NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Nećemo biti "topovsko meso"

Očigledno je da je naša sudbina da smo stalno zajedno. Ima tu neki filing. Radujem se utakmicama na svim prostorima bivše SFRJ

      Za Srećka Kataneca, selektora fudbalske reprezentacije Slovenije i budućeg protivnika selekciji Jugoslavije na predstojećem šampionatu Evorpe u Belgiji i Holandiji, bard jugoslovenskog fudbala Vujadin Boškov kaže: "Dok je igrao, Katanec je sto odsto bio spreman. Bio je veoma važan igrač u timu koji je izuzetno pozitivno delovao na saigrače. Danas kada je selektor svoje zemlje, Srećko je takođe sto odsto uspešan, jer je to prvi put da su se Slovenci plasirali za jedno jako fudbalsko takmičenje."
       Srećko Katanec je sa 37 godina najmlađi selektor jedne reprezentacije na svetu. Do okončanja uspešne karijere 1994. igrao je u ljubljanskoj "Olimpiji", zagrebačkom "Dinamu", beogradskom "Par- tizanu", "Štutgartu" i "Sampodoriji" iz Đenove, a bio je višestruki reprezentativac SFRJ. Ime Srećko je opravdalo svoje značenje, a sam Katanec u razgovoru za NIN tvrdi:
       - Selektor sam postao sasvim slučajno. Pre dve godine u mojoj kući pronađe me profesor fudbala dr Branko Elzner i kaže: 'Šta ti tu radiš, zašto se ne upišeš na Višu trenersku školu i budeš trener, a ne samo da trošiš zarađene pare od karijere?' Onda ja za dve godine završim tu školu i odem da treniram 'Goricu'. Sve bi bilo dobro da nisam morao svakog dana da putujem na relaciji Ljubljana-Gorica i posle šest meseci odustanem od daljeg treniranja. Otputujem na more da se sunčam. Negde u julu, pre početka kvalifikacije za EVRO 2000. javi mi se Rudi Zavrl, predsednik Nogometnog saveza Slovenije, i ponudi mi mesto selektora. Razmišljao sam sedam dana i velim: Slovenija je u prethodnim utakmicama osvojila samo bod, gore ne može biti. Prihvatam!
      
       Tako mlad, a već selektor i još uspešan?
       - Objašnjenja, kada je fudbal u pitanju, uvek ima. U selekciji Slovenije već sam imao 14-15 igrača pristojnog kvaliteta koji su igrali u "jugo-ligi", a danas igraju u dobrostojećim inostranim klubovima. I odmah da istaknem da su svi rođeni u Sloveniji. Niko nije u novostvorenoj državi došao sa strane. Znači, pasoše su dobili rođenjem. E, sada u mojoj selekciji ima i Srba i Hrvata i Bosanaca, ali svi su rođeni u Sloveniji. Niko od mene kao novog selektora nije zahtevao totalni uspeh i plasman na šampionat Evrope. Ali se on nije dogodio slučajno. Verovao sam u svoj rad i igrače. Osnovno je bilo to da igrače nateram da razmišljaju da nisu inferiorni u odnosu na velike fudbalske zemlje.
      
       Znači, da nisu samo hokejaši i skijaši?
       - Pa, tako nešto. Nijedna liga, pa i ova jugoslovenska ne poseduje kvalitet, ali reprezentacije ga imaju, jer većina igrača igra u jakim klubovima u inostranstvu. Mene su, na primer, trenirali veliki treneri. Na prvom mestu je Ivica Osim, Holanđanin Ari Han, Šveđanin Erikson i naravno Vujadin Boškov. Od svakog sam "ukrao" ponešto. Mislim na ono što je trebalo "ukrasti".
      
       Jedino loše iskustvo Srećko Katanec je imao u zagrebačkom "Dinamu". Da li tu ima istine?
       - Može se tako nešto reći. Ako napravim neki rezime svoje karijere, vidim da niko sa strane nije uspeo u Zagrebu. Jednostavno, niko nije prošao. Sećam se da Banjalučanin Abid Kovačević, možda u to vreme najbolji napadač Jugoslavije, nije prošao u "Dinamu". Ponavljam, to je jako teška sredina za ljude sa strane.
      
       I danas se tvrdi da je "kum" svih nevolja u tadašnjem, ali i sadašnjem "Dinamu", trener Miroslav Ćiro Blažević. On je "Crvenu zvezdu" najviše pomogao dajući joj Rajka Janjanina, golmana Ivkovića, Roberta Prosinečkog, Bračuna i na kraju Kataneca "Partizanu".
       - Mislim da smo svi bili uspešni i uostalom, bili smo i reprezentativci bivše Jugoslavije. Meni je bilo više nego sjajno za dve godine u "Partizanu". Beograd ima posebnu "dušu" koja nas sa strane nije ostavila ravnodušne i ja rado dolazim ovde. U Beogradu je sve super...
      
       Koliko je poraslo interesovanje za fudbal u Sloveniji posle plasmana na šampionat Evrope?
       - Interesovanje za fudbal je danas u Sloveniji strahovito u poređenju sa ranijim godinama. Posle pobede protiv Ukrajine koju je predvodio, po mom mišljenju, najbolji igrač trenutno na svetu Andrej Ševčenko, desio se urnebes kakav nije zapamćen i kada su drugi sportisti iz Slovenije osvajali medalje na velikim takmičenjima. Međutim, fudbal u Sloveniji ima drugi problem. Ne postoji infrastruktura. Nema stadiona za internacionalne utakmice, osim donekle u Mariboru. Klubovi su slabi i zato poseta jedva da premašuje hiljadu gledalaca po utakmici. To je veliki problem i ako se nešto ne dogodi, ovaj plasman našeg tima ostaće bez efekta.
      
       Kažu da su vaši reprezentativci za plasman bili dobro nagrađeni?
       - To nije tajna i već je obelodanjeno. Svako je dobio po sto hiljada švajcarskih franaka. Za plasman u drugi krug šampionata Evrope sledi dupla nagrada. Mislim da su momci to zaslužili. Mi nećemo biti "topovsko meso" nijednoj reprezentaciji.
       Vrlo dobro znamo koliko vredi vaš tim, Španci i Norvežani. Hoću da našem mentalitetu ugradim drugačija razmišljanja od onoga: mi smo slabi i svako nam može dati pet "komada". Kada se to shvati, onda si sa svima ravnopravan. Pa bože moj, ako se i izgubi sa toliko razlike, treba igrati fudbal, a ne samo čuvati sopstvenu mrežu. Naš kvalitet je, ponavljam, što imamo dobar izbor igrača internacionalaca.
      
       Od jeseni ćete još jednom igrati sa selekcijom Jugoslavije. Ovoga puta u kvalifikacijama za šampionat sveta kroz dve godine u Japanu i Južnoj Koreji.
       - Očigledno je da je naša sudbina da smo stalno zajedno. Ima tu neki filing. Radujem se utakmicama na svim prostorima bivše SFRJ.
      
       ALEKSANDAR MIHAJLOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu