NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

"Šarm" nevidljivog rata

Sve govori da će odluka o najboljem filmu na Kanskom festivalu biti teška i da se može desiti da ne bude dočekana s prekomernim oduševljenjem. Zato je dobro što su se u žiriju našle lepe žene. Ako ne aplaudira nagrađenim filmovima, publika će aplaudirati njima

      Francuzima se mora priznati veliki artizam u osmišljavanju hepeninga koji se nazivaju son et lumišres - zvuk i svetlost. Filmski festival u Kanu, 53. po redu, već je zašao u drugu nedelju trajanja, još malo pa će stići do završnog dana i podele nagrada (21. maj) a sinefili i dalje više uživaju u svetlostima ovog lepog grada nego u mraku bioskopskih dvorana. To će reći da je do današnjeg dana u zvaničnoj konkurenciji prikazano 16 filmova - Hari, prijatelj koji vam želi dobro, Dominika Mola; Hleb i ruže, Keneta Louča; Medicinska sestra Beti, Nejla Labuta; Školska tabla, Samire Makmalbaf; O brate, gde si ti?, Džoela Koena; Đavoli pred vratima, Jianga Vena; Zlatna zdela, Džejmsa Ajvorija; Nevernica, Liv Ulman; Zamešateljstvo, Ruja Gvere; Brza hrana brze žene, Amosa Koleka; Svadba, Pavela Lungina; I jedan, i dva, Edvarda Janga; Sentimentalne sudbine, Olivijea Asajasa; Tabu, Nagisa Ošima; Tancovati u mraku, Larsa von Trira i Chunhdžang, Im Kvon Taeka - ali nijedan od njih nije dobio nepodeljena priznanja kritike niti dugotrajne ovacije publike kao predznak krajnjeg uspeha.
       Evo nekoliko karakterističnih rečenica francuske kritike kojima su ocenjeni dosada prikazani filmovi. Za Zlatnu zdelu Džejmsa Ajvorija kritičar već u podnaslovu pominje "jaku dosadu", da bi na kraju poentirao: "Suviše skučena faktura ovog filma izbor je samog Džejmsa Ajvorija, ali neprestano imamo utisak da klizimo po glatkoj površini bez mogućnosti zadrške, pitajući se u kakav se to ponor možemo strovaliti. Film se završava ne dajući odgovor. Pet minuta posle projekcije više se na njega i ne misli!" Za Medicinsku sestru Beti Nejla Labuta: "... Mora biti da selekcija nije imala ništa ni za zub sa američke strane, kad je pristala da ovaj autentični korov zasadi u prestižne aleje takmičarskog dela... Sestra Beti je promašaj, mada je prema sižeu mogla biti zanimljiva... (Ali) osim glumice Rene Celveger, zapažene kao Džeri Megvajer, film se 'ne drži'." Za film O brate, gde si ti? Džoela Koena: "Ima nečeg zastarelog u manirima braće Koen. Taj način da se fabrikuje slika na sliku čini se da je danas na putu fosilizacije. I dok se sve oko njih menja, braća Koen su svoj bivak podigli na terenu s kojeg ne misle da se miču...O brate... je komedija ljupko šaškasta, pomalo nepotrebna i u globalu zanimljiva." I tako dalje...
       Jedan od retkih do sada prikazanih filmova kojima je kritika bila (relativno) naklona jeste Školska tabla dvadesetogodišnje Iranke (to joj je već drugi film!) Samire Makmalbaf čiji film govori o tome kako posle jednog bombardovanja u Kurdistanu nastavnici kreću od sela do sela u potragu za svojim učenicima... Kritičar oseća da tu ima neke zloslutne pretnje i konstatuje: "Pretnja je apstraktna. Ali od sumnjičavosti, osećanje brzo prerasta u uznemirenost, jer se sasvim lepo oseća da to preti rat. Ali sasvim apstraktan rat, onaj famozni savremeni rat za koji su nam dokazali, od Zaliva do Kosova, da je njegov novi 'šarm' upravo u tome što je nevidljiv. I čim se nadvije, u bukvalnom značenju reči, strah od bombardovanja otrovnim gasovima, nevidljivost postaje istovremeno i suspens i izazov filma... scene snimane s obronka provalije imaju, znači, vrednost opomene: opasnost! vrtoglavica!"
       Do kraja festivala ostaju još da se vide filmovi Eureka Aojama Šinija, Kipur, Amosa Gitaija, Nepoznati zakon Mihaela Hanekea, Ester Kan, Arnoa Deplešena, Nenaslovljeno Vonga Karvaja, Ograđena zemlja Džejmsa Greja i Pesme s drugog sprata Roja Andersona. Festival će biti zatvoren filmom Veličine (izvan konkurencije) Denisa Arkana, ali će pre toga žiri za glavnu nagradu već morati da prevaziđe svoju veliku muku i da odluči kome će pripasti Zlatna palma Kana 2000.
       Svi dosadašnji predznaci govore da će to biti teška odluka i da se može desiti da ne bude dočekana s prekomernim oduševljenjem. Iz tog razloga sigurno je dobro što su se u žiriju našle lepe žene kao što su Arundati Roj, Barbara Sukova, Altana Sančez Gihon, Kristin Skot Tomas... jer se može desiti da publika više aplaudira njima nego nagrađenim filmovima.
      
       ĐORĐE DIMITRIJEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu