NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Majevica javlja

Da li je moguće elektronski medijski monopol režima razbiti programom iz RS

      Ukoliko ne stanuju u delu grada do koga stiže signal neke lokalne radio ili TV stanice, Beograđani teško mogu da računaju na to da će preko elektronskih medija išta saznati. Izuzev radija "Indeks", koji još nije počeo da emituje redovan program, a čiji je signal u mnogim delovima grada ometan, prestonica nema više nijednu nezavisnu stanicu.
       Kao i svi dosadašnji pokušaji vlasti da zatvori svaki eventualni dotok ili, još gore, protok informacija, i poslednja akcija rezultirala je upravo suprotno - gašenje domaćih medija povećalo je popularnost stranih; frekvencije (102,5 MHz) na kojima se mogu čuti "Dojče vele", "Slobodna Evropa", Bi-Bi-Si, "Glas Amerike", postaju sve posećenije.
       Informativni monopol režima pokušan je početkom devedesetih da bude razbijen emitovanjem radio-programa sa broda iz Jadrana. Uspeh je bio toliki da se kasnije lako odustalo od emitovanja sličnog programa iz aviona. Sada se razmišlja o eventualnom pravljenju nezavisne radio ili TV stanice u Republici Srpskoj. Ukoliko bi se ovaj poslednji plan ostvario, program bi se emitovao iz Bijeljine, na Majevicu bi bili postavljeni predajnici dovoljno jaki da mogu da pokriju što veći deo Srbije.
       Problem bi, naravno, bio prvenstveno kadrovski - ako bi radili novinari iz Srbije, najverovatnije bi bili optuženi za izdaju, što za sadašnju situaciju i ne bi bila neka novost, ali bi pri eventualnim hapšenjima svakako imali prednost nad kolegama koje rade za domaće medije. Ukoliko bi, pak, otišli iz zemlje, pitanje je da li bi u nju više mogli da se vrate.
       Sledeća stavka je uobičajeno nepoverenje prema onima koji su otišli. Uprkos tome što istraživanja pokazuju da uvek u kriznim momentima (donošenje Zakona o informisanju i zabrana prenošenja stranih programa, bombardovanje, gašenje domaćih stanica) popularnost stanica van granica Srbije raste u Srbiji, građani su ipak nekako skloni da sa izvesnom distancom prihvataju to što im neko "odande" govori o onome što se dešava "ovde".
       Pitanje poverenja eventualna stanica mogla bi da reši uz "pomoć" vlasti, koja je već stekla iskustva u tehničkom ometanju signala, što je uvek povećavalo zainteresovanost za program koji se ometa. Na strani ometača je samo sitnica da se sa veoma malo sredstava, predajnikom manje snage, signal može ometati, naročito na teritoriji Beograda, koji trenutno jeste najviše ugrožen.
       Tehnički savršen način da se premosti kriza informisanja u Srbiji bio bi zakup odgovarajućeg vremena na satelitu, dovoljnog za emitovanje jedne televizijske informativne emisije dnevno i eventualno jedne emisije magazinskog tipa. Satelitski signal je teško ometati, za celu Srbiju i nemoguće, medijski prostor bio bi objedinjen za celu Srbiju, po potrebi i za Jugoslaviju, a možda čak i za Republiku Srpsku. U slučaju nemogućnosti emitovanja iz Beograda, studio bi se mogao postaviti i u Podgorici, Banjaluci ili bilo gde. Nedostatak je, razume se, mali broj satelitskih antena u nas, ali ukoliko bi se program afirmisao kao kvalitetan, izvesno je da bi i to bilo brzo prevaziđeno. Setimo se samo Kosova, gde je skoro svaka kuća imala satelitsku antenu, koja je, uz svoju osnovnu funkciju, predstavljala i svojevrsnu političku demonstraciju.
       Pre dve godine je, inače, razmatrana mogućnost instaliranja ovakvog satelitskog programa (uz pomoć crnogorske vlade), ali se od projekta odustalo. Možda će sada nužda da natera da se ovome ponovo pristupi.
      
       IVANA JANKOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu