NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Sanjate li bombe

Većina građana danas misli da je prošle godine trebalo potpisati bilo šta i sprečiti bombardovanje, ali skoro 40 odsto anketiranih kaže da se moralo izdržati i ne potpisivati Kumanovski sporazum

      Prošlogodišnji neveseli dolazak proleća sa nebom ispunjenim NATO avionima građani Srbije su dočekali u neverici i šoku. U telefonskoj anketi NIN-a iz marta prošle godine malo ko je verovao da nam za koji dan predstoji ratni sukob. Ovakve crne slutnje je izreklo tek 19,5 odsto anketiranih. Guranje glave u pesak je vidljivo i iz tadašnjeg nerealnog "pobedničkog" raspoloženja. U odgovoru na pitanje: "Ko će pobediti Srbija ili NATO", Srbija je dobila svoju prvu bitku sa rezultatom 46,0 prema 28,5. Vera u pobedu je bila toliko čvrsta da je 69,5 odsto anketiranih izrazilo spremnost da ide u rat za Kosovo.
       Ne mora svako proleće biti ratno, ali... Proleće je, a mi smo i dalje u Srbiji. Ovogodišnja martovska anketa NIN-a pokazuje da su sećanja na prošlogodišnji sukob sa NATO alijansom sveža. Svega 14 odsto građana je uspešno potisnulo neprijatni huk aviona, dok 86 odsto još ima žive uspomene.
       Od prošlogodišnje ratničke samouverenosti nije ostalo mnogo. Srbi, po svemu sudeći, postaju sve miroljubiviji. Na naše pitanje: "Da li je trebalo potpisati bilo šta i sprečiti bombardovanje ili mislite da se nije moglo sprečiti", većina anketiranih (51 odsto) odgovara da je trebalo potpisati bilo šta, dok trećina misli da se bombardovanje nije moglo izbeći. Posle prošlogodišnje samouverenosti i inata (reč teško prevodiva na strane jezike), ovo je zaista temeljna promena stava.
       Posle više od dva meseca bombardovanja SR Jugoslavije potpisivanjem Kumanovskih dokumenata, na sveopštu radost, okončano je NATO bombardovanje. Saglasnost sa tim dokumentima je u prošlogodišnjoj junskoj anketi potvrdilo 63,5 odsto anketiranih. Ushićenje povodom potpisivanja Kumanovskog sporazuma bilo je razumljivo jer su Srbi tada mislili da su, uprkos svemu, pobedili NATO (46 odsto) i da je suverenost Srbije potpuno očuvana (42,5 odsto).
       Ove godine je radost pomućena sivilom stvarnosti. Odgovor na pitanje: "Da li je ispravna odluka da se posle 78 dana bombardovanja potpiše sporazum sa NATO-om ili mislite da je trebalo izdržati i ne dati Kosovo", otkriva da je daleko manji procenat onih koji ovu odluku smatraju ispravnom (43 odsto) nego što je to bio slučaj prošle godine, neposredno posle potpisivanja sporazuma. Sada čak 39,5 odsto ispitanika smatra da je trebalo izdržati. Ovaj rezultat pokazuje prirodno neslaganje sa statusom gubitnika. Gori od rata je samo izgubljen rat.
       Da li su Srbi promenili svoj odnos prema okruženju i uzrocima nezadovoljstva međunarodne zajednice, ključno je pitanje na koje nije moguće jednostavno odgovoriti. Ako se više od trećine građana Srbije (35 odsto) izjasni da je Albance trebalo proterati sa Kosova kad je počelo bombardovanje, onda to može izazvati strepnju da su sukobi i temeljno nerazumevanje još aktuelni. S druge strane, to je i donekle razumljiva reakcija revanšizma na otvoreni teror prema malobrojnim Srbima koji su ostali na Kosovu.
       Ljudske žrtve su prema mišljenju anketiranih najteža posledica proteklog rata (35,5), na drugom mestu su psihičke traume (17,5 odsto), a zatim slede privredni gubici (16 odsto). Među najteže posledice bombardovanja retko se navodi ono što je najočiglednije - ruševine (7,5 odsto).
       Kao i na prethodno pitanje, sasvim očekivane odgovore smo dobili i na pitanje da li posledice bombardovanja više trpi vlast ili narod. Tek dvoje anketiranih navodi da je vlast, oficijelna meta NATO aviona, u težoj poziciji.
       Ispitanike smo, izgleda, najviše zbunili pitanjem: "Zašto predsednik SRJ Slobodan Milošević nije ispunio obećanje da će objaviti imena svih poginulih u proteklom ratu?" Odgovor na ovo pitanje nije dalo više od polovine ispitanika. Da je previše poginulih razlog ovakvog predsednikovog postupka, tvrdi 8,5 odsto anketiranih, a 12,5 nije ni očekivalo da Slobodan Milošević ispuni obećanje, jer po njima, on ionako ne ispunjava obećanja. Da postoje viši, tajni razlozi, misli 12 odsto ispitanika, a sledećih tri odsto je i dalje strpljivo, smatrajući da će predsednik kad-tad ispuniti svoju reč. "Zaboravio je", kaže u našoj anketi pekar iz Brankovine kod Valjeva. Milica Stojković iz Zagužana kod Leskovca izgleda sumnja u sistem informisanja kad kaže: "Možda su objavili, ali mi ne znamo." S druge strane, radnica iz Zrenjanina ima blanko poverenje u predsednika: "Tako treba, on zna šta radi."
       Prisećanje na prošlogodišnje događaje je svakako neprijatno. Stanovnici Srbije su preživeli poniženje što je verovatno i bio najteži aspekt bombardovanja. Skoro dve trećine anketiranih (60 odsto) priznaje da se plašilo za vreme bombardovanja, a da i danas imaju strahove, potvrđuje skoro polovina građana (47 odsto). Trećina nije mogla uspešno da se izbori sa tom frustracijom pa je morala zbog bombardovanja da pije i neko sredstvo za smirenje (najčešće bensedin i alkohol).
       Strah je opravdan, jer se sve češće, što kroz glasine, što kroz natpise u štampi, govori o mogućnosti novog rata. Zvecka se oružjem na sve strane. U NIN-ovoj anketi je više onih koji misle da postoji mogućnost da nas ponovo bombarduju (43 odsto) nego onih koji nemaju takve slutnje (41,5 odsto). Prošle godine, deset dana pred bombardovanje, na pitanje: "Očekujete li da nas bombarduju", svega 15,5 odsto anketiranih je potvrdno odgovorilo da nas očekuje sukob sa NATO-om, naspram 78,5 odsto onih koji su mislili da nema šanse da se to nama dogodi.
       Oni koji misle da ne postoji mogućnost da nas bombarduju svoj stav obrazlažu rečenicama iz Dnevnika RTV Srbije: "Oni su se opekli jednom, naša vojska je počela da ih likvidira, pa su se uplašili", kaže profesor u penziji iz Guncata. Domaćica iz Kratova kod Priboja misli da "ne smeju više, jer je protiv njih ustao ceo svet", a takođe domaćica iz Žitišta se uzda u predsednika: "Slobodan će nas odbraniti." Oni koji veruju u mogućnost rata, imaju različita obrazloženja. Tako pravnik iz mesta Sastavci kod Priboja govori: "Moramo da vratimo, pravimo atomsku bombu", a domaćica iz Subotice kaže da se "boji jer Srbi ne trpe čizmu".
       Na hipotetičko pitanje iz naše ankete: "Kada bi ponovo došlo do bombardovanja i ako bi vam se pružila prilika da odete iz zemlje, da li biste to učinili", 70 odsto ispitanika je pokazalo zavidan stepen solidarnosti izjavljujući da bi ostali, dok nešto više od četvrtine se ipak opredeljuje za bezbedniju soluciju odlaska na pristojnu udaljenost od zone ratnih dejstava.
       Mera samodovoljnosti aktuelnog režima izgleda da nije adekvatna željama i stavovima stanovništva Srbije. Na pitanje: "Da li Srbija treba da se u obnovi zemlje okrene saradnji sa inostranstvom ili mislite da možemo i sami", ubedljiva većina (78 odsto) misli da moramo sarađivati, dok samo 17 odsto misli da možemo i bez pomoći sveta. Od onih koji su naveli konkretnu zemlju na koju možemo računati u obnovi, većina je opredeljena za zemlje Zapada (67,6 odsto). Kao da građani Srbije nisu čuli da su nam oni (zvanični) neprijatelji.
       Uzroke i posledice bombardovanja, koje je prošle godine zadesilo Srbe, vremenom je sve teže objasniti. Jednostavna objašnjenja ili opravdanja treba ostaviti političarima, a ako se narod pita, jedno je sigurno - niko ne bi želeo da nam se to dogodi ponovo.
      
       ZORAN M. MARKOVIĆ
       Ilustracije: GORAN RATKOVIĆ
      
      

       NIN-ova telefonska anketa


       U subotu 11. marta 2000. godine Istraživački centar NIN-a anketirao je 200 telefonskih pretplatnika iz Srbije. Uzorak je reprezentativan i višestruko stratifikovan po stepenu urbanizovanosti mesta iz kojih potiču ispitanici (selo, grad, velegrad) i po regionima, tako da proporcionalno obuhvata stanovništvo Srbije po navedenim demografskim kriterijumima.
       Odbijenih kontakata je u ovoj anketi bilo 167, što je nešto više od uobičajenog nivoa i može se reći da je postojao izvestan strah kod ispitanika, koji se može tumačiti nepovoljnom društvenom situacijom ispunjenoj raznim vrstama pritisaka i strahova.
       Anketarsku ekipu su činili: Ksenija Janićijević, Milica Ležajić, Tanja Nikolić, Snežana Ranđelović, Marija Vidaković, Tamara Skroza, Andrijana Kokotović, Miša Ristić, Bojana Janićijević, Ana Vujnović i koordinator Jasmin Kovačević. Autor istraživanja: Zoran M. Marković


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu