NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Neću u SPS!

Nada postoji: i pored izričitog neslaganja sa režimom u Srbiji ("Mi čak i ne stagniramo, mi idemo nazad... Rekao bih da je najveći greh režima - uskraćivanje lične slobode ljudima. A sloboda je, bar u Srbiji, uvek bila najcenjenija... Narod ne sme da živi u getu") i pored konkurenata (Jasna Šekarić, Igor Milanović, Vladimir Grbić) Vlade Divac je izabran kao kandidat Jugoslavije za člana Međunarodnog olimpijskog komiteta. Valjalo bi da Velizar Đerić, Nikola Šainović i Miodrag Popović, da "najbrojnija i najuticajnija partija naše zemlje" žrtvuju svoje sujete i priznaju svoje prevare. Neće im biti teško, samo neka poslušaju svog predsednika Slobodana Miloševića koji nadahnuto savetuje: "Za Srbiju se sme žrtvovati sve sem same Srbije." Da li iko sumnja da je Siniša Mihajlović jedan od simbola Srbije? Razumeli smo se: bolje Srbije

      Siniša Mihajlović, fudbaler rimskog "Lacija" ove nedelje je umesto dobro poznate rečenice "Pils lajt, stvarno najbolje", bezbroj puta morao da ponovi "SPS stvarno podmeće". Stvarno!
       I dok su vernici medija koje režim plaća parama svih poreskih obveznika u četvrtak slušali, čitali i gledali kako su u kanceleriji opštinskog odbora socijalista na beogradskom Savskom vencu rečeni Mihajlović i odbojkaš Željko Tanasković postali članovi "najbrojnije i
       najuticajnije političke partije u našoj zemlji" (Tanjug), bivši tobdžija "Crvene zvezde" već je u italijanskim medijima ponižen, uvređen, besan i tužan objašnjavao: "Nisam pristupio Miloševićevoj partiji, branim svoju zemlju, nisam ni za Miloševića, ni za druge." Mihajlović se prav dao da su mu rekli da će postati sportski ambasador kao Predrag Danilović i odbojkaš Grbić, da su mu možda među desetak papira datih da ih potpiše podmetnuli i pristupnicu za SPS.
      
       Šou
       Samopouzdanje socijalista mora da je potpuno bankrotiralo kada moraju da proizvode i ovakve prevare. A sve je bilo lepo smišljeno: Velizar Đerić, savezni ministar sporta, priveo je Mihajlovića u sedište socijalista da podele besplatne karte deci za fud balsku utakmicu. Tanjug je bio ovlašćen da istakne baš te dve činjenice: da se karte dele u prostorijama socijalista (mada bi neuporedivo prirodnije bilo da ih daju u Ministarstvu sporta ili ispred stadiona ili po školama...), a kao važnija funkcija Velizara Đerića prvo je navedeno da je šef socijalista Savskog venca pa tek onda da je ministar sporta Jugoslavije. Niko se nije uzbuđivao što Tanjug uz sve napore nije uspeo da navede nijednu rečenicu u kojoj je Mihajlović pominjao SPS. Ne, momak koji u svoj rodni Vukovar sada mora da putuje sa pasošem u džepu, govorio je o klincima i sportu i o veri da će se u njegovoj zemlji (ovoj u kojoj nije Vukovar) živeti bolje.
       Klasično socijalističko kićenje tuđim perjem: uspehe Siniše Mihajlovića prisvojiće kao svoje. I o odbrani zemlje govore kao da u njoj nisu učestvovali i članovi SPO-a, DSS-a... Pričaju kao da se zemlja obnavlja parama koje oni skidaju sa svojih štednih knjižica a ne da ih uzimaju od svih zaposlenih i nezaposlenih građana Srbije (SPS obnovitelji se hvale da će podariti Novosađanima novi Varadinski most, a samo su lane u vojvođanskoj prestonici ubrali poreza i akciza koliko vrede četiri nova mosta)...
       I dosad su režimski mediji prisvajali i za sopstvene potrebe koristili Mihajlovićevo umeće loptanja, pa je njegov gol "Čelziju" predstavljen kao "projektil za Blera". Sa crvenom knjižicom u džepu Mihajlović bi brzo bio lišen sopstvene ličnosti i sposobnosti: ne bi više on šutirao, već bi po lopti raspaljivala "levica", koja će koliko sutra preciznim, snažnim i dostojanstvenim efeom srušiti nepravedni svetski poredak i omogućiti svima da žive kao u JUL-u.
       Nije ovo prvi put da se "levica" kiti tuđim sportskim perjem. Zato su košarkaši sa medaljama oko vrata radosno pevali sa terase Skupštine Beograda dok su njime stolovali socijalisti. Ali, čim je gradonačelnik postao Zoran Đinđić, šef Demokratske stranke, "levica" je ukrala šou i prebacila ga pred Skupštinu Jugoslavije kojom ona gazduje. Posle će Vlade Divac, košarkaški reprezentativac, kazati da su njihovi uspesi "korišćeni u propagandne svrhe od strane vlasti, ali mi nismo imali vremena o tome ni da mislimo".
      
       Specijalni
       Pokazao je SPS, još jednom, da ne odustaje od svojih prevara. Uhvaćeni u izbornoj krađi novembra 1996. godine, lagali su da nisu lopovi, pa je čak ispalo da specijalnom milošću zarad opšte sreće daruju opoziciji gradove na upravu. Sada je Nikola Šainović, socijalista za specijalne zadatke, u četvrtak, kada je Mihajlović već rekao italijanskim medijima da mu SPS podmeće članstvo, mirno saopštio da "Svaka partija sa zadovoljstvom ceni dolazak u svoje redove istaknutog sportiste. Tako je i sa pristupanjem Siniše Mihajlovića našoj Partiji. što se tiče njegove funkcije u SPS-u, biće i toga. Polako, tek je postao član."
       A Mihajlović je postajao sve tužniji i ljući, pripretio je da neće igrati za reprezentaciju Jugoslavije na Evropskom prvenstvu ako se brzo ne demantuje laž o njegovom učlanjenju u SPS.
       Konačno, u nedelju, u izjavi Miodraga Popovića, pomoćnika republičkog ministra za informisanje, svetskom servisu Bi-Bi-Sija (valjda je zvanična procena da ova stanica nije strani plaćenik), naslućujemo kako će izgledati novi Lex specialis. "U stvari, sve je krenulo iz novina, a ne iz SPS-a. Iz SPS-a nije izdato nikakvo saopštenje, niti je ijedan zvaničnik stranke rekao da je Siniša Mihajlović pristupio SPS-u. Očekujem da će se, pre svega, novine koje su objavile tu vest izviniti Mihajloviću, a da će se Savezno ministarstvo za sport oglasiti bar saopštenjem", rekao je Popović. Ne verujte u tačnost tvrdnji Popovića, ali verujte u njegovo proroštvo. Lagali su Tanjug, Radio Televizija Srbije, "Politika", Nikola Šainović...tvrdi Popović. Dakle, biće to još jedan poraz sporta, novinarstva, ljudskosti, morala...i istovremeno velika pobeda socijalista.
       A, stvarno, biće ovo jedna od najvećih pobeda Siniše Mihajlovića, fud balera "Lacija", koji je odbio da bude sportski maneken vladajuće koalicije. Mnogi sportisti jednostavno nemaju ni dovoljno časti, ni dovoljno hrabrosti, ni dovoljno para da na isti način odbiju da postanu lutke na koncima režima. Ako Dragutin Topić godinama priča kako nema ni dovoljno novca za valjane pripreme ni odgovarajući stan, a posle ulaska u JUL osigura novac (pre toga stan mu je poklonio "Stankom") - verovaće se da je zato i postao "levičar", a ne zbog ideologije ili vere u njenu bezgrešnost i posebnu misiju. Nije ovde sporno ni što je bilo koji sportista član jedne stranke, niti što stranka želi da privuče što više asova u svoje redove. Problem je što sportisti koji nisu u vladajućim strankama nemaju pogodnosti članova "levice". Nije dobro i što je "levica" dobročinitelj našim parama, jer sve i da novac za pripreme Topića (Topić ne želi da govori za NIN) potiče iz NIS-a ili "Srbijašuma", to opet jeste naš novac, jer je reč o javnim-državnim preduzećima. Teoretičari "levice" sasvim dobro znaju da nema znaka jednakosti između bilo koje partije i države i da je diktatura čim neko pomisli "Država, to je JUL". Oni takođe znaju da tamo gde su država i partija jedno
       ( bivši Sovjetski Savez, Brozova Jugoslavija, Istočna Nemačka...današnja Severna Koreja, Kuba...), privilegije uživaju svi zaslužni sportisti.
       Mladi, među kojima se promocijom partijskih-sportskih manekena želi proširiti zdrav sportski duh, na njihovom primeru moći će brzo da nauče da su talenat i viteško nadmetanje mnogo manje isplativi od talenta pomešanog sa licemernim podaništvom. Društvo koje mlade uči da budu lažljive sluge sasvim sigurno je bolesno društvo čije će metastaze biti odvratno bolne.
      
       Petlja
       Nije manje grozno ni što se pretvaranjem sportista u žive reklame "levice" stvara podela na "naše" i "njihove" i to u narodu koji živi sa istinskom traumom da je proklet na nejedinstvo. To je strašna podela koja izmišlja neprijatelje i koju je osetio Nebojša Čović kada je od odličnog predsednika Košarkaškog saveza Jugoslavije, preko noći, čim je napustio redove socijalista, postao nesposobni, koristoljubivi karijerista sklon korupciji. (Jedino je Vlade Divac imao petlju da ga tada javno podrži.)
       Ni na kraj pameti nam nije da pričamo bajku o neophodnosti nemešanja politike u sport ili sportista u politiku. Ne želimo da ličimo na šefove diplomatija država Evropske unije koji u Edinburgu 1998. godine, odlučujući o sportskim sankcijama kao meri političkog pritiska više na narod Jugoslavije nego na režim Slobodana Miloševića, istovremeno preporučuju fudbalskim klubovima u SRJ da u svoja rukovodstva ne primaju članove stranaka na vlasti. Uostalom, i Siniša Mihajlović je svestan svoje političke uloge. U razgovoru za NIN on kaže: "Iskoristili su moju dobru volju i ljubav prema deci, jer sam tokom bombardovanja razgovarao sa tadašnjim premijerom Italije D'Alemom i upozorio ga da akcija
       NATO-a nije opravdana. Onda i sada nisam govorio u ime jedne partije, već u ime svog naroda." Za italijanske medije je Mihajlović kazao: "S obzirom da se približavaju izbori, moguće je da hoće da iskoriste moje ime. Ja to ne želim."
       Da se može biti i političan, i patriota i dobrotvor a bez ulaska u neku od vladajućih stranaka, odnosno uprezanja u jaram očuvanja postojećeg režima, najbolje svedoči košarkaš Vlade Divac. Njegovu poruku podrške šetači koji su protestovali protiv izborne krađe 1996. godine, dočekali su sa oduševljenjem. Potom je jasno zamerio opozicionarima "što- su za šaku vlasti izgubili poverenje mnogih građana" i što "predstavlja najveću potporu vlasti". O Slobodanu Miloševiću je rekao: "Za mišljenje o njemu dovoljno je napraviti bilans njegovih 10 godina na vlasti." Prihvatio je diplomatski pasoš, ali je rekao da time ne predstavlja režim koji mu je namenio ulogu ambasadora dobre volje, već "predstavljam svoj narod, kao što igrajući za reprezentaciju predstavljam narod a ne režim svoje zemlje". Slično je govorio i kada se borio protiv sankcija i NATO agresije: "Nisam podržavao režim nego sam osuđivao one koji su rušili moju zemlju i ubijali moj narod." Za NIN Divac kaže: "Koliko je meni poznato, u svetu sportisti mogu da agituju uoči izbora za budućeg predsednika. Tako je ovde, u Americi. Ali, znam i da je retko ko od njih član neke partije."
      
       Nada
       Iz političkih razloga Radio Televizija Srbija je svojevremeno bojkotovala utakmicu koju je "Grupa 7" (Divac, Danilović, Đorđević, Paspalj, Bodiroga, Rebrača, Savić) igrala u Podgorici da bi prikupila novac za pomoć bolesnoj deci. Najgluplje bi bilo kada bi nastavila sa već šestodnevnim bojkotom Siniše Mihajlovića, kako se jedino može protumačiti neprenošenje i jedne jedine njegove izjave u kojoj demantuje da je postao član SPS-a.
       Nada postoji: i pored izričitog neslaganja sa režimom u Srbiji ("Mi čak i ne stagniramo, mi idemo nazad... Rekao bih da je najveći greh režima - uskraćivanje lične slobode ljudima. A sloboda je, bar u Srbiji, uvek bila najcenjenija... Narod ne sme da živi u getu") i pored konkurenata (Jasna Šekarić, Igor Milanović, Vladimir Grbić) Vlade Divac je izabran za kandidata Jugoslavije za člana Međunarodnog olimpijskog komiteta.
       Valjalo bi da Velizar Đerić, Nikola Šainović i Miodrag Popović, da "najbrojnija i najuticajnija partija naše zemlje" žrtvuju svoje sujete i priznaju svoje prevare. Neće im biti teško, samo neka poslušaju svog predsednika Slobodana Miloševića koji nadahnuto savetuje: "Za Srbiju se sme žrtvovati sve sem same Srbije."
       Da li iko sumnja da je Siniša Mihajlović jedan od simbola Srbije? Razumeli smo se: bolje Srbije.
      
       DRAGAN BUJOŠEVIĆ
       ALEKSANDAR MIHAJLOVIĆ
      
      

       Sportski funkcioneri


       Fudbalski savez Jugoslavije (FSJ), Miljan Miljanić - nije član političke partije.
       Odbojkaški savez Jugoslavije (OSJ), Aleksandar Boričić - nije član političke partije.
       Košarkaški savez Jugoslavije (KSJ), Želimir Cerović (CG) DPS
       Rukometni savez Jugoslavije (RSJ), Snežana Aleksić - član Direkcije JUL-a
       Vaterpolo savez Jugoslavije (VSJ), Milan Kuljača - SPS
       Atletski savez Jugoslavije (ASJ), Svetozar Krstić - Nova demokratija
       Stonoteniski savez Jugoslavije (SSJ), Bratislav Anđelić - SPS
       Streljački savez jugoslavije (SSJ) Boro Vučinić (CG) - DPS
       Biciklistički savez Jugoslavije (BSJ), Petar Rokvić - JUL
       Bokserski savez Jugoslavije (BSJ), Božidar Vuksanović (CG) - DPS
       Karate savez Jugoslavije (KSJ), Dragoljub Kočović - član Direkcije JUL-a
       Jugoslovenski olimpijski komitet (JOK), predsednik Dragan Kićanović, bio član SPS-a


      


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu