NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Reč nedelje<br>Jovan Ćirilov
Meseci

      Kad god odlazim na malo duži put, a to je u mom slučaju najviše desetak dana (nikada iz zemlje nisam izbivao više od mesec dana), predajem tekstove za kolumnu glavnom uredniku. Ostavljam ih sa malom brigom da će izabrana reč biti već pomalo bajata ili će tok događaja prevazići podatke koje sam u tekstu naveo.
       Ovoga puta sam nekih nedelju dana u Rusiji. Teku dani, prolaze meseci nezaustavno, te pisati o mesecima ne može zastariti.
       Već sam o pojedinim mesecima pisao. Ali što ovoga puta ne bih iskoristio priliku i čitaocima objasnio poreklo naziva svih dvanaest meseci julijanskog kalendara, koji se reformom pretvorio u gregorijanski kalendar.
       Rimljani su do 7. veka pre nove ere imali godinu od 360 dana sa deset meseci, koja je počinjala sa martom, zatim je išao april, maj, jun, kvintilis (peti mesec), sekstilis (šesti), septembar (sedmi), oktobar (osmi), novembar (deveti), decembar (deseti mesec).
       Rimski kralj Numa Pumpilije u sedmom veku pre nove ere dodao je ispred marta mesece januar i februar. U prvom veku pre nove ere car Avgust je kvintilis preimenovao u jul po Juliju Cezaru, a sekstilis u avgust, po sebi. Otada meseci imaju današnja imena, s tim da septembar, oktobar, novembar i decembar nisu više bili meseci prema poreklu svog imena, već postali deveti, deseti, jedanaesti i dvanaesti mesec.
       Objasnimo imena meseci koja do sada nisu objašnjena:
       Januar je nazvan po bogu Janusu.
       Februar po rimskom mesecu očišćenja (februo, na latinskom pročišćavam se).
       Mart - po bogu rata Marsu.
       April - po latinskom glagolu aperire otvarati se; kad se cveće otvara, biljke cvetaju.
       Maj - verovatno po rimskoj boginji rastenja Maji.
       Zbog nesaglasnosti rimskog kalendara sa sunčanom (solarnom) godinom, papa Gregor Trinaesti godine 1582. reformisao je kalendar i naložio da 5. oktobar te godine bude 15. oktobar, da bi kalendar otada odgovarao realnom obilasku Zemlje oko Sunca.
       Tada je uveden svake četvrte godine i 29. februar, jer reformisani kalendar od 365 dana ne bi, bez te ispravke, mogao da prati realnu dužinu solarne godine.
       Kako pravoslavne crkve Rusije, Ukrajine, Bugarske i Srbije nisu prešle na gregorijanski kalendar, razlika između zvaničnog kalendara sveta i tih crkava svakog veka je za dan duža. U devetnaestom veku razlika je bila dvanaest, u dvadesetom veku trinaest dana, a od 2001. godine razlika će biti četrnaest dana.
       Po julijanskom kalendaru, svaka godina deljiva je sa 400; uprkos tome što je deljiva sa četiri, ne bi trebalo da je prestupna, to jest da je bez 29. februara. To je bio slučaj i sa 2000. godinom. Zašto na to astronomi nisu skrenuli pažnju, ne znam. Ko zna, nek javi.


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu