NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Veoma lepa šteta

Gledaće da nam totalno začepe usta. Ali, naučili smo da se sami brinemo o sebi, da ni od koga ništa ne očekujemo i da se pripremamo za najrazličitije varijante

      U paketu sa televizijom Studio B zatvorena je i radio stanica B2-92, koja se emitovala na Drugom programu Studija B, a čije su se prostorije takođe nalazile u zgradi Beograđanke. Ovaj radio sada se može pratiti preko satelita i Interneta i na lokalnim stanicama širom Srbije. U Beogradu samo u onim delovima grada koji hvataju neku od tih stanica. Redakcija i dalje funkcioniše, mada u izmenjenim uslovima. O tome kako izgleda praviti emisije za radio koji se ne čuje u ovom gradu, urednica Informativnog programa Sanda Savić kaže:
       - Glumimo da radimo na radiju, ali kada uđeš u studio i staviš slušalice, nemaš taj osećaj do kraja. Znaš da je važno to što radiš, ali nemaš odgovor slušalaca. Beograđani su bili veoma aktivni, javljali su se, bilo je mnogo reakcija... Ljudi iz unutrašnjosti se još nisu navikli, jer pre nisu imali prilike da se javljaju pošto je program reemitovan sa danom zakašnjenja. Sada ih uključujemo u "Intervju dana" i to je za njih nova stvar. Javljaju se, ali nema gužve na telefonu na koju smo navikli. Srbija je bolje prošla od Beograda, imaju veći program i slušaju ga direktno...
       Naviknuti smo na partizanske uslove. Zatvarali su nas više puta, a ovo je drugi put da nas fizički izbacuju. Mobilni mi je zazvonio usred noći i javili su mi da je radio zatvoren, a da bi bilo dobro da imamo jutarnji dnevnik. Pomislila sam: odakle? Kako? Ne znaš gde da ideš, kako da se organizuješ. Ove prostorije u kojima smo sada, spremali smo ranije za prelazak, u slučaju da se nešto desi, ali većina ljudi ovde nikada nije bila. Krajičkom mozga to odbijaš - neću da vidim rezervnu varijantu. Prvog dana nas troje četvoro je u osam ujutru otišlo u Betu, kao prijateljsku redakciju, oko devet smo došli ovde, uzeli smo neke izjave preko spikerfona i za petnaest minuta smo imali vesti. Sreća je što su stanice ANEM-a brzo reagovale, tako da praktično nismo imali prekid u radu.
      
       Da li ste uspeli da spasete nešto od opreme?
       - Na našu nesreću, naučili smo da osnovnu radijsku tehniku uvek nosimo sa sobom, zbog tog osećaja privremenosti koji smo imali. Znali smo da je "Beograđanka" samo privremeno rešenje. Noć uoči zatvaranja radija slavili smo 11 godina postojanja, pa su neki ostavili tehniku, ali smo je uglavnom svi nosili sa sobom.
       Te večeri smo se setili i da je prethodne godine Nikačević slavio 10 godina postojanja radija u SKC-u. Usred bombardovanja, mesec dana pošto su ga preuzeli, a slavlju je prisustvovao i ministar pravde i Ivica Dačić, koji neće da prizna da im je u Upravnom odboru. Neverovatno, ali neverovatno kod nas postaje verovatno.
      
       Da li je ikome dozvoljeno da uđe u prostorije?
       - Išli su tehničar i haker, tražili su lične stvari: diktafon i lemilicu. Policija je još bila u maskirnim uniformama, pretresli su jednog, da vide da ne nosi bubicu, da ne snima i rekli im: "Od ličnih stvari može četkica za zube." Kasnije su odlazile i dve kafe-kuvarice, koje su tražile svoje stvari. Tad su bili u civilu i rekli im da mogu da nastave da rade u kuhinji, ali od njihovih stvari ništa nije ostalo, niti im je rečeno hoće li im neko to platiti.
      
       Kao što nije rečeno ni šta će biti sa vašim prostorijama.
       - Oni znaju da nemaju formalno pokriće. Ugovor o zakupu potpisali su ANEM i Direkcija za poslovni prostor Beograda, Studio B nema veze sa tim. Advokati ANEMA-a su podneli tužbu, ali to će se verovatno prolongirati, kao što još ništa nije urađeno ni povodom prošlogodišnjeg upada u ANEM-ove prostorije u Domu omladine.
       Mislim da ne postoji jasna politička odluka. Izgleda da nemaju ideju šta da rade sa nama. Ispali smo usputna šteta uz Studio B i to veoma lepa šteta.
      
       Da li vam je, makar nezvanično, napomenuto šta vas čeka?
       - Šešelj je rekao nešto kao "šta nas briga, neka se emituju preko satelita i Interneta", da bi nekoliko dana kasnije na TV "Palmu" doneo neke lažne papire i rekao da treba uhapsiti našeg direktora Sašu Mirkovića.
       Svaki put sve manje traže legalno pokriće za ono što rade. Ne bi me iznenadilo ni da nas odavde izbace bez zakonskog pokrića. Gledaće da nam totalno začepe usta. Ali, naučili smo da se sami brinemo o sebi, da ni od koga ništa ne očekujemo i da se pripremamo za najrazličitije varijante. Prednost radija je što uvek može da funkcioniše, televizija je skupa, a novine je lako zatvoriti zbog papira. Mi ćemo raditi dok postoje telefoni i radio-aparati.
      
       Da li će to moći da čuju i Beograđani?
       - Radimo na tome da se uskoro čujemo i u Beogradu. Frustrirajuće je da nemaš radio koji možeš da čuješ u gradu od dva miliona ljudi od kojih je oko 100 000 bilo naših slušalaca, a u vanrednim okolnostima nam je uvek rasla slušanost, pratili su nas i oni koji nas inače ne slušaju.
       Prvih dana iscrpljivali smo se oko protesta i tenzija je podsećala na onaj radio od ranije. Tada najbolje funkcionišemo. Mislim da je naša glavna osobina mobilnost i savršeno funkcionisanje u nemogućim uslovima.
       Ove okolnosti jesu nenormalne koliko za nas, toliko i za građane. Valjda je najlogičnije da ujutru kad ustaneš, čuješ vesti. Ovako se sve svelo na telefon: jesi li čuo, nisi čuo... Reporter je bio na ulicama kada je počeo štrajk privatnih prevoznika, niko od građana ne zna zašto štrajkuju, neki ni da štrajk traje... To vam je medijski mrak na delu. Neverovatno je da Beograd može to da trpi. Kraj će biti kada počnemo da nosimo "Free RTS".
      
       IVANA JANKOVIĆ
      
      

Srbija je bolje prošla od Beograda, imaju veći program i slušaju ga direktno...


      


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu