NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Opismenjavanje nacije

Smena političke vlasti u zemlji već je počela da se oseća i u svakodnevnom govoru ljudi, a spikeri državne televizije više ne blede od straha kad umesto "izvješća" čekaju "izvještaj s terena"...

      Na pitanje šta je "nazočni ravnatelj četveronožnog travopasa", koje je dugo uveseljavalo pobornike književnog jezika Vuka Stefanovića Karadžića, danas može da odgovori svega desetak pismenih stanovnika Republike Hrvatske. Reč je, naravno, o pastiru, ali se "novogovorom" i donedavno modernim "korienskim pravopisom" u Hrvatskoj uspešno služi jedva stotinak ljudi. Na četiri i po miliona Hrvata koji su, doduše, već u počecima vladavine Hrvatske demokratske zajednice svladali upotrebu dnevnopolitičkih poštapalica tipa "glede" i "u svezi", ova brojka je istovremeno i zanemarljiva i zabrinjavajuća. Pogotovo u situaciji kada recentne ankete tvrde da je skoro 12 hiljada građana milionskog Zagreba nepismeno. Reč je o stanovnicima hrvatske metropole starijim od 15 godina, a kad se tome dodaju podaci o nedovršenom osnovnom obrazovanju osam i po hiljada Zagrepčana, ispada da je čak deset odsto ljudi u glavnom gradu Hrvatske ispod praga uobičajenih normi pismenosti.
      
       Komplikovana pravila
       Nekad vladajuća Hrvatska demokratska zajednica i jezički savetnici pokojnog predsednika Franje Tuđmana zbog toga su ostali usamljeni u zahtevu da se u zemlji ponovo ozakoni delimični "korienski pravopis" sličan onome koji je bio u službenoj upotrebi u vreme Pavelićevog režima u "Nezavisnoj Državi Hrvatskoj". Veoma pojednostavljeno, to znači da bi se umesto "mlijeka" u modernoj Hrvatskoj sada pisalo "mlieko", "bijelo" bi postalo"bielo", a "lijepo" "liepo". Oni kojima se čini da to i nije tako komplikovano, brzo će shvatiti da su se prevarili. Ovo pravilo ne odnosi se na sve reči koje se u hrvatskom jeziku pišu sa -ije, jer sve one nemaju "dugi jat". Nadobudnim glasačima bivše vladajuće partije koji su prekasno počeli da uvežbavaju pisanje navedenih reči bez -ije, preti zato opasnost da pogreše prilikom pisanja glagola. Prvo lice jednine glagola "grijati" i "piti" i dalje se piše po starom, dakle "grijem" i "pijem". Isto se odnosii na imenicu "gnijezdo".
       Direktnu povezanost književnog hrvatskog jezika i aktuelne dnevne politike ne krije, uostalom, ni sam Stjepan Babić. Lobirajući za svoj predlog, on se poziva na nacionalnu pripadnost svih lingvista u Hrvatskoj koji su pozvani da se izjasne o delimičnom oživljavanju "korienskog pravopisa". Reči napisane kao "mlijeko" ili "tijelo", po njegovoj su oceni "izrazita karadžićevština", ali su suprotna mišljenje o tome istovremeno proglašena "iskrivljotinama". Osim Hrvatske demokratske zajednice, čiji je predsednik za života voleo da smišlja nove i praktično neprevodive reči hrvatskog jezika (mrakobjesje, usudbenik, jalnuši), profesora Babića je podržao jedino bivši savetnik Franje Tuđmana za etička pitanja Neđeljko Mihanović. Mada se oprezno ogradio od procena da je reč o uvođenju "korienskog pravopisa", akademik Mihanović pozvao se i na politički izrazito zloupotrebljavanog hrvatskog pisca Vladimira Nazora za koga kaže da je svoje "Pjesme partizanke" i dnevnik "S partizanima" pisao "korienskim pravopisom". Istim načinom pisanja Hrvati su se služili sve do 1918. godine, a takav pravopis je, prema istraživanjima akademika Neđeljka Mihanovića, koristilo čak 70 odsto velikih hrvatskih književnika, uključujući i čuvenog hrvatskog preporoditelja slovenačkog porekla Stanka Vraza. Ovome treba dodati i naoko bizarnu činjenicu da se bivši Tuđmanov savetnik za etička pitanja pre nekoliko godina otvoreno ponudio da za književno tržište Hrvatske prevede i uredi sabrana dela Dobrice Ćosića i Matije Bećkovića.
       Mihanovića u Hrvatskoj podržava i predsednik desničarske čiste stranke prava Ivan Gabelica koji upravo na "korienskom pravopisu" razlikuje kulturne od nekulturnih naroda Evrope. Poznati hrvatski pesnik i predsednik Liberalne stranke Vlado Gotovac, zbog impresivnog vokabulara prozvan i "Ciceron iz Imotskog", u čitavoj priči o starom i novom hrvatskom književnom jeziku prepoznaje samo opsednutost Srbima i Vukom Stefanovićem Karadžićem. U situaciji kad su domaći lingvisti i književnici sve uzrujaniji zbog izjava srpskih kolega da su najbolja dela njihove nacionalne književnosti napisana na srpskom, a ne na hrvatskom književnom jeziku, lako se prepoznaju nervoza i strah koji se kriju iza najnovijih jezičkih eksperimenata.
      
       Opsednutost Srbima
       Smena političke vlasti već je počela da se oseća i u tzv. kolokvijalnom govoru građana Hrvatske. Nije više tako strašno ako umesto "uhićen" javno izgovorite reč "uhapšen", a novinari i spikeri državne televizije više ne blede od straha kad umesto "izvješća" čekaju na "izvještaj" s terena... U javnu upotrebu ponovo se vraća i aerodrom (inače isključivo zračna luka), a "ozračje" i "atmosfera" skoro da su se izjednačili. Legendarni "tisak" sigurno se pretvara u "štampu", a fotokopije su ostale "preslike" još samo za retke lokalne činovnike koji nisu čuli da se promenila vlast u državi. Jenjavaju rasprave o prednosti "mamutnjaka" nad "džambo-džetom", ali počinju dileme o tome da li je "kopnica" stara hrvatska reč za engleski "AIDS" i srpsku "SIDU", ili bolesnici podjednako kopne od svih teških oboljenja. "Rubljoper" nije uspeo da pobedi "perilicu" (mašina za pranje veša), ali je ekran brzo kapitulirao pred "zaslonom". "Zrakomlat" je bio lošije sreće, pa nad Hrvatskom i dalje lete helikopteri... Iznenadni predlog Vijeća za normu hrvatskog jezika, koji je pre nekoliko meseci pokrenuo Stjepan Babić, u ovakvom jezičnom neredu očigledno ima prvenstveno političku, a tek onda stručnu argumentaciju. U javnost je banuo kao grom iz vedra neba i teško se oteti utisku da je reč o još jednom pokušaju da se dodatno nacionalno homogenizuju svi pripadnici biračkog tela za koje su eksperti poražene Hrvatske demokratske zajednice s pravom zaključili da bi mogli da ih iznevere na izborima. Od predloga da se "dugi jat" piše sa ie, umesto sa ije, ogradio se i autor Rječnika hrvatskog jezika, profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu Vladimir Anić, a nekadašnji profesor istog fakulteta Dubravko Škiljan, danas lingvista u ljubljanskom egzilu, predvideo je novo "razdoblje nepismenosti" u Hrvatskoj.
      
       ZORICA STANIVUKOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu