NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Zatvorske batine

Jedan islednik u Novom Sadu mi je rekao: "Burazeru, najebaćeš ni kriv ni dužan. Nema iza ovoga ništa. Sve mi je jasno. Ja moram da radim svoj deo posla"

      Radiša Milić, predsednik Opštinskog odbora Demokratske stranke u Odžacima, proveo je nekoliko dana u policijskom pritvoru zbog sumnje da je počinio krivično delo pozivanja na nasilnu promenu ustavnog uređenja (čl. 133. st. 1. KZ SRJ). Jednostavnije rečeno, protiv Milića je pokrenuta istraga zbog, navodnog, "planiranja i organizovanja" atentata na predsednika Izvršnog veća Vojvodine Boška Peroševića, koga je 13. maja na Novosadskom sajmu ubio Milivoje Gutović.
       - Na informativnom razgovoru ispitivala su me šestorica inspektora, čak sam bio i na detektoru laži. Interesovali su ih motivi za ubistvo Boška Peroševića jer sam odrastao s Milivojem Gutovićem i bili smo drugovi iz detinjstva. Optužba protiv mene se bazirala na navodnoj tvrdnji da sam pre dve nedelje na sahrani Perse Tanasković, majke jednog našeg prijatelja, izjavio u prisustvu Milivoja Gutovića "da ih treba likvidirati jednog po jednog". To je palo u vodu, ali je ostala činjenica da je Gutović na toj sahrani pred oko 200 svedoka, veličao Slobodana Miloševića kao vrhovnog komandanta oružanih snaga Jugoslavije, kao obnovitelja zemlje... Gutović je voleo da drži govore, pa je tako na jednoj sahrani pre pet meseci govorio o devojci koja raspletene kose trči kroz žito, a potom uzvikivao parolu: "Drugovi, Staljingrad neće pasti!" Sve ove govore ima i policija.
      
       Savezni ministar Goran Matić je ipak izjavio da se ne radi o individualnom činu nekog manijaka već o organizovanom terorističkom aktu iza kojeg stoje "Otpor", SPO i deo "izdajničke opozicije".
       - To je plasirano već prvo veče, pre zvanične istrage, a onda nisu imali kud. Potrebna im je bila podloga a ja sam trebalo da poslužim za to pošto sam do 1993. godine vodio SPO u Odžacima. Inače su već danima u državnim medijima plasirane laži o "Otporu", SPO-u, stranim plaćenicima... Trebalo je samo da se dogodi nešto poput Boškovog ubistvo pa da se to dobro iskoristi.
      
       Kako je policija postupila prema vama?
       - Prvo su mi, tokom te noći, opkolili kuću sa petnaestak automobila, isprepadali porodicu i izvršili pretres, da bi sutradan, pošto u to vreme nisam bio kod kuće, mene uhapsili. Ja se nisam krio. Čak sam, po povratku sa Ravne gore, otišao kod Boškovog oca da mu izjavim saučešće. Kada sam mu ispričao da mi je naloženo da se javim policiji i zašto, zaprepašćeno mi je rekao: "Pusti, Radiša, valjda će i to proći." Evo, prošlo je. Nisu me čak ni izvodili pred istražnog sudiju. Pustili su me i vratili sve stvari odnete iz kuće. Čak i pištolj za koji imam urednu dozvolu.
      
       U pritvoru ste, izgleda, prema lekarskim nalazima i vašem izgledu, imali poseban tretman?
       - Prvo su me odveli u Novi Sad gde su sa mnom, ako mogu tako da kažem, korektno postupali. Posle su me preuzeli islednici iz Sombora i to njih pet, svi poreklom iz Odžaka, koje sam ja dobro poznavao. Skoro da sam im se obradovao. Nažalost, prevario sam se. Ne samo da mi nisu hteli da daju ni lek koji moram da uzimam već me je jedan od njih u somborskom SUP-u mučki tukao vezanog za ormar.
      
       Da li ste im vi davali povoda za to?
       - Ni slučajno. Još novosadskim islednicima je bilo jasno o čemu se radi. Jedan mi je rakao: "Burazeru, najebaćeš ni kriv ni dužan. Nema iza ovoga ništa. Sve mi je jasno, al' šta da ti radim? Ja moram da radim svoj deo posla." Međutim, ovi moji Odžačani, od načelnika somborskog MUP-a pa nadole, mislili su, valjda, da će se proslaviti a u stvari su nisko pali. Kada su me puštali, svi su se izvinjavali a onaj što me je tukao, čak je i plakao.
      
       Pored vašeg privođenja, za nekim članovima "Otpora" je raspisana i poternica jer su, navodno, bili u vezi sa Gutovićem.
       - Čujem da je privođen i predsednik Socijaldemokratije u Odžacima a što se "otporaša" tiče, ovde nisu imali svoj odbor, mada su njihove aktivnosti počele da se šire od Novog Sada, preko Sombora, Bačke Palanke. Momci za kojima je izdata poternica, nisu sa ove teritorije već iz Bačke Palanke. Što se Gutovića tiče, važio je za potpuno apolitičnu ličnost. Pre bi se za njega moglo reći da je bio čudan i povučen. Ne verujem čak da je imao išta lično protiv Boška Peroševića. O njemu će, verovatno, pravi sud dati pre psihijatri nego policija. Sada sam saznao da su mu pre dve godine oduzeli službeni pištolj. Jednom prilikom su ga čak postavili i na neko rukovodeće mesto, ali ubrzo povratili na staro a da mu službeni pištolj nisu vratili.
      
       Kakve ste odnose vi, kao opozicionar, imali sa pokojnim Peroševićem?
       - Iako smo na različitim političkim stranama, nikada nismo bili u sukobu. On je važio za korektnog čoveka, bez one retoričke ostrašćenosti njegovih partijskih drugova. U Novom Sadu postoji udruženje Ratkovčana i već drugu godinu okupljamo se u hotelu "Park". Boško je uvek insistirao da i ja dođem. Tamo smo se družili kao Ratkovčani, bez politike.
      
       Znači li to da nije imao konkurenciju?
       - Njemu su, u stvari, konkurenti bili u okviru njegove partije. Pre dve godine kada je bio na političkom ledu, u Odžake su dolazili Mihalj Kertes i Radovan Pankov, pokušavajući da ovde plasiraju svoje težnje i ideje. Bunili smo se čak i mi iz opozicije, jer ako neko može da pomogne našoj opštini, onda je to bio Perošević. Kasnije je Boško bio jači. Čak se pričalo da pretenduje i na mesto srpskog premijera. Da li je još neko pretendovao, ja ne znam. Inače, na ovoj teritoriji, koju je pokrivao Perošević, obavljene su velike privatizacije u kojima je bilo raznih interesa. Recimo, pivare u Apatinu i Zrenjaninu, uljara u Somboru, šećerane... To su giganti sa strateškim proizvodima. U pitanju su velike zavrzlame koje će rasplesti tek neka nova vlast.
      
       SLOBODAN IKONIĆ
      


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu