NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Stranci uče srpski, hrvatski, bosanski...

Katedre za nekadašnji srpskohrvatski jezik su na mnogim stranim univerzitetima prerasle u katedre za hrvatski jezik. Srpski je dobrim delom proteran iz Nemačke, Engleske, Italije, Francuske

      Na nekim katedrama za slavistiku u Nemačkoj uči se hrvatski, srpski i bosanski jezik. I u svakoj od tih književnosti izučava se delo Ive Andrića kao "njihovog pisca". To je samo jedna od posledica raspada zemlje u kojoj je jedini jugoslovenski nobelovac zbog svog multietničkog porekla jednako Srbin, Hrvat i Bosanac, ili Bošnjak, svejedno. Neki slavisti u svetu upozoravaju da bi se odvajanjem crnogorskog jezika, pa eventualnim osnivanjem katedri za crnogorski jezik, postavilo i logično pitanje čiji su Njegoš, Mihailo Lalić, Matija Bećković...
       Kakav je rejting srpskog jezika u svetu posle svih podela srpskohrvatskog jezika koje su počele 1991. i još traju? Ovo jednostavno pitanje podrazumeva pomalo složen odgovor. Do njega se dolazi pregledom katedri na kojima se izučava i brojem lektora koji ga predaju. I, naravno, poređenjem sa izučavanjem ostalih slovenskih jezika. Pre raspada Jugoslavije, tadašnji srpskohrvatski jezik je bio na ceni i u mnogim sredinama, na brojnim slavističkim katedrama, izučavao se odmah posle ruskog, a ispred ostalih slovenskih jezika.
      
       Prednost negativne slike
       Kada je Hrvatska dobila državnu nezavisnost, iz nekadašnjeg jedinstvenog jezika izdvojila je svoj "hrvatski" i krenula u ekspanziju. Posle dejtonskog priznanja i Federacija BiH je ozvaničila "bosanski", što je zapravo značilo da su i muslimani dobili svoj jezik. Srbiji je, dakle, ostao "srpski", i uz nezavidnu političku reputaciju koju je u međuvremenu pribavila, tako osakaćeni jezik izgubio je brojne katedre, pre svega u Nemačkoj, Engleskoj, Italiji... Kada se sve ovo ima u vidu, moglo bi se reći da srpski danas stoji gore nego ikada ranije. Međutim, književnik Milisav Savić, trenutno na mestu lektora u Lođu (već ima isto iskustvo iz Londona i Firence), nije jedini koji tvrdi da je izgleda negativna popularnost Srba koju su stekli poslednjih godina, a naročito posle bombardovanja Jugoslavije, uticala da njegovih 25 studenata prilježnije slušaju srpski pod B, nego bugarski koji izučavaju pod A.
       Nažalost, ako se izuzme republički Zavod za međunarodnu naučnu, prosvetnu, kulturnu i tehničku saradnju, briga o popularizaciji srpskog jezika u svetu najmanje zanima zvanične i nadležne institucije Republike Srbije.
       Blanka Banauh Bjelanović, koja skoro tri decenije u Zavodu brine o ovoj problematici, ne misli da je stanje alarmantno niti da je situacija dramatično pogoršana u odnosu na pre desetak godina:
       "Imajući u vidu embargo pod kojim se nalazimo, sve teže se sklapaju međudržavni ugovori prosvetno-kulturne saradnje u kojima je sve bilo precizirano, pa i uslovi za izbor i rad lektora. U ovom trenutku Srbija u svetu ima 47 lektora i gostujućih profesora.
       To nije manje nego što je Srbija imala pre raspada Jugoslavije, ali je raspored drugačiji. To znači da smo izgubili neka mesta u Nemačkoj jer su ih preuzeli Hrvati, tako da sada imamo lektore samo u Bohumu i Berlinu, smanjen je i broj lektora u Londonu. U ovom trenutku lektori su angažovani na univerzitetima u Bugarskoj, Italiji, Kini, Mađarskoj, SR Nemačkoj, Poljskoj, Rumuniji, Rusiji, Češkoj, Slovačkoj, Španiji, Francuskoj i Južnoj Koreji. Od školske 2000-2001. pripremaju se lektori za odlazak u Ukrajinu, Belorusiju i Litvaniju. Uskoro će biti otvoren i lektorat za srpski u Solunu".
       Većina naših lektora se slaže u tome da je Hrvatska imala ofanzivniju politiku kada je krenula u ekspanziju sa svojim jezikom i da su njihovi predavači daleko bolje opremljeni, a i bolje plaćeni od srpskih. Ako su plate srpskih lektora od 600 do 2 000 DEM, njihove kolege iz Hrvatske imaju 3 000. Doduše, naša sagovornica Blanka Banauh-Bjelanović će potvrditi da se "za 27 godina, koliko radim ovaj posao, nijedan lektor nije vratio zbog male plate".
       Ako zanemarimo ovu razliku, postoje druge manjkavosti zbog kojih je teže držati katedru za srpski nego za hrvatski jezik. Moglo bi se reći da Hrvatska od sticanja nezavisnosti nastupa prema svetu jedinstveno i organizovano, a Srbija pasivno i razjedinjeno. Naravno, sve manjkavosti počinju u zemlji.
       Dobar znalac ove problematike dr Bogoljub Stanković to ovako objašnjava: "Dok se kod nas izdaju serije suprotstavljenih pravopisa, naučno neutemeljenim člancima i deklaracijama se rasprostiru granice srpskog jezika na znatan deo Balkana, dok se spori oko upotrebe ekavice i ijekavice i ravnopravnosti ćirilice i latinice, dok se dupliraju institucije za jezičku standardizaciju, dok neki pojedinci 'u ime srpstva' provode nezapamćeno nasilje nad slavistima i slavističkim organizacijama, dotle se u svetu već uveliko ijekavski latinični tekstovi razvrstavaju i tretiraju kao hrvatski, a na slavističkim naučnim susretima se izlaže, razmatra i analizira deklarisanje i kodifikovanje 'novih' književnih jezika: hrvatskog, srpskog, bosanskog i crnogorskog..."
       Podatak da u ovom trenutku ima 47 lektora za srpski jezik i da je to otprilike isto kao i pre raspada Jugoslavije, ne može da raduje iz prostog razloga što su izgubljena neka važna mesta na katedrama u razvijenim evropskim zemljama, u Americi, Kanadi. Zauzvrat, dobili smo nove katedre u novonastalim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza.
      
       Isti broj, druga vrednost
       Činjenica da je i broj hrvatskih lektora približno isti kao pre deset godina, a to je četrdesetak, danas ima sasvim drugačije značenje. Nova vlast u Hrvatskoj je uspela da dojučerašnje katedre za srpskohrvatski jezik pretvori u one gde se izučava isključivo hrvatski.
       Najdrastičniji je slučaj gubljenja katedri sa srpski jezik u Nemačkoj, ali i primer sa Italijom je dovoljno ilustrativan. Početkom devedesetih postojala su četiri lektorata za srpskohrvatski jezik: u Padovi, Rimu, Firenci i Bariju. Italijanski jezik se učio na fakultetima u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu, Skoplju i Ljubljani. Posle ukidanja sankcija 1996. i obnavljanja ugovora sa Italijom, Jugoslavija je dobila dva lektorska mesta - u Bariju i Trstu. Lektorat u Trstu još ne radi. Ostale katedre su pretvorene u katedre za hrvatski jezik, pa je tako, primera radi, Predrag Matvejević profesor u Rimu, a on je doveo i lektora za srpski jezik, ali to nije niko iz Srbije, odnosno Jugoslavije, već po privatnom pozivu lektor iz Bosne srpskog porekla.
      
       RADMILA STANKOVIĆ
      
      

       Samo su ministarku vratili


       Oduvek je postojala surevnjivost između profesora univerziteta koji su odlazili za lektore i pisaca koji bi takođe povremeno zauzimali ova mesta. Najkraće od svih književnika, u Francuskoj je boravio Dragoslav Mihailović koji je izdržao šest meseci i sam je tražio da se vrati. Čast srpskom jeziku činio je Danilo Kiš u Francuskoj, danas su to Milovan Danojlić i Milisav Savić
       Najduže je lektor bio preminuli Živorad Stojković, a na tim mestima su se oprobali i Dragan Nedeljković, Novica Petković... Jedini lektor koju je zemlja domaćin vratila pre isteka roka bila je potonja ministarka za kulturu u Vladi Srbije dr Nada Popović Perišić. Francuzi su ustanovili da šest meseci nije držala predavanja i zahvalili joj.


      


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu