NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Treća ofanziva

Na Đurđevdan, najviši funkcioner ušao je u otvoren sukob sa crnogorskim mitropolitom. Po treći put je napadnuta crkvena imovina. Da li to bezakonje postaje "princip" budućih odnosa?

      Mila Đukanovića je, ponekad, zaista teško razumeti. Doskora se držalo kako je crnogorskom predsedniku stran rad u korist sopstvene štete. Posle Uskrsa i Đurđevdana 2000. u to, izgleda, teško mogu da poveruju i njegovi najbliži saradnici.
       Predsednik SRJ Slobodan Milošević je ove godine "zaboravio" da uputi uskršnju čestitku, a predsednik Crne Gore sledeći jedno svoje obećanje čestitao je - kako je to izjavio jedan od njegovih retkih podržavalaca, ovom prilikom Jevrem Brković, predsednik nečega što se zove Dukljanska akademija nauka i umjetnosti - "objema pravoslavnim crkvama u Crnoj Gori, Srpskoj pravoslavnoj crkvi i Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi". Istina je, takođe, da bi ovakvo upoređivanje "dveju crkava" Mitropolije SPS (osnovane pre 780 godina) i nedavno, sumnjivim povodom u cetinjskom MUP registrovane CPC, moglo da padne na um samo retkima. Za tako šta crnogorski predsednik, izgleda, ne može da pridobije ni ministra vera u vladi svoje koalicije.
       U stvari, problem crnogorskog predsednika (problem je već personalizovan), koji od crkvenog do crkvenog (važnijeg) praznika narasta geometrijskom progresijom, i potiče iz onog što premijer državi stavlja u "dužnost". Nikom na ovim prostorima na kraju XX veka crkva (u ovom slučaju SPC) nije tako očigledno pružila ruku spasa u najtežem trenutku kao Đukanoviću (on se, inače, kako primećuju njegovi protivnici, o veroispovesti i ne izjašnjava). Patrijarh Pavle i mitropolit Amfilohije (druga strana u personalizovanom problemu) u izbornom sukobu s Momirom Bulatovićem, pojavili su se kao garanti Milove čestitosti. Na kraju, razlika u glasovima bila je tolika da je teško tu "pozitivu" ne pripisati crkvenoj podršci.
      
       Nasilje
       "Neverni Milo" je onda sve bacio niz reku. I početkom godine ušao u javni sukob sa mitropolitom Amfilohijem (Radovićem). Policija na Cetinju je (iznenada) registrovala organizaciju koja već godinama postoji u javnosti pod pretencioznim imenom "CPC". Samozvanstvo se, inače, u pravoslavnom svetu uzima kao najteži udar na "kanonsko ustrojstvo" o kojem govori premijer. ("Uostalom, zašto neko ne pokuša Vatikanu uprkos da registruje Crnogorsku rimokatoličku crkvu", reći će jedan naš sagovornik.) Istovremeno, predsednik, prigovaraju iz Pravnog savjeta Mitropolije, krši Ustav, član 11 koji govori o "Pravoslavnoj crkvi" (jednina).
       Đukanoviću, kao predsedniku države od pola miliona stanovnika, svakako ne može biti nepoznato da ono što je on registrovao kao "CPC" sada (iznenada?) ističe svoje pravo na imovinu Mitropolije crnogorsko-primorske. A blagonaklonost s kojom policija i državni organi gledaju na "besprizorno nasilje, bez presedana u civilizovanom svijetu" (iz pisma Mitropolije ministru unutrašnjih poslova V. Marašu od 2. maja 2000) gotovo da je nedvosmislen signal da je crnogorski predsednik rešio da skine rukavice.
       I - sad je u Njegušima kod Cetinja, baš na krsnu slavu "svetorodne loze Petrovića", i to na "170. godišnjicu upokojenja sv. Petra Cetinjskog" krenula "treća ofanziva" na pravoslavne hramove. (Prva je bila na Aranđelovdan, krajem prošle godine na Čevu, a druga na Badnje veče ove godine u selu Očinići.) Sve tri su završene neuspešno, ali je treća pokazala da se sve manje biraju sredstva.
       Ovaj put se mesna zajednica Njeguši (državni organ) u javnosti oglasila kao "pleme". Svima je manje-više bilo smešno kad se krajem prošle godine Bulatovićeva SNP zaklanjala iza plemena. Istina, američki magazin "Njusvik" (8. novembar, 1999), štiteći Đukanovićev modernizam, u jednom ozbiljnom komentaru zaključio je: "To (pojava plemena na političkoj sceni, prim. red.) nije smešno!"
       Pleme je rešilo da skuplja potpise i tako zadobije hramove Mitropolije. Objavljeno je da ima oko 1200 potpisa. Mitropolija je "prigovorila" da su stanovnici Njeguša "u stvari žitelji Podgorice, Cetinja, Imotskog, Zagreba, Los Anđelesa, Marsa" i da zato peticija "poprima gogoljevske dimenzije".
      
       Pravo
       Ali kad reči i dosetke sklonimo u stranu i suočimo se sa zakonom (zakonima civilizovanog sveta), dolazimo do onog na šta ukazuje beogradski advokat Vladan Božović, inače član Pravnog saveta Mitropolije: "Sve i da su ti potpisi ispravni, ne mogu građani, ni mesna zajednica, pa nazvali se oni i pleme, da uzmu ono što nije njihovo." Dodaje: "U slučaju prava, to je nemoguće, ali u slučaju nasilja sve je moguće."
       Očigledno pravilno razumevajući da je nasilje teško izbeći, Mitropolija je još 3. marta 2000. poslala pismo ministru unutrašnjih poslova najavljujući da "kao i svake godine za Đurđevdan (6. maja) priprema slavu "na Njegušima i traži zaštitu od" - u sredstvima javnog informisanja najavljenog - "protivpravnog i nasilnog upadanja i zauzimanja svih naših svetih hramova na Njegušima".
       Crnogorska vlast je upozorena ("ukoliko ne budete reagovali kao državni organ i u skladu s Ustavom i zakonima") na moguću internacionalizaciju problema. Milu Đukanoviću je prvo stigao ukor od ruskog patrijarha Aleksija II, a zatim i od vaseljenskog (carigradskog) Vartolomeja.
       Međutim, nasrtaj na imovinu olakšava internacionalizaciju. Još su američki sudovi u sličnom sporu između Dionisijevih "raskolnika" i SPC presudili u korist matične Crkve. Jer kad bi se imovina mogla uzimati peticijama, onda bi koliko sutra Hašim Tači (ekskomunicirani Dedeić nije veći hrišćanin od njega) mogao registrovati kakvu Kosovsku pravoslavnu crkvu i sakupiti milion potpisa pa zatražiti Dečane i Gračanicu. Ili, tako bi "Zvezdini" navijači mogli preuzeti "Marakanu". Kakvi sve revolucionarni prevrati u društvu ne bi bili mogući. Ali ova društva se izjašnjavaju za demokratske, a ne revolucionarne promene. Milo Đukanović je bio posebno istaknut zagovornik tog puta. Zato ga je ponekad, zaista, teško razumeti.
      
       SLOBODAN RELJIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu