NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Dozirana represija

Vlast je krenula u sudsku ofanzivu protiv opozicionih stranaka, ali je posle nekoliko nedelja počela da vodi računa o kontraproduktivnim dejstvima pokrenutih procesa

      Jesenji igrokazi u kojima je nezadovoljno građanstvo u organizaciji Saveza za promene sudilo najuticajnijim funkcionerima za sve što im se dogodilo, ocenjeni su u redovima ozbiljnih teatrologa i pozorišnih kritičara, kao nespretan i dramaturški konfuzan pozorišni pokušaj. Čitav događaj je na proleće, međutim, dobio sasvim novu dimenziju kada su, zahvaljujući neverovatnim zapletima, izmenjene uloge i pomešano političko pozorište i antipolitička stvarnost. Posle sedmomesečne dramske pauze, potpredsednik vlade Milovan Bojić i najuticajniji jugoslovenski bankar Borka Vučić zatražili su zaštitu sopstvenog ugleda kod nadležnih organa, koji su na saslušanje pozvali devet opozicionih lidera, troje lekara i jednog voditelja opozicionog protesta.
       Posle tog poziva, u Srbiji je gotovo nemoguće pronaći opozicionara koji svoje slobodno vreme ne provodi na informativnim razgovorima i ročištima, ili bar ne razmišlja o kupovini blindiranih automobila na lizing. To bi, opet, moglo da najavi najdemokratskije izbore na planeti Zemlji, na kojima se ne bi pojavile "janičarske stranke" koje u nedrima verovatno kriju svog Mehmed pašu Sokolovića.
      
       Istražna kampanja
       Od početka 2000. godine, sudovi u Srbiji bavili su se liderom Nove demokratije i kopredsednikom koalicije DAN Dušanom Mihailovićem, članom političkog promotivnog tima Saveza za promene Čedomirom Jovanovićem, da bi krajem marta započeli grupnu terapiju sa svim liderima SZP-a i predsednikom Socijaldemokratije Vukom Obradovićem, čija se stranka u međuvremenu odlučila za samostalni politički nastup. Pre toga, policija je na informativna ćaskanja privodila Aleksandra Čotrića, Miladina Kovačevića i Ivana Kovačevića iz SPO-a, koji ovih dana bezuspešno postavlja šest pitanja predsedniku Jugoslavije Slobodanu Miloševiću, u nadi da će im predsednik razjasniti zločin na Ibarskoj magistrali.
       Vojna pošta iz Niša nije bila lenja, pa je pokrenula postupak protiv gradonačelnika i predsednika gradske vlade, Zorana Živkovića i Branislava Jovanovića. Opštinski javni tužilac iz Bora podigao je krivičnu prijavu protiv pomenutog Živkovića zbog klevete sudije iz Sokobanje Dragana Marinkovića. Završnica masovnih sudskih progona opozicionara se, prema levičarskim izvorima, može očekivati uoči raspisivanja lokalnih i saveznih izbora, kada će u nekoliko opozicionih tvrđava spontano izbiti na videlo zloupotrebe i ostali nestašluci lokalnih vlastodržaca. Isti izvori tvrde da će istražni i sudski organi najviše posla imati u najvećem jugoslovenskom gradu.
       Negativni junaci srpskog političkog trilera jednoglasno zaključuju da bivši i budući procesi imaju ozbiljno kontraproduktivno dejstvo po vlast, dok će opozicija biti primorana da ostane zajedno i postane odgovorna. Niko od njih, međutim, nije siguran kakav je pravi cilj tih postupaka, a neki od njih čak misle da nikakav cilj ne postoji.
       Zamenik predsednika Socijaldemokratije Slobodan Orlić kaže da su procesi, hapšenja i zatvaranja medija samo deo predizbornih aktivnosti vladajuće koalicije. "Smatram da je režimu veoma važno da građani jednostavno ne žive sa svakodnevnim problemima, da ne pričaju koliko su gladni, kolike su plate i u kakvom su položaju naše zdravstvo i naša prosveta. Oni žele da građani pričaju koji su lideri pred sudom i koji su mediji zatvoreni."
       Istraživanje javnog mnjenja najuglednije politikološke institucije, čiji će rezultati uskoro biti objavljeni, pokazuje dalji pad popularnosti "desne levice" i rast njenih protivnika. Ukoliko taj trend bude održan do raspisivanja izbora, jastrebovi u vladajućim redovima mogli bi da ubede sudije da ažuriraju procese protiv opozicionara, ali takvi, futuristički poduhvati nose veliki rizik i neizvesnu korist. Koordinator Saveza za promene Vladan Batić smatra da se vlast upustila u veliku manipulaciju sa pravosuđem, ali i vremenom, koja mu omogućuje da proces upotrebi u više pravaca. "S jedne strane tim procesima mogu da stvore atmosferu straha i pokažu da svako može biti stavljen na optuženičku klupu, sa porukom građanima da razmisle šta može njih da očekuje ako se već sudi liderima. Drugi njihov cilj jeste da lidere diskredituju, stave ih u poziciju delinkvenata i uz medijsku satanizaciju predstave biračima kao huligane i lopove. Treća dimenzija je najozbiljnija i ona najavljuje mogućnost da se sudskim presudama u odgovarajućem trenutku onemogući izlazak opozicionara i njihovih stranaka na izbore i njihova politička aktivnost."
      
       Gruba poruka
       Lideri opozicije daju prilično šarenolike odgovore na pitanje svih pitanja - šta je osnovni motiv za "naglu revitalizaciju" domaćeg pravosuđa. Da li je dakle, čitav proces zamišljen kao gruba poruka liderima da "pripaze" šta pričaju i koga napadaju, ili je to upozorenje neopredeljenom i sluđenom delu birača da nije pametno glasati za opozicionare koji se povlače po sudovima i čija politička karijera može da se završi u nekom od srpskih zatvora.
       Ostaje nejasno kako opozicija može da pobedi na izborima, ukoliko je vlast svakodnevno bude prozivala za veleizdaju, saradnju sa Tačijem, "zlikovačkim agresorima i ostalim dušmanima", a da pri tom opozicionari ne mogu da odgovore jer su sudnice već počele da im se javljaju u snovima. "Ne verujem da bi sudskim procesima vlast mogla da zaplaši lidere, a ni birače. Za mene je verovatnije da će ti procesi imati kontraefekat. Vlast bi tim procesima mogla samo da učvrsti i disciplinuje sopstveno biračko telo, ali ne može da promeni odnos snaga koji je trenutno u korist opozicije", ocenjuje predsednik Građanskog saveza Srbije Goran Svilanović. Jedno od najozbiljnijih tumačenja sezone represije govori da se procesima, zapravo, šalje poruka "kolebljivim" pripadnicima establišmenta, ali i ozbiljnim biznismenima koji su proteklih meseci odlučili da se distanciraju.
      
       Nova diferencijacija
       Svilanovićev opozicioni kolega, koji je prošlog meseca takođe imao bliski susret sa pravosudnim organima, Dušan Mihailović rado podseća na narodnu izreku da batina ima dva kraja. "Političko nasilje vratiće se režimu kao bumerang. To će se najbolje videti na izborima. Glasači će se uplašiti neodgovorne vlasti i njene štetočinske nacionalne i državne politike, pre nego od opozicionih lidera", kaže predsednik Nove demokratije.
       Prošlomesečna akcija protiv lokalnih elektronskih medija i prilično nervozna reagovanja građana Kraljeva, Požege, Pirota, izgleda da su ubedili kreatore ovdašnje realpolitike da mrcvarenje političkih protivnika ipak ima izvesne granice, a do novinara su počele da pristižu glasine kako je u redovima crveno-crne koalicije došlo do nove diferencijacije između televizijskih udarnika iz Drugog dnevnika i umerenijih pripadnika establišmenta, koji misle da bi kampanja protiv opozicije njoj samo pomogla da se konsoliduje i međusobno približi. "Stalnim optuživanjem opozicije i procesima protiv njihovih lidera, samo im dižemo rejting i stvaramo imidž žrtava i stradalnika. Bolje bi bilo da ih državni mediji uopšte ne pominju, da sačekaju da se ponovo posvađaju", kaže izvor iz SPS-a koji najavljuje da će beskrajna patriotska serija o istorijskoj pobedi na Kosovu uskoro biti završena, posle čega će se trojna koalicija okrenuti ka rešavanju ekonomskih i socijalnih problema, koji su se u proteklih desetak godina dobrano nagomilali. Jednaka raspodela siromaštva i povećanje penzija i plata za desetak posto mogli bi da budu glavni izborni aduti vladajuće koalicije, koja je svoj patriotski autoritet izraubovala u jednom kumanovskom šatoru.
       Muke vladajućih stranaka u sprovođenju "dozirane represije" ogledaju se u činjenici da se sudije - sastavljači najtežih optužbi mogu smestiti za jedan oveći kafanski sto. U čitavoj akciji pacifikacije lidera i medija, obnovljena je stara priča o ljudima iz struktura koji bi da rade svoj posao i nakon što se, jednog dana, završi politička karijera Slobodana Miloševića. Tako opozicionari tvrde da su najznačajniji protesti zbog otimačine repetitora stizali iz redova lokalnih socijalista Kraljeva ili Požege, koji su centralama objašnjavali da "nemaju šta da traže na lokalnim izborima posle zatvaranja lokalne televizije". Da vlast nije raspoložena da ide do kraja sudskog proganjanja opozicionara, vidi se u televizijskim razgovorima sa povodom, u kojem gledaoci najčešće pitaju radikalske i julovske jurišnike zašto već jednom ne preduzmu nešto protiv osvedočenih izdajnika, a ovi im odgovaraju da to nije u skladu sa njihovim iskonskim demokratskim duhom.
       Činjenica da procese protiv opozicije vode samo Bojić i Borka Vučić, iako se na Trgu Republike jesenas sudilo čitavom prvom timu Miloševićevih saradnika (Vlajko Stojiljković, Dragoljub Janković, Leposava Milićević, Jovo Todorović..), kao i odluka vodećih državnih medija da te procese ignorišu, upućuje na zaključak da akcija nije osmišljena na vrhu vladajuće piramide, ali joj je tamo dato zeleno svetlo. "Meni izgleda da je reč o ličnim hirovima ljudi, koji misle da su postali dovoljno moćni da vode procese protiv opozicije. Oni su, svakako, dobili odobrenje sa vrha, ali sam način na koji se vodi proces govori da nije reč o poduhvatu čitavog sistema. Ti procesi se vode kao što se vodila celokupna državna politika u protekloj deceniji - krene se u neku avanturističku akciju sa nadom da će se nešto u međuvremenu dogoditi što će toj akciji dati dodatni smisao", smatra član Predsedništva DS Čeda Jovanović, optužen zbog uvrede zamenika ministra informisanja Radmile Višić.
       "Ti procesi vise nad našim glavama i oni su pokrenuti samo da bismo sve vreme razmišljali da li će nas osuditi ili ne. Svi verujemo da neće, ali niko u to nije potpuno siguran", objašnjava jedan od optuženika kako opozicionari primaju psihološki maltretman.
      
       Blaga depresija
       Nakon što je kapitalna strateška zamisao beogradskog režima, zasnovana na proceni da će u Rusiji pobediti Zjuganov i reći odlučno NE novom svetskom poretku, doživela potpuni neuspeh, u ponašanju trojne koalicije može se primetiti malaksalost i sindrom blage depresije. Oni su, izgleda, privremeno odustali od akcije davljenja medija i odlučili da odlože nove spoljnopolitičke zahvate u kojima bi predvodili slobodarski svet i ujedinjavali se sa Rusijom i Belorusijom. Sva je prilika da nije rešen ni ključni problem ovdašnjeg režima, koji nije toliko pretenciozan - kako sa malo para podmiriti sve veće potrebe sopstvene infrastrukture.
       Ključna greška vladajuće porodice leži u proceni da se politička utakmica i ovde, kao i u normalnim demokratskim zemljama, vodi između vlasti i opozicije, a ne između zadovoljnog i nezadovoljnog dela društva, pri čemu ovih drugih ima neuporedivo više. "Najvažnija činjenica je što ovoj vlasti nije glavni protivnik opozicija. Najveći protivnik ove vlasti su građani, kojima se svakim danom sve više upropašćuje život. Zato je ova vlast gubitnik i tu joj ne može pomoći ni likvidacija opozicije, a kamoli nekakva falsifikacija opozicionih pojedinaca i grupica", kaže Dušan Mihajlović.
       Vlast bi, izgleda, trebalo da pazi i neguje političke protivnike, ne zato što tako piše u priručnicima o demokratiji "za poneti", već zbog jednostavnog shvatanja da bi eliminacijom opozicije vlast izgubila mogućnost da kontroliše i kanališe nezadovoljstvo istinskih političkih protivnika. Neki socijalisti su, u međuvremenu, počeli da razmišljaju kako ne bi bilo "hrđavo" da se opozicioni lideri, umesto na sudske klupe, postave na državotvorni kanabe.
      
       BATIĆ BAČEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu