NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Reč nedelje<br>Jovan Ćirilov
Stupica

      NIN je pre nekoliko nedelja ekskluzivno objavio nekoliko odlomaka iz memoara Mire Stupice "Šaka soli". Ovih dana je u izdanju švajcarskog izdavača Dimitrijevića "Naš dom" i Karić fondacije izašao integralni tekst ove jedinstvene ispovesti glumice koja je obeležila naše pozorište druge polovine dvadesetog veka svojim raskošnim darom.
       Slikar Mića Popović bio je u pravu kada je govorio da je ljudsko biće izuzetno talentovano u nekoj oblasti, redovno darovito bar u još jednoj.
       Posle "Šake soli" jasno je da je Mira ispisala 250 stranica svojih uspomena isto tako briljantno kao jedan majstor pera Borislav Mihajlović Mihiz u svojim čuvenim "Memoarima o drugima". Nema promašene rečenice, nema iskaza koji je konvencionalan, nema ispovesti koja bi vređala ukus. A njena otvorenost u sećanjima na muškarce njenog života ili na one koji su mrzeli par Stupica, kod svakog drugog prešli bi granicu ukusa.
       Njeni redovi puni su ogorčenja šta su Eli Finci, Milan Dedinac i Marko Ristić "radili njenom Bojanu", ali ona svakom od njih priznaje neke njihove objektivne vrednosti.
       Knjiga Mire Stupice se ne ispušta iz ruku. Ne pamtim odavno da mi je oko zasuzilo nad stranicama nečije knjige, a davno sam zaboravio kad sam se tako glasno smejao čitajući nečiji tekst. Ko se ne bi smejao kad pročita kako je čuveni Čita postao šofer para Stupica dok još nisu ni sanjali da kupe automobil i pri tom se još uselio u njihovu devojačku sobu. A ko ne bi zasuzio nad sudbinom dveju Mirinih pastorki koje su odnele pošasti našeg veka, a koje je ona, kćeri trećeg muža Cvijetina Mijatovića, zavolela kao najrođenije.
       U memoarima je naročito simpatično kako se Mira Stupica, u vreme kada je za moju generaciju već bila neprikosnovena veličina, priseća da se, recimo, pred Krležom osećala kao ono nesigurno devojče iz siromašne porodice. To me podseća na jednu pojedinost iz memoara Liv Ulman, koja je bila dirnuta kada je u Beloj kući, tražeći toalet, zalutala u spavaću sobu Kenedijevih i videla Žaklinine otrcane papuče.
       Mnogi se pitaju šta to Miri znači taj naslov "Šaka soli". Ko pročita, naići će na dva mesta da je to narodska sintagma kojom Mira opisuje "bar malo životne mudrosti".
       Prezime Stupica, najpoznatijeg i među pozorišnim Srbima najzaslužnijeg Slovenca, trebalo bi da na slovenačkom glasi Stopica. Stupica je srpskohrvatska varijanta slovenačke reči stopica, u oba jezika 1. vrsta seljačkog avana ili sprave u kojoj se tuče razno zrnevlje i 2. zamka za sitne životinje. Etimološki reč je srodna sa germanskim glagolom štampati (tiskati, pritiskati, tući).


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu