NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Morska zemlja

Hapšenjem don Franciska Truhilja, prvog čoveka poslanstva Sijlenda i samoproglašenog regenta, spuštena je zastava na zgradi ambasade a podignuta istraga

      Nije običaj da policija bez najave upada u ambasade, pleni im imovinu i pritvara ambasadore, i to ne samo zbog toga što su pravna zaštita i fini diplomatski maniri zemalja domaćina najveći garant ovim, svuda u svetu, privilegovanim gostima, već pre svega zbog mogućih međudržavnih skandala koje ovakvi postupci čuvara zakona mogu da izazovu. Međutim, prošle nedelje međudržavnog spora nije bilo iako je madridska policija upala u ambasadu Principata Sijlend, smeštenu u jednoj od glavnih ulica glavnog grada Španije. Jer, njeni poslanici, konzuli, regenti, savetnici i članovi državnih saveta, nisu imali nikoga da pozovu u svoju odbranu jer njihovu "Morsku zemlju" niko nikada nije zvanično priznao. Hapšenjem don Franciska Truhilja, prvog čoveka poslanstva Sijlenda i samoproglašenog regenta, spuštena je zastava na zgradi ambasade a podignuta istraga nad zaplenjenom obimnom dokumentacijom o životu i radu ne samo visokih predstavnika ove "zemlje" već i o svakom od njenih sto šezdeset hiljada podanika.
      
       "Poslanički" poslovi
       Prvi signal međunarodnoj policiji da na "građane" Sijlenda treba obratiti pažnju, bio je pasoš ove "države" pronađen u džepu Endrjua Kjunane, ubice kralja svetske mode, Versaćea. Na taj signal ubrzo odgovaraju i policije Hongkonga, Nemačke, Slovenije i Albanije. Interpol, posebno. Svaka od njih izveštava da je, osim posedovanja diplomatskih pasoša i istih takvih privilegija, prava i jedina aktivnost ovih diplomata vezana za ilegalno prebacivanje fantastičnih novčanih suma bez jasnog porekla, na legalne račune (Hongkong), potom to isto ali sa heroinom kao izvorom (Ljubljana) i opet to isto, ali od raspalih finansijskih piramida privatnih banaka (Tirana).
       Nemačka policija otkriva, u okolini Diseldorfa, najsavremenije opremljenu štampariju u kojoj se proizvode ovi pasoši i ostala diplomatska dokumenta koji omogućavaju lak prelazak preko granica i potpunu "intimu" prtljaga, povezuje kanale kojima se sve kreće i, na onaj prvi diskretan signal, diže uzbunu među svojim kolegama. Posebno u Madridu gde su "poslanički" poslovi predstavnika "Morske zemlje" stigli i do interesovanja krugova krupne, i tome shodno, ekonomski moćne buržoazije.
       Sijlend je svoju "nezavisnost" proglasio u septembru 1967. g. onoga trenutka kada je Roj Bejts, bivši oficir engleske armije, "osvojio" neveliku (140m x 40m) napuštenu platformu, načinjenu za vreme Drugog svetskog rata, sa koje se tada branilo nebo Londona. Njegovom romantičnom poduhvatu išlo je naruku i to što se platforma nalazi na nekoliko milja van engleskih voda a protiv njega to što nije pronašao pravnu osnovu niti ikoga, osim nekoliko prijatelja, kako bi Sijlend postala zaista međunarodno priznata zemlja. No, Roj nije čovek koji lako napušta svoje ideje: proglašava sebe princom, svoju suprugu Džoan princezom a sina, jasno, naslednikom trona, brani svoju teritoriju od grupe bivših pripadnika š divizija kojima se učinila dobrom misao da na platformi otvore kazino, a onda uviđa da je platforma nepogodna za razvoj poljoprivrede i stočarstva, nedovoljna za industrijska postrojenja, oskudna u rudama a da je ribarstvo za njega isuviše težak zanat.
       I da bi "državnu" kasu napunio, kako je to red, stvara SIBF (Sealand International Bussines Foundation) i o tome obaveštava svet. I svet mu odgovara. Posebno "svet" koji, osim interesovanja za biznis, ima i poveće količine slobodnog novca nad kojim se nadvijaju kruti poreski zakoni. Zakoni za koje se zna da ovakvom "svetu" izazivaju bol u srcu. Roj taj bol razume i pomaže svakome ko ga ima ako uz to može i da uplati u kasu Sijlenda nekoliko hiljada dolara, koliko vredi pasoš njegove "zemlje".
       Diplomatski, nešto više, počasni doktorati univerziteta, regentske titule, ministarska naimenovanja i sve ostalo, po cenovniku koji određuje potražnja na tržištu ovih dokumenata. Stanovništvo "Morske zemlje" naglo raste, kao i posao i zarade onih koji se u posao uključuju. A Internet samo ubrzava stvari. Raste, međutim, i interesovanje Interpola za ovakve poslove.
       Princeza Džoan, trenutno na odmoru u Marbelji, u kući Šona Konerija, obaveštava štampu da je sve čista izmišljotina, da je Sijlend čestita zemlja i da su zaplenjena dokumenta falsifikati nemačkih kriminalaca koji po svetu stvaraju slične "platforme" za svoje mutne poslove i time nanose štetu ugledu pravog i autentičnog Sijlenda čija je ona princeza. I da će se sve na kraju razjasniti. Ovo poslednje tvrdi i španska policija i, kao što je običaj, za sada ne otkriva detalje istrage.
      
       Puko postojanje
       Iako se sve navedeno zna, ostaje nam ipak da potražimo odgovore na neka od otvorenih pitanja jer je "sve" u ovakvim slučajevima samo tanani vrh potopljenog brega. Kao prvo postavlja se pitanje (i inače, "majka" svih pitanja) kako je ovako nešto moguće. Odgovor se može naći u ovom našem vremenu kad se rasprskavaju države i nakrivljuju čitavi kontinenti, rasipajući na sve strane svoja stradala stanovništva. Koja, potom, u potrazi za identitetom i potvrdom pukog postojanja koji se danas izjednačavaju sa posedovanjem najpre novca a onda i pasoša, naglavce padaju u mreže onih koji taj papir za prelaske svetskih granica nude i prodaju.
       Istih onih koji su do pre nekoliko decenija kao progres prodavali nestanak granica i dozvola za njihov prelaz. I svejedno im je da li je u pitanju ruski naučnik, indijski stručnjak za informatiku ili baraba iz Majamija. Ko onda da sumnja da su baš oni ti koji i nakrivljuju čitave kontinente, kada su i oslonac za to i poluga od istog materijala. Od onog papirnog, zelenog sa kojim se može kupiti svaki oslonac i svaka poluga. I, nažalost, ono oko čuvara zakona za koje se tvrdi da je uvek budno a koje se odavno naviklo da pred svime što sija zažmuri i, još češće, radosno namiguje.
       Dok se to ne promeni i osim ovakvog papira zavredi još nešto drugo (makar konkurencije radi), sva je prilika da u ovoj sezoni to neće biti slučaj, prinčevi, regenti, ambasadori "Morskih zemalja" mogu biti spokojni.
      
       BRANISLAV ĐORĐEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu