NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Klarkove neistine

Povodom intervjua Veslija Klarka objavljenom u prošlom broju (2572) Generalštab Vojske Jugoslavije uputio je pismo redakciji NIN-a koje objavljujemo u celini

      Komentari, ocene, optužbe i zaključci Veslija Klarka, sagovornika vašeg saradnika, samo su brutalan nastavak agresije koja nije okončana obustavljanjem bombardovanja, već je i intenzivirana mnogim drugim sredstvima i metodama.
       Nijedan stav, čak nijedna izgovorena reč idejnog i operativnog tvorca i glavnog naredbodavca zločinačke agresije na našu zemlju nije tačna i upravo je na drugom kraju istine. Jedino je istinita tvrdnja da su "kvaliteti i sposobnosti jugoslovenske vojske dobro poznati", koju je, nesumnjivo nevoljno, morao i ovoga puta da prizna.
       Vojska Jugoslavije na Kosovu i Metohiji nije izvodila operacije "etničkog čišćenja" albanskog stanovništva, već je, u skladu sa svojom ustavnom ulogom, slobodarskom tradicijom srpskog i crnogorskog naroda, profesionalnim normama i vojničkom čašću, upravo štitila sve građane na KiM od zlodela šiptarskih terorista. U jeku najveće kampanje Zapada da jugoslovenske snage bezbednosti vrše navodna "etnička čišćenja", komanda Prištinskog korpusa Vojske Jugoslavije izdala je javni proglas i pozvala sve izbeglice da se vrate u svoje domove, garantujući im zaštitu i bezbednost. Kao institucija države SRJ, Vojska Jugoslavije je legalno i legitimno bila angažovana samo u suzbijanju šiptarskog terorizma na prostoru Kosova i Metohije, upravo radi zaštite sveg civilnog, pa dakle i šiptarskog življa. Građani albanske narodnosti u Jugoslaviji slobodno žive i rade. Samo u Beogradu normalno živi 80-100 000 Albanaca, a u Srbiji i Crnoj Gori još najmanje dva do tri puta toliko. Oni su u svemu jednaki sa ostalim građanima Jugoslavije, njihovi životi i imovina ničim nisu ugroženi i prema njima niko ne preduzima nikakve represivne mere.
       Sukob sa NATO-om nije izazvao ni predsednik SRJ, ni VJ, ni narod Jugoslavije. Sukob su upravo izazvale vodeće zemlje NATO-a, pre svega SAD, Velika Britanija i Nemačka, izazivanjem krize, njenim generisanjem i formiranjem, naoružavanjem i podrškom teroristima.
       Kao i sve druge države, SR Jugoslavija je, u skladu sa međunarodno priznatim normama, legitimno branila suverenost, nezavisnost i teritorijalnu celovitost i štitila živote i imovinu svojih građana. Odluka o neprihvatanju okupacije i odbrani otadžbine jedinstveno je opredeljenje građana Jugoslavije, iskazano na referendumu i potvrđeno odlukama Skupštine i Vrhovnog saveta odbrane. Hrabro, energično i efikasno se suprotstavljajući agresiji NATO-a na SRJ, Vojska Jugoslavije je samo dosledno izvršavala odluke naroda, Skupštine, državnog rukovodstva i vrhovnog komandovanja o odbrani zemlje. U tom kontekstu, Vojska je prihvatila Vojnotehnički sporazum i sve obaveze iz njega dosledno ispunjava.
       Navodna humanitarna katastrofa na Kosovu i Metohiji, čije sprečavanje je, prema rečima generala Klarka, bio cilj NATO napada na SRJ budući da nije ni postojala, izmišljena je od strane propagande alijanse. Agresijom na SR Jugoslaviju, NATO je, pored ostalog, odgovoran za smrt stotine nedužnih Albanaca, gubitak imovine i napuštanje svojih kuća i domova. Zločinačko bombardovanje autobusa i vozova punih putnika, konvoja izbeglica Albanaca, koji su bežali od NATO bombi, nikad se i ničim ne može opravdati. I svaki pokušaj prebacivanja odgovornosti unapred je i definitivno osuđen na neuspeh.
       Kao najodgovorniji oficir u NATO-u, general Vesli Klark je i ovoga puta potvrdio svoju nečasnu ulogu i zločinačku misiju, besramno propisujući odgovornost za civilne žrtve napadnutoj strani i pokušavajući da poseje razdor između vojnog vrha i državnog rukovodstva. Suprotstavljanje NATO-u nije samo odluka jugoslovenskih generala da slušaju svog vrhovnog komandanta, već i pre svega njihova profesionalna, patriotska i ljudska dužnost i obaveza da časno služe interesima svog naroda i svoje otadžbine. Jugoslovenski generali, pripadnici vojske i policije, kao i svi branioci otadžbine, ponosno mogu stati pred svoj narod i sud istorije. Može li general Klark? Šta će on reći svojim prijateljima koji drugačije misle i sebi samom kada više ne bude to što je sada? Šta će reći roditeljima engleskih, belgijskih, američkih i drugih vojnika koji obolevaju od posledica zabranjenog oružja korišćenog na Kosovu? Hoće li i on, kao i većina dosadašnjih generala Zapada, posle svojih neuspelih misija na prostoru bivše Jugoslavije, pisati memoare priznanja i umirivanja sopstvene griže savesti? Ili će ostati dosledan svom zločinu, čekajući da ga istina i pravda kad-tad sustignu?
       Zločin nad civilima pitanje je odgovornosti i savesti isključivo rukovodećih ljudi i štabova NATO-a, a posebno generala Klarka, koji su donosili odluke, birali i gađali vojne i civilne ciljeve na čitavom prostoru SRJ. Pri tom, osim civilnih žrtava, počinili su i velike zločine ugrožavanja životne sredine upotrebom osiromašenog uranijuma i uništavanjem hemijskih postrojenja.
       General Vesli Klark je, dakle, u pomenutom intervjuu, zbog neuspešnog opravdanja lične i odgovornosti NATO-a, klasičnom zamenom teza, neargumentovano i bezuspešno pokušao da opravda NATO napade na SR Jugoslaviju i odgovornost za civilne žrtve pripiše napadnutoj strani. Kao i mnogo puta ranije, ostao je samo na nivou neuspelog pokušaja. Za razliku od mnogih iz njegovog okruženja koji imaju više hrabrosti, ljudskosti i elementarnog poštenja da priznaju zablude i prihvate odgovornost.
       A jedna dilema i dva pitanja za Vas, gospodine Nikšiću: da li ste objavljivanjem naslovljenog teksta ispunili postavljeni cilj i da li je učinjeno upravo u duhu slobodnog i nezavisnog novinarstva. Ili ste, primenom već viđenih metoda, baš morali da realizujete intervju "sa distance"?
      
       Informativna služba Generalštaba Vojske Jugoslavije


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu