NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Brzo zaboravljena reka

U italijanskom parlamentu pokrenuta je, sasvim otvoreno, rasprava na temu; nije li reč o smišljenoj sabotaži nad Banatom? Lombardijski list La Padanija je, sasvim otvoreno, zastupao tezu o sabotaži

      Čudo sa cijanidom u Tisi trajalo je kao i svako srpsko čudo: tri dana. Čak i Lale pored Tise nevoljno govore o onome šta ih je snašlo; bilo pa prošlo. Nadležna ministarstva i službe otaljavaju posao, a Tise više nema ni u medijima. Kao da se nije desila najveća slatkovodna ekološka katastrofa u istočnoj Evropi. Brzo smo, izgleda, navikli da takve katastrofe sleduju ekskomunističkim evropskim zemljama.
       Jedan ekološki ekspert iz Evropske unije kaže da se tehnologija proizvodnje zlata sa cijanidom i živom odavno ne koristi, u Evropi. Sem, eto, u Rumuniji i u zemljama "trećeg sveta", zato što je najprljavija ali i najjeftinija. Uostalom, nije li, ove nedelje, Medlin Olbrajt u rodnom Pragu izjavila doslovce da se demokratija ne dobija na tacni već da se plaća. Zbog te izjave gađana je jajima. Ali, tragovi od jaja lako se skidaju, tragovi od cijanida teško, veoma teško ili nikad.
       Zbog Tise su se, izgleda, više od nas uznemirili Italijani. U italijanskom parlamentu pokrenuta je, sasvim otvoreno, rasprava na temu; nije li reč o smišljenoj sabotaži nad Banatom? Lombardijski list La Padanija je, sasvim otvoreno, zastupao tezu o sabotaži. Ono o čemu ne smeju da razmišljaju ni jugoslovenska vlast ni opozicija, sme Umberto Bosi, lider Lige za Lombardiju.
       Neki lideri vojvođanskih liga imaju preča posla; od Vojvodine prave republiku. Republiku u čije temelje je već ugrađen cijanid. Doduše, Dragan Veselinov kaže za NIN: "Ako je tačno da je cijanid smišljeno ispušten onda je to i tragedija srpsko-rumunske međudržavne politike. Ne mogu da verujem da su Rumuni cijanidom hteli da izvrše atentat na Vojvodinu, Banat. Više verujem da je reč o nesrećnom slučaju što ne znači da naša zemlja ne treba da traži obeštećenje od Rumunije. Čak ni energični Branislav Blažić, srpski ministar za ekologiju, poslovično britkog jezika ne spominje ideju o sabotaži. On samo kaže : "Da smo mi nekom uradili ovo što su Rumuni nama uradili sa Tisom, nas bi, sigurno, bombardovali".
       Magistar Jadranko Simić, savetnik iz Saveznog ministarstva za zaštitu životne sredine, ne veruje da je reč o sabotaži: Teško je to reći. Pre je reč o bremenu ranijih grešaka i slabosti u tehnologiji proizvodnje zlata u rumunskom rudniku. A to što italijanski parlament raspravlja o Tisi, može da znači da Lombardija ima slične ekološke probleme kao i Vojvodina i da na najsvežijem ekološkom akcidentu sa Tisom hoće da ubrzaju donošenje evropskih ekoloških standarda i dogovora. Jer, Evropa još nema jedinstveno ekološko zakonodavstvo."
       Sabotaža ili ne, tek, početkom prošle nedelje novine su javile da Tisom ide i kadijum sa fenolom. U saveznoj vladi za to nisu čuli, u republičkom Ministarstvu za ekologiju nisu nadležni. Po jednoj nezvaničnoj verziji, teški metali namerno su pušteni pod parolom; kad je bal, nek je bal. Po drugoj, ne manje morbidnoj verziji, teški metali su pušteni da bi cijanid vezali za dno reke i tako ga sakrili od jugoslovenske i svetske javnosti.
       Krajem prošle nedelje, gotovo neprimetno u Jugoslaviju su došli i otišli eksperti Komisije UN za utvrđivanje ekološke štete od cijanida i teških metala koji su se izlili iz flotacionog jalovišta rudnika zlata Baja Mare u Rumuniji. Došli su, uzeli su uzorke iz Tise na sedam lokaliteta, a zatim su otišli i u Rumuniju, kaže Jadranko Simić. Dok uzorci sa Tise prođu kroz sve institucije UN na procenu štete će se malo popričekati. Rumuni se i dalje prave Englezi. Štaviše, oni tvrde da su Mađari naduvali ceo problem, nas ne spominju. Valjda zato što smo mi problem - izduvali.
       Petre Roman, rumunski ministar spoljnih poslova ocenio je nameru Mađarske da će podneti tužbu, kao žalostan politički čin, prebacivši krivicu na australijsku firmu "Esmeralda", većinskog vlasnika rudnika Aurul. A rudnik neće raditi do daljnjeg, dok se ne razjasne pravi uzroci nesreće. Bret Montgomeri, predsednik kompanije "Esmeralda", izjavio je, pak, da oni neće snositi nikakvu odgovornost dok se podrobno ne utvrde uzroci nesreće, jer, navodno, nema dokaza da su brane jalovišta popustile!? Cinično je primetio da se hemija može zabašuriti, ali fizika ne može.
       Znači, brane jalovišta, po Montgomeriju, nisu popustile te ispada da je neko namerno ispustio cijanid iz jalovišta!? Tako nas Montgomeri, svesno ili ne, opet vraća na tezu o sabotaži što je slaba vajda. Jer, teorije zavere danas i ovde sve više gube na snazi. A govoreći o eventualnoj nadoknadi štete Montgomeri pominje samo Rumuniju, Jugoslaviju - ne. NIN je na Internetu lako došao do magnatske e-mail adrese "Esmeralde". Poslali smo pismo sa dva pitanja: 1. Zašto još nema rezultata njihovog istražnog tima stručnjaka kada je 17. februara rečeno da će biti gotovi za dve nedelje? 2. Da li će Esmeralda, u slučaju priznanja krivice, odštetu ponuditi i Jugoslaviji? Nikakav odgovor na ova pitanja nije stigao.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu