NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Evropska perspektiva za Srbiju

Ministar inostranih poslova Nemačke o protivljenju njegove zemlje Hajderovoj politici u Austriji i poukama koje su Nemci izvukli iz preranog priznanja Hrvatske, o Srbiji, Crnoj Gori i Kosovu

      Saradnik NIN-a u Berlinu, Nikola Živković bio je prošle sedmice u prilici da razgovara sa ministrom inostranih poslova Nemačke g. Joškom Fišerom. Taj razgovor prenosimo u celini.
      
       Posebno u Nemačkoj vode se veoma žučne rasprave u vezi s odlukom četrnaest članica Evropske zajednice, da se sprovedu sankcije protiv Austrije. Kako vi, gospodine ministre, vidite suštinu spora između Austrije i Brisela?
       - To ne začuđuje, kad se zna istorija odnosa između Austrije i Nemačke. Među našim evropskim partnerima uopšte nema spora kad su u pitanju sprovođenja sankcija protiv Beča. Razlika postoji samo u obimu tih sankcija. Neki su za uvođenje drastičnijih sankcija. Hajder i njegova stranka u svojoj predizbornoj kampanji otvoreno propagiraju rasizam i relativizuju nacističke zločine. Uspeh Hajderove partije predstavlja veliku opasnost po evropski proces integracije. Sa tog stanovišta, dakle, treba da se posmatra reakcija Evropske zajednice. Odlučujući korak jeste ovaj da je predsednik Austrije Šisel otvorio vrata Hajderu, odnosno, njegovoj stranci, da uđe u koalicionu vladu. Evropska zajednica zaista nije posle toga mogla drugačije da postupi. Dakle, naše sankcije samo su posledica tog, po meni, nimalo mudrog poteza Šisela. Postoje i u Nemačkoj političari, iz opozicije, a posebno iz konzervativnih krugova u Bavarskoj, kao što je, na primer, gospodin Štojber, koji se protive ovim sankcijama. Da se Nemačka, međutim, usprotivila ovim sankcijama, bili bi izolovani.
       Slično nam se, skoro, dogodilo i prilikom priznavanja Hrvatske. Hajder i njegove pristalice zameraju nam da je to zavera evropske levice protiv Beča, da je reč o zaveri evropskih socijalista protiv Austrije i slično. Da su takvi argumenti besmisleni i da nemaju veze sa evropskom političkom realnošću, odgovoriću vam samo jednim primerom. Oni evropski političari koji traže oštrije sankcije protiv Beča sve su pre nego moji zeleni ili socijalisti. Govorim o Žaku Širaku ili Hozeu Mariji Aznaru. Političari, kao Hajder, na primer, protive se integracionim procesima u Evropi i zalažu se za nacionalističku Evropu. A takva politika tera Evropu ne u 21. vek, nego u 19!
      
       Nemačka jeste jedan od pokretača Pakta za stabilnost na Balkanu. Koji je osnovni zadatak ove institucije? Zbog čega je ona uopšte osnovana?
       - Spomenuti Pakt ima pre svega zadatak da preventivno deluje; dakle, da spreči moguće krize i da dugoročno osigura na ovom prostoru mir, odnosno, stabilnost, kako mu i samo ime kaže. Ciljeve koje smo postavili u ovom programu, ostvarićemo korak po korak. Potrebna finansijska sredstva, kako sam obavešten, upravo su odobrena. Ja još nisam čuo da postoji alternativa ovom Paktu. Naravno, ko radi u ovom Paktu, treba da ima mnogo strpljenja i energije, kako bi se ciljevi, koje smo postavili, i - ostvarili. Ubeđen sam u konačan uspeh ovog projekta, jer je on od interesa ne samo za Balkan, nego i za Evropu u celini. Potpuno mi je jasno da je mirovni proces nešto što ne može da se ostvari preko noći. Vidite, kada sam bio đak, u mojoj školi imali smo učitelja koji je mrzeo Ruse. Zašto? Jer je više godina proveo u ruskom zatvoru, kao ratni vojni zarobljenik. Dakle, on je Ruse prosto mrzeo na osnovu sopstvenog iskustva. Isto tako, imali smo učitelja koji je mrzeo Engleze, jer je bio engleski ratni zarobljenik. I tako redom.
       Mojoj, današnjoj, generaciji u potpunosti nedostaje ovako negativno iskustvo. Mi svi imamo pozitivno evropsko iskustvo. Pogledajte samo kako Evropljani danas putuju iz jedne zemlje u drugu, bez pasoša, bez teškoća. To je veliki napredak koga mnogi danas nisu svesni, jer im se čini samorazumljiv. A treba se samo setiti koliko su ratova u prošlosti vodili Nemci i Francuzi. Danas ove dve zemlje predstavljaju motor evropske integracije.
      
       Gospodine ministre, svedoci smo da je u poslednje vreme u Crnoj Gori došlo do zaoštravanja političke situacije. Nemačka i Zapad u celini nedvosmisleno podržavaju predsednika Mila Đukanovića. Ako dođe do onog najgoreg, što naravno niko ne želi, kako će da reaguje Nemačka?
       - Ako dođe do nasilnog preokreta i skidanja sa vlasti ustavne vlade u Crnoj Gori od strane Miloševića i njegovih podvala, - što se, nadamo se, neće dogoditi, što mi hoćemo da sprečimo, onda bi to značilo otvaranje građanskog rata u Crnoj Gori. Bila bi to još jedna tragedija u istoriji srpskog naroda. Ovde bi se borili Srbi protiv Srba. Ovde nisu zaraćeni dva naroda, kao, recimo, na Kosovu - koji se bore oko iste teritorije.
      
       A šta je sa Srbijom?
       - Ako Milošević nastoji silom da uguši opozicioni protest u Srbiji, onda bi to takođe bio početak građanskog rata. Ovo bi predstavljalo golemu tragediju za Srbiju. Na svu sreću, ni Miloševiću nije tako jednostavno da započne građanski rat u Srbiji ili Crnoj Gori, a da ujedno ne dovede u pitanje i sopstvenu vlast. Ukratko, mi treba da učinimo sve da podržimo ustavnu vladu Mila Đukanovića koji je pokazao da postoji stvarna alternativa Miloševiću i njegovom režimu. Đukanović je pokazao da i za Srbiju postoji evropska perspektiva. Treba da sve učinimo da smanjimo napetost u ovoj regiji, a ne da je povećavamo. Šta će da se desi, kakav će biti naš odgovor, dođe li ipak do zaoštravanja situacije, o tome ne želim da nagađam.
      
       Kakvi su odnosi Nemačke sa bivšim jugoslovenskim republikama?
       - Evo, mi razgovaramo danas sa Hrvatskom, da treba da poduzme praktične korake za povratak Srba u Krajinu. Nova vlada u Hrvatskoj čini prve konkretne korake u tom pravcu i mi to pozdravljamo. Ovde može jasno da se vidi da je naše strpljenje bilo važno i da se isplatilo, kako bi se uspostavio dugotrajan mir. Ja sam ubeđen da Srbija ima jednu dobru budućnost, jednu jako dobru budućnost i to u onom trenutku kada u Beogradu pobede razum i demokratija. U tom trenutku, u to sam prilično siguran, Srbija će čak da postane generator demokratskog i privrednog oporavka celokupne balkanske regije. Da bi se ovo, međutim, postiglo, potrebno je da Miloševićev režim nestane, da se Srbija rastane od nacionalističkih snova i da traži, slično kao i Hrvati, evropsku perspektivu. Evropa je spremna za to. To je naš cilj.
      
       S obzirom na učestale incidente u Srbiji, na granici sa Kosovom, recimo, u opštinama Preševo ili Bujanovac, da li se bojite da bi nemačke trupe mogle da budu uvučene u borbe sa srpskim snagama bezbednosti?
       - U to ne verujem. Kfor, pa prema tome i nemačke trupe, imaju jasno definisan zadatak, koji je potvrdio i Bundestag, a on se odnosi samo na područje Kosova. Ovome nemam više ništa drugo da dodam.
      
       Nikola ŽivkoviĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu