NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Opet u ratu

Koliko su međunarodne trupe pod plavim šlemovima delotvorne, izrazito se pokazuje i u džunglama zapadne Afrike gde pobunjeničke jedinice, odbijajući da predaju oružje, zarobljavaju stotine mirovnjaka i seku ruke svojim sunarodnicima

      U strukturama Ujedinjenih nacija, čije su trupe pod plavim šlemovima pre pet meseci stigle kao Misija UNAMSIL, sa zadatkom da i u prašumama Sijera Leonea ostvaruju svetske mirovne inicijative, opet se, kao pre nekoliko godina u Somaliji, javlja ideja da se okanu "ćorava posla" i ostave lokalno stanovništvo na milost i nemilost njihovih lokalnih vođa. U incidentima započetim prošlog vikenda povodom akcije razoružavanja pobunjenika iz Ujedinjenog revolucionarnog fronta (RUF), najpre je poginulo nekoliko mirovnjaka, a potom su nepokorni ustanici počeli da zarobljavaju pripadnike UNAMSIL-a, sve dok broj stranih talaca zatvorenih u skrivenim logorima nije dostigao više stotina. Na radost Amerike i Evrope, zarobljenici potiču uglavnom iz Zambije, Nigerije, Kenije i Indije, niko nije belac, pa je zato lako smiriti zapadno javno mnjenje proglašavajući da je obnavljanje rata u Sijera Leoneu lokalni problem.
      
       Susret pomirenja
       U pokušaju da pronađe diplomatsko rešenje za krizu, generalni sekretar UN Kofi Anan je zatražio da trupe iz Sjedinjenih Država, Francuske i Velike Britanije pojačaju mirovnu misiju budući da ona, sa devet hiljada vojnika, još nije dostigla ni snagu koju je dozvolio Savet bezbednosti. Izražavajući žaljenja i osudu nasilja, i pozivajući svoje da napuste Sijera Leone, Zapad je, međutim, odgovorio da razmatra mogućnosti da opremom logistički pomognu UNAMSIL, ali da je malo verovatno da će poslati bilo kakve kopnene trupe pod komandu UN. Iz zainteresovane nekadašnje metropole, Londona, gde očigledno razmišljaju dugoročno, upućeni su u luku Fritaun jedan nosač helikoptera, jedna fregata i još tri prateća broda, kao i padobranski bataljon koji je, uz tvrdnju da osigurava evakuaciju britanskih državljana, zaposeo prestonički aerodrom.
       Prethodno je, uz posredovanje predstavnika libijskog predsednika Moamera el Gadafija, organizovan susret pomirenja Misije UN i pobunjenika. Vlada nije učestvovala i sastanak nije bio plodonosan.
       Među milion i po žitelja Fritauna, koji imaju jeziva iskustva iz ranijih obračuna rivalskih milicija, već je zavladala panika. Kada su se demonstranti sa transparentima "Pusti nas da živimo", okupili pred kućom lidera RUF Fodaja Sankoha, zahtevajući obustavu neprijateljstava i oslobađanje zarobljenika, na masu je otvorena paljba iz automatskih pušaka, bačene su granate i nekoliko ljudi je smrtno stradalo. Pored RUF-a, u neredima su učestvovali i pripadnici Kamadžor milicije, nekadašnje specijalne jedinice u okviru vladinih snaga, raniji saveznici RUF-a, a uz njih su se našle i naoružane pristalice prethodnog diktatora, pukovnika Džonija Korome, koji takođe povremeno sarađuje sa Sankohom. Trupe lojalne Koromi počele su da hapse članove rukovodstva Ujedinjenog revolucionarnog fronta optužujući ih za pripremu državnog udara i pozivajući na odbranu prestonice od 15 hiljada RUF-ustanika koji nadiru iz provincije u otetim vozilima Ujedinjenih nacija. Optužbe za separatizam upućuju se čak i samom režimu.
      
       Sečenje ruku
       Kao najslabiji autoritet u aktuelnim događajima u Sijera Leoneu pojavljuje se i predsednik republike Ahmed Tedžan Kabah, mada ga, budući da je legalno izabran, nominalno pomaže međunarodna zajednica. Njega je, inače, svojevremeno, posle samo godinu dana mandata, uz praktičnu pomoć Sankoha, u vojnom udaru 1997. godine zbacio pukovnik Koroma, uzevši zvanje šefa Revolucionarnog veća oružanih snaga (AFRC). Međutim, surovost desetomesečnog Korominog terora bila je takva da je užasnula čak i Afriku.
       Postalo je uobičajeno javno sakaćenje i ubijanje političkih protivnika i svih ostalih koji bi eventualno pokazali simpatije za izglasanu vlast ili, jednostavno, nisu bili jaki da se odbrane. Psi su razvlačili leševe kroz gradove, rudarstvo je preuzela mafija, a neznalačke odluke potpuno su paralizovale nacionalnu privredu i sve javne delatnosti. Kada su okolne zemlje, udružene u političko-ekonomsku Asocijaciju zapadnoafričkih država, izgubile strpljenje, spolja je oružjem intervenisano protiv vojne vlade u Fritaunu. Uz pomoć jedinica iz Nigerije, Kabah je vraćen na vlast, a Koroma i Sankoh nastavili su svoje pojedinačne borbe sa promenljivim uspehom, ali uz stalne masakre seljaka i njihove dece i uz pljačke nalazišta dragog kamenja. Kada je u Sankoh uhapšen i osuđen na smrt zbog izdaje, sledbenici AFRC, lišeni konkurencije glavnog rivala, napali su Fritaun u januaru prošle godine. U dugotrajnim uličnim borbama, uz učešće RUF-a, i mnoštva belih i crnih stranih plaćenika, nedeljama se nije znalo ko kontroliše pojedine delove prestonice. Na kraju, sve je bilo skoro isto, mada se moglo izbrojati više od šest hiljada poginulih.
       Predsednik Kabah je uz pomoć Nigerijaca sačuvao funkciju, ali je bio prinuđen da oslobodi Sankoha iz zatvora i započne mirovne pregovore. Ustanički RUF, koji se protiv svih vladara bori još od 1991, i kome se na dušu stavlja više od 50 hiljada namerno odsečenih civilnih ruku i zavođenje dečijeg seksualnog ropstva, amnestiran je i dobio četiri ministarska mesta u kabinetu. Njihov lider postavljen je za potpredsednika republike i šefa Nacionalne komisije za eksploataciju dijamanata. Kada su u oktobru Sankoh i Koroma doputovali u Fritaun iz Liberije, njihovo prisustvo na svečanosti povodom obustave borbi ocenjeno je kao garancija bolje budućnosti za Sijera Leone.
       Tokom sadašnje eskalacije nasilja, Misija UN tvrdi da borci RUF-a nikad nisu pristali da, u skladu sa odredbama mirovnog sporazuma, predaju oružje i dozvole nadgledanje njihovih logora, dok ustanici objašnjavaju da su stranci pokušali nasilno da iz razoružaju i uhapse. U stvari, sukobi sa vojnicima UNAMSIL-a započeli su kada je lokalni komandant "mirotvoraca" odbio da preda RUF-u desetak njihovih boraca koji su se bili dobrovoljno predali i izrazili spremnost da učestvuju u programu reintegracije u mirnodopsko društvo.
      
       RADOVAN POCIN


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu