NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Povratak priči

Trijumf evropskog i azijskog filma ukazuje da je melodrama ponovo u modi

      Slike sa dodele nagrada u Kanu ostavile su utisak ponajviše zbog ekscentrične islandske pevačice Bjork, sajber-princeze pop kulture devedesetih, miljenice najotkačenijih likova sa svetske muzičke i modne scene, iznad svega svestrane umetnice koja je za ulogu u neobičnom filmu Larsa fon Trira "Plesačica u tami" dobila Zlatnu palmu. Katrin Danev, njena partnerka u filmu, iste večeri uručila je i nagradu za najbolji film Fon Triru, kome je ovo peto priznanje na ovom festivalu (84. prvi put je dobio nagradu za "Elemente zločina", a '96. poslednji za "Kroz talase").
       Odluku žirija, kojim je predsedavao našoj publici dobro poznati francuski reditelj Patrik Beson, Bjork je propratila hladnim smeškom i kratkim, konvencionalnim zahvaljivanjem "I am very grateful..." (umesto grapefrut, kako joj se nekad "omakne" u sličnim prilikama). Možda je to odjek njenog neslaganja sa rediteljem, o kojem se naveliko priča i koje se tokom snimanja često pretvaralo u eksploziju besa, da bi se završilo pomirenjem u zajedničkom slavlju.
       Bjork je u Kanu rekla novinarima da joj glumački posao ne leži i da će se odsad isključivo baviti muzikom, iako u ovoj melodrami o češkoj emigrantkinji Selmi u američkoj provinciji, koja postepeno gubi vid i od tragičnih životnih okolnosti nalazi spas u muzici, ima dosta igre i pevanja (muziku je pisala Bjork). Zanimljivo je da je impresivne korake u igračkim numerama, po ugledu na holivudske klasične mjuzikle, osmislio koreograf koji radi za Madonu i Majkla Džeksona.
       Za najboljeg reditelja proglašen je Tajvanac Edvard Jang za film "I jedan, i dva", za koji je scenario napisao još pre petnaest godina. Za razliku od njegovih prethodnih filmova koji su dostigli svetsku slavu ("Jedan svetliji letnji dan", "Konfučijanska konfuzija"), u kojima se bavi složenom analizom tajvanskog identiteta, u ovom govori o "svakodnevnim ljudima", bez suviše filozofiranja. Polazeći od porodice, inače tradicionalne teme u kineskoj kinematografiji, on prikazuje živote različitih generacija.
       Za ulogu u Vong Karvajevom ostvarenju "Raspoložen za ljubav", tridesetsedmogodišnji hongkonški glumac Toni Leung dobio je Zlatnu palmu za najbolju mušku ulogu. Uslovno uzevši, to je još jedan film o porodici, tj. o glasinama, lažima i ogovaranju vezanim za život u braku, sa melodramatičnim tonovima.
       Azijski trijumf nastavlja se Velikom nagradom žirija uručenom kineskom reditelju i glumačkoj zvezdi Jiang Venu za "Đavole pred vratima", kontroverznu dramu o japanskom vojniku, zarobljenom u jednom kineskom selu za vreme invazije Japana na Kinu. Nagrada žirija pripala je mladoj iranskoj rediteljki Samiri Makmalbaf za "Školsku tablu", film koji je kritika prethodno povoljno ocenila, i švedskom reditelju Roju Andersonu za "Pesme sa drugog sprata", za koji sam autor skromno tvrdi da je to ostvarenje kojem se vraćate kao Van Gogovim slikama ili Betovenovim simfonijama. Možda mu je zato trebalo četiri godine i pet i po miliona dolara da ga privede kraju.
       Američki filmovi ostali su bez nagrada a pokupili su i loše kritike. Evropski ukus ponovo je pokazao zanimanje za egzotično. Da li je u pitanju zamor od spektakala holivudskog tipa ili novo interesovanje za istočnjački senzibilitet, tek na ceni su filmovi koji vraćaju priču u prvi plan, mahom melodrame u kojima je u središtu sudbina pojedinaca.
      
       ANA OTAŠEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu