcija iskoristili priliku za legalizovanje posla i saradnju sa stranim distributerima. Od tada su ljuti protivnici legalne piraterije, koja se toliko razmahala da zbog nje umalo nismo ostali bez ovogodišnjeg Festa.
       Kako izgleda piratsko-antipiratska borba između srpskih televizija? Jedna televizija za skupe pare kupi prava za prikazivanje nekih filmova i pošalje spisak tih istih filmova drugoj televiziji, s molbom da ih ne uvrsti u svoj repertoar. A ova druga izabere, slučajno, iz cele svetske produkcije baš filmove s pristiglog spiska. I to po redu.
      
       Principijelna piraterija
       Robert Nemeček, urednik filmskog programa na TV-Pink (koja od 1996. emituje samo legalan program) navodi konkretan primer:
       - Skoro je jedna televizija emitovala film "Gušter", za koji mi imamo licencu i koji smo već jednom emitovali. Posle njihovog piratskog prikazivanja moramo da povučemo film, da ga publika malo zaboravi, a licenca koju smo platili za to vreme teče.
      
       Jovan Milenković, direktor agencije "Prava i prevodi", misli da najviše piratskog programa emituju TV Politika i TV Art. Art nešto manje. BK i Palma su to nekad radili. Televizije koje puštaju legalan program su Pink, RTS, Studio B i Košava. "Najveća piraterija je u unutrašnjosti, gde se to besomučno radi, uz pomoć videoteka, čiji je materijal uglavnom nelegalnog porekla", smatra Jovan Milenković i dodaje:
       - Pokušao sam da zaštitim filmove za koje imamo licencu. S Politikom smo u sporu, ali njima sad niko ništa ne može. Televizija BK je posle prvog spora počela redovno da kupuje program i sada dobro sarađujemo.
      
       Osveta za bombardovanje
       U toku bombardovanja zaoštrili su se sukobi mišljenja ali i interesa. Glavni urednik Art-televizije Milan Atanasković patriotskim argumentima brani pirateriju:
       - Art-televizija je do rata bila jedna od najlegalnijih stanica, jer smo smatrali da, bez obzira na sve, nije u redu prisvajati ničiju intelektualnu svojinu. Međutim, posle svega što se dogodilo, nikome, sem domaćim distributerima, ne polažemo račune. I kad bi im se uzimalo hiljadu puta više ne bismo izmirili račune. Oni su došli i unapred sve naplatili.
       Posle ovakvog objašnjenja nameće se jedno pitanje: zašto ovakvu argumentaciju nisu potegli oni koji su u bombardovanju zaista tragično nastradali? A to su RTS i Pink. Naprotiv, Pink uredno namiruje svoje obaveze prema američkim distributerima, verovatno zato što je napravio malu ali značajnu razliku "Vornera" i "Foksa", s jedne strane, i američke administracije, s druge. Mnogi su bombardovanje iskoristili za obavljanje piraterije, za jednu tešku krađu. Tu se nisu ignorisali samo interesi stranih već i domaćih distributera, tvrdi Robert Nemeček:
       - Za vreme bombardovanja je piratski prikazan film "Venčanje mog najboljeg druga", koji je dan pre toga u Domu sindikata, uprkos bombardovanju, gledalo dvesta ljudi. Posle prikazivanja na televiziji, više nije bilo nijednog gledaoca u bioskopu. Tu je novac izgubio TAK kao distributer i Dom sindikata koji dobija pedeset procenata od svake prodate ulaznice.
       A pošto je urednik jednog TV-programa otkrio svoju tajnu da piratiše filmove zato što mora da izdržava decu, pred takvom argumentacijom nemaju kud čak ni oni čije je bioskope pozatvarao.
       - Kada bi ovakva vrsta piraterije donosila veliku dobit, ja bih je razumeo, kaže Zvonko Đorđević, iz producentske kuće TAK (Tuck). - Oni se ne svete američkim firmama, kako kažu, već našim ljudima. Piraterija TV stanicama po Srbiji ne donosi ništa. Ja tvrdim da od toga ne mogu da zarade ni dinara! A šta su uradili? Srušili su srpske distributere i bioskope ne samo za plate, već i za ulaganja u dalji razvoj kinematografije. Meni su ljudi iz jedne naše TV kuće donosili spiskove filmova da zaokružim one koji su naši, da ih, navodno, ne bi emitovali. I onda puštaju upravo te filmove.
      
       Stranci sve znaju
       Metro-film je vlasnik video-prava za prikazivanje "Kolumbijinog" filma "Drakula". Taj film je emitovala jedna televizija. Kako ovde niko nema televizijska prava, Metro-film ne može da je tuži, iako je zbog toga propao posao na video-tržištu. Ovakvih primera je toliko da bi se pre mogli nazvati uređivačkom politikom nego primerima. Izgleda da zasad onima koji legalno emituju filmove ostaje ili da ćute i trpe, ili da mole da ne emituju filmove, što izgleda ništa ne pomaže. Kako sami kažu, kada počne da pada mrak - distributeri počnu da strepe od TV-programa. Ako se ništa ne dogodi, dobro jeste - do sutra uveče.
       Da nema piraterije, u bioskopima bi se zarađivalo duplo više. Isto tako i na videu i na televiziji. Prema nekim računicama distributera, srpska kinematografija godišnje gubi petnaest miliona maraka zato što se piraterija ne sankcioniše. Koliko god se film jeftino kupi, potrebno je pedeset hiljada gledalaca da ga isplati. Međutim, kako njih nema, cena ulaznica će rasti i do 90 dinara, da bi se sa 10-20 hiljada gledalaca pokrila minimalna cena licence.
       Koliko god se činilo da nas izolovanost štiti od očiju stranih distributerskih firmi čija autorska prava ne poštujemo, to nije tako. Stranci su i te kako informisani. Imaju besprekorne izveštaje o svemu što se kod nas nelegalno emituje. To potvrđuje i priča Robert Nemeček:
       - Za vreme bombardovanja sam telefonom razgovarao s predstavnikom "Foksa" u Londonu. Rekao mi je: "Vidim da su 'Ratovi zvezda' veoma popularni na vašim televizijama." Tačno mi je naveo tri televizije koje su te filmove emitovale.
       Isto iznenađenje doživeli su predstavnici Pinka u poseti "Vorner-Brosu". Tamo su im isto tako precizno rekli kakav je rejting ne samo Pinka, već i drugih televizija u Srbiji. Desetak dana kasnije zvanični rezultati istraživanja su to potvrdili.
       Nedavno je jedna naša televizija pokušala da uđe u saradnju sa "Foksom", ali je brzo odustala, pošto je u paketu ponuđenih filmova polovina bila od onih koje su oni piratski već emitovali. Ista "udica" na početku saradnje bačena je i Pinku, ali je on nije progutao. Ostao je u igri.
       Strani distributeri su se uvek ograđivali od politike, jer ona pogađa i njih. Da su znali šta će se desiti, sigurno da još ne bi dolazili na naše tržište. Svetski distributeri se trude da pomognu televizijama koje su se odlučile za legalan posao. Tako je "Foks", mesec dana posle bombardovanja, poslao Pinku šezdeset filmova. Što se kasnije uđe u legalne vode, to su uslovi lošiji. Jer, dok se neki bave piraterijom, najbolji delovi programa se prodaju. Tako, na primer, ako se "Dosije iks" bude snimao još pedeset godina, niko na to ne može da dobije prava sem Pinka.
       - Kada je za vreme bombardovanja počela besomučna piraterija, neki su verovali da će se odnos između gledanosti televizija poremetiti- kaže Nemeček - i da će u prvi plan izbiti piratske televizije. A ja sam znao da se to ne može dogoditi. Televizije emituju program stihijski i bez koncepcije. Posle prikazivanja filma koji još nije stigao ni do bioskopa, emituju koješta i tako gube i gledaoce i rejting. A samim tim gube i oglašivače.
       Šta će dalje biti - mišljenja su podeljena. Od predviđanja da će strani distributeri uspostaviti saradnju sa ostalim piratima iz čisto ekonomskih interesa, do tvrđenja da te televizije ne mogu da uđu u legalan posao sa strancima ni za milione dolara. Jer, kako kažu, veliki distributeri su već prihvatili one koje su hteli.
      
       Zakon predviđa i zatvor
       Autorsko pravo je jedno od najsloženijih oblasti prava. A nije mnogo popularno ni među sudijama ni među sudskim veštacima. Sudija Vrhovnog suda Dimitrije Milić tvrdi da je zakon dobar, ali da je praksa nešto drugo.
       - Gotovo da nema spora u kome nije potrebno veštačenje, kaže sudija Milić. - A to dugo traje, skupo je, a i veštaci se nekako nerado prihvataju tog posla. Pogotovu ako su autor ili institucija koja je povredila autorsko pravo od posebnog značaja. Kada sam pokrenuo inicijativu da se popuni spisak sudskih veštaka, skoro nikog nisam uspeo da ubedim. Obradovao sam se kada sam u "Službenom listu" video da ima jedan veštak za autorsko pravo. Zakon predviđa novčane i zatvorske kazne za kršenje autorskih prava, ali da je neko bio zbog toga u zatvoru, ne pamtim! Za povredu autorskih prava nadležni su okružni i privredni sudovi, tako da se sudije u praksi sreću s ovom problematikom tek posle petnaest godina staža. Ako opštinski sud može da sudi krivice do pet godina zatvora, zašto ne bi mogao da sudi i o autorskom pravu, pita se sudija Dimitrije Milić.
       Piraterijom oštećeni često i ne posežu za pravdom, jer je vrlo spora a i nedostižna, kažu oni koji su pokušali.
       U ovako legalizovanoj pirateriji skoro da i ne zvuči ironično pitanje Zvonka Đorđevića iz TAK-a "Da li je piraterija nacionalni interes Srbije?"
       I zaista, ako televizije piratski emituju filmove a nemaju od toga nikakvu zaradu ako nemaju ni veći broj gledalaca, zašto to rade, sem po rezonu - da komšiji crkne krava.
       Ili je to neka velika tajna?
      
       DIJANA IVANOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu