NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Poternica

      Gledano sa svake tačke i iz svakog božjeg ugla, ta Poternica je još jedna katastrofa međunarodne politike. Početak budućnosti koja se (već) otela. Hitler je bio selektivan. U ovom slučaju toga nema. Gruba sila i apsurd.
       Ovom Poternicom (ako ona nije samo jedan medijski trik) zakinuta je i ona najmanja šansa da se Jugoslavija, kao međunarodno priznata država, održi.
       Napadnuta je srpska Vlast.
       Istovremeno, i još brutalnije, udareno je na srpsku Opoziciju.
       To je samo prividno paradoks.
       Umesto što se skanjera (hoće-neće) oko demonstracija protiv Vlasti (apsolutno sigurna da će je smeniti na demokratskim izborima?), Opozicija je u obavezi da organizuje masovne demonstracije protiv raspisivača famozne Poternice. Demonstracije protiv Vlasti u ovoj fazi predizborne kampanje mogu i da izostanu: nije neophodna dvostruka pobeda, i na demonstracijama i na izborima; dovoljna je samo ova druga, ne treba preterivati.
       Demonstracije, međutim, protiv Poternice, ne smeju se odlagati. Opozicija samo treba da ih (tehnički) organizuje - neka to bude neka vrsta narodnog referenduma. Može li srpski narod pristati na Poternicu za svojim Predsednikom?
       Pitanje se, u još zaoštrenijem obliku, postavlja srpskoj Opoziciji. Poternica suspenduje predizbornu kampanju kao i same izbore, uostalom. Opozicija se ujedinila upravo u čvrstoj rešenosti da smeni Miloševića sa vlasti. To je osnovno pravo opozicije: da smeni vlast. Poznaju li oni koji su raspisali Poternicu (ako sve to ipak nije medijski trik?) to bitno pravo Opozicije da smeni Vlast? Raspisivanjem Poternice za legitimno izabranim Predsednikom (još postojeće i još međunarodno priznate države) ukida se osnovno pravo Opozicije da smeni Vlast. Ako postoji rešenost da se do vlasti dođe ISKLjUČIVO preko demokratskih izbora (poznaje li Demokratija neki drugi način?), onda je Poternica najdirektnije protiv interesa Opozicije. Na izborima niko nije pobedio pre izbora, osim, međutim.
       Kako opozicija (i opozicija na vlasti i posebno onaj njen deo koji se neće složiti s ovim postavkama) zamišlja održavanje slobodnih, parlamentarnih i demokratskih izbora u Srbiji ako bi ta Poternica po inerciji nesreće ostala na snazi?
       Opozicija je u demokratskoj (da ne potežemo patriotizam, pojam je odveć iskompromitovan) i svakoj drugoj obavezi da odlučno i zdušno demonstrira protiv Poternice jer je ona, bez ikakve sumnje, adresovana i na Vlast, ali i na Opoziciju, ali i posebno na srpski narod i sve građane srpske države.
       Na svim međunarodnim seansama i na svim nivoima Opozicija je u obavezi da protestuje protiv politike poternica, ultimatuma, pretnji, ucena i sl.
       Sasvim je izvesno da raspisivači Poternice u izbornoj godini žele da onemoguće izbore. Da li je to u interesu opozicije? Ona opozicija kojoj bi to bilo u interesu, nije opozicija koja može pobediti na izborima. Narod se, u bedi i nesreći koje su ga snašle, uželeo izbora: potrebna mu je iluzija da o nečemu odlučuje, makar posle izbora bio i suspendovan. Izbori su "najveća obmana naroda", ali eto, narod ne može bez te obmane kao ni bez rakije.
       Priziva li Opozicija haos i nesreću? Ne.
       Ali raspisivači prizivaju upravo to: haos i nesreću.
       Uterivanje demokratije dobilo je takav oblik da se diktatura priziva kao spas.
       Samo ako odlučno (bez ikakvih korist-šteta kalkulacija) stane iza legitimnih institucija vlasti koju želi da osvoji, opozicija će pokazati da je pripremljena za složenu dužnost vlasti. Jedan od osnovnih pokazatelja njene pripremljenosti za tešku dužnost vršenja vlasti jeste odnos prema legitimnim institucijama vlasti. Želja za vlašću nije kvalifikacija za vršenje vlasti. U odnosu na svet (posebno u odnosu na uterivače demokratije) sve institucije države i vlasti moraju se odlučno braniti. Nemojte samo reći, ne meni, da Milošević nije institucija. Nije Milošević, ali Predsednik države jeste. Ne brinem ja za Miloševića (ni on se ne ubi od brige za mnom) - govorim o Instituciji. Predsednik jedne legitimne države (pa makar i države u rasulu i raspadanju) jeste Institucija. Jeste važan segment državne Administracije, bez koje opet nema države. Za funkcionisanje jedne države nije dovoljan narod, potrebna je i dobro organizovana i na valjanim državotvornim premisama zasnovana administracija. Mogućno je da u nekim budućim i srećnijim vremenima neće biti Administracije, i da će Narod upravljati bez posrednika. Idealna vladavina naroda. Ili, po dobrom starom Marksu, ukidanje države. S obzirom, međutim, na to da je marksizam ostao u knjigama i da se nikad i ni na koji način nije umešao u istorijsku praksu, nama ostaje starinski model s državom, vojskom, policijom, administracijom. Nije bogznašta, ali bolje nema.
       Institucije vlasti moraju uzeti u zaštitu upravo oni koji su došli na red da ih preuzmu.
       Ceo srpski narod osluškuje Oluju.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu