NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Zaludni protest

Nekoliko hiljada demonstranata mesecima se pripremalo da da osujeti sastanak MMF-a, ali bilans je, opet, bio porazan za demonstrante

      Niko nije ni slutio da će Međunarodni monetarni fond (MMF), organizacija stvorena radi koordiniranja problema platnih bilansa u posleratnoj Evropi i industrijskim nacijama OECD, postati, praktično, jedina sila koja vodi svetsku politiku. Tek kada je kasnih osamdesetih to shvaćeno, bilo je prekasno za bilo šta.
       Sad kada su to shvatili i "obični" ljudi i počeli da se organizuju i protestuju, njihove demonstracije se suzbijaju a nažalost, većina medija gleda na to kao na puki protest protiv novog vida kapitalizma.
       Posle protesta u Sijetlu, krajem prošle godine, zbog održavanja samita Svetske trgovinske organizacije (STO), sada su u Vašingtonu izbile velike demonstracije protiv održavanja sastanka MMF-a. Manjih protesta je bilo i u drugim zemljama (u Pragu, na primer).
       Razne političke grupacije su se sjedinile i organizovale za ovaj sastanak iako je svaka imala neke druge ciljeve (zaštita čovekove okoline, nametanje finansijskog tereta zemljama trećeg sveta, korišćenje zatvorenika u privatnim zatvorima za besplatni rad i slično) za koje je okrivljavala MMF i STO.
      
       Slobodna trgovina
       Nekada su zajmovi MMF-a i Svetske banke obezbeđivali neku malu pomoć zemljama u razvoju u izgradnji infrastrukture. Poslednjih godina ova politika se promenila - zajmovi se koriste za inicirajuća davanja radi pomaganja globalizacije i prisilnog otvaranja privreda u razvoju ka velikim multinacionalnim kompanijama.
       U mnogim siromašnim zemljama MMF je primenjivao tzv. šok terapiju. Zemlja dužnik je dobijala nalog da devalvira valutu i izvrši privatizaciju tako da je dolar u toj zemlji mogao da kupi sve budzašto. Sve u cilju globalizacije i interesa multinacionalnih kompanija.
       U vreme održavanja sastanka MMF-a, Grupa 77 zemalja u razvoju sastala se u Havani. Oni koji najbolje znaju pogubnu politiku MMF-a i Svetske banke na sastanku siromašnih u jednoj od najsiromašnijih zemalja (Kuba), koja se već skoro 40 godina protivi Amerikancima i čija privreda je gotovo potpuno uništena, podržali su demonstrante.
       Predsednik Grupe 77 Artur Mbanefo je izneo da svi lideri okupljeni na sastanku u Havani "daju punu podršku i solidarišu se sa demonstrantima".
       Naravno, sve je to, kao i publicitet koji su demonstranti dobili u medijima, više nego tužno. Svet je prekasno shvatio, ili još nije, šta znači globalizacija privrede. Šaka demonstranata, sa toliko različitim zahtevima i lideri 77 najsiromašnijih zemalja malo šta mogu pokrenuti.
      
       Pridruživanje
       Očigledna saradnja Sjedinjenih Država i Velike Britanije na polju globalizacije omogućila je Britaniji da postane centar najvećeg stranog ulaganja u Evropsku zajednicu. Globalne američke i japanske firme su našle svoju bazu u Evropi. Tako je Britanija postala vodeća zemlja za globalizaciju i preuzimanje firmi u Evropi.
       Možda bi u tome trebalo tražiti razlog zašto je novi ruski predsednik izabrao Britaniju kao prvu zemlju koju će posetiti kao predsednik. Naravno, teško je shvatiti kakve to koristi (poseta Londonu) može da ima Rusija osim zadovoljavanja gladi za stranim zajmovima, ali očigledno je da ima da ponudi više od bilo koje zemlje.
       Posle sastanka u MMF-u, na koji su učesnici došli pre zakazanog roka i pod neverovatnim obezbeđenjem, zbog straha (policije) da može doći do većih nemira, objavljeno je da postoji "potreba za dijalogom" o ulozi međunarodnih finansijskih institucija.
       Za sada, može se očekivati samo još veći pritisak multinacionalnog kapitala i ni tračak nade za siromašne zemlje. Naime, može se pretpostaviti da će globalizacija da se nastavi novim sredstvima. Na primer, vodeće londonske banke su ukinule nekoliko stotina filijala, a spremaju se da ukinu još oko 4 000 - za sada. Kažu da se banke sve više služe poslovanjem preko Interneta i da više nema potrebe za tim manjim filijalama. A to ide i u korist globalizacije.
      
       MILAN DAMNJANOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu