NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Kako vam drago

Svako ko potcenjuje vlast, greši. Internom devalvacijom, inflacija je odložena za tri važna meseca u potencijalno predizbornoj godini

      Bila jednom domaćica Borka koja je kupila italijanske sandale za 3000 dinara, a mužu rekla da su koštale 50 nemačkih maraka. Nije to početak neke priče Danila Harmsa, nije tačno ni da je Borka bila vidovita, a ne poznaje ni predsednika.
       Naša Borka samo je iskoristila svoje domaćičko i demokratsko pravo da kao i svako u ovoj zemlji, utvrdi sopstveni kurs nemačke marke (mada je za to isključivo nadležna savezna vlada), a niko ne može da tvrdi da se baš Borkin kurs do kraja godine neće pokazati i najtačniji.
       Politika "višestrukih kurseva", kako se to stručno zove, liči na opasnu zbrku u kojoj su već postojećem, crnom, žirarnom i zvaničnom kursu pridodate "nove carinske tarife"- "zamaskirana" devalvacija dinara za naplatu carina i poreza na granici i "dinarska stimulacija" na zvanični kurs, što je drugo ime za otkupljivanje deviza (takođe u odnosu 1 prema 20), po "politički prihvatljivoj" ceni.
      
       Lekcije za veliku decu
       Zašto su nas lagali kad lepo vidimo da je dinar devalvirao? Zato što su, kako se objašnjava deci kad malo porastu, laži ponekad korisne.
       "Da je izvedena klasična devalvacija, trebalo bi verovatno naštampati znatno više dinara i inflacija bi bila mnogo brža", kaže dr Danica Popović, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu. "Ovako je naštampana milijarda, a onako bi možda trebalo i tri."
       U potencijalno izbornoj godini, vlast je pokazala da i dalje ozbiljno razmišlja o svom opstanku na tom mestu i da, pri tom, ne koristi samo batinu nego i pamet. I ona je, kad se do kraja razmotre posledice upravo sprovedenih mera, naopaka, ali je kratkoročno veoma korisna.
       Novi kurs će centralnoj banci doneti devize koje su joj do sada svi koji su to mogli prećutkivali. Oni koji su se bavili nekim spoljnotrgovinskim poslom težili su da taj posao prikriju, ili ga uopšte ne prijave jer su centralnoj banci morali da prodaju pet odsto deviza po kursu od šest dinara.
       Uz kurs od 20 dinara (koji za realnim zaostaje za najmanje četiri do pet dinara) preduzeća će radije rizikovati četiri dinara gubitka nego visoke kazne. Ako se tome doda mala doza prisile (izgleda nezaobilazna mera u našem životu), sve banke i preduzeća će i šticung deviza usmeriti ka centralnoj banci.
       Po prihvatljivoj ceni od 20 dinara, devizne štediše saglasiće se da im se u junu isplate zaostala potraživanja u dinarima. Vlast će skupiti važne predizborne poene, a inflacija će u međuvremenu toliko narasti da u realnom iznosu štediše dobiju tek 50 odsto onoga što im sleduje.
       Štete koje će proizvesti ovako sprovedena devalvacija na srednji rok biće znatno veće od kratkoročne koristi, ali to će se dogoditi u nekom vremenu kad izbori (ako ih uopšte bude), već prođu.
       "Inflacija koju će proizvesti ovakve mere biće viša nego u slučaju klasične devalvacije jer će starim žarištima (nepokrivena isplata penzija i primanja iz budžeta) biti pridodata i nova, pre svega finansiranje obnove i isplata stare devizne štednje. "To je herojski, ničim izazvan potez", kaže dr Popović.
       Ne postoje drugi razlozi sem političkih da se baš sad isplaćujuje ono što je otezano deset godina. Tim pre što oko 90 odsto štediša ima sitne uloge."To će direktno odgurati šticovani kurs koji je sada između 24 i 30 dinara, na 40 dinara", kaže dr Popović, "ali će štediše rezonovati bolje 20 nego šest, pa makar realno marka vredela i 40 dinara."
       Budući da devize koje će centralna banka prikupiti neće biti dovoljne da se poništi višak dinara odštampanih za isplatu stare devizne štednje, fiskalni deficit (jaz između državnih prihoda i rashoda) biće povećan, što znači nov pritisak na rast inflacije.
       Moglo se i bolje od toga. Narodna banka Jugoslavije mogla je sa fiksnog kursa da pređe na kontrolisani fiksni kurs i da nekoliko dana unapred najavljuje po kojoj ceni će otkupljivati devize. Da je uvedena arbitraža u određivanju kursa u otkupu deviza (ona i sada postoji, ali u sivim kanalima), NBJ je mogla da obnovi rad deviznog tržišta, čije sve institucije i inače postoje. Tada bi se pojavila ne samo kao kupac deviza od banaka i preduzeća već i od stanovništva.
       S obzirom na to da stanovništvo u velikoj meri živi od trošenja sopstvenih deviznih rezervi i da je svakom lagodnije da prodaje nemačke marke na nekom šalteru a ne na ulici, priliv deviza u državnu kasu bio bi znatno veći. Za samo šest meseci 1994.godine od stanovništva je otkupljeno 800 miliona dolara, podseća dr Popović.
       Mala mana te mere je da bi NBJ u tom slučaju morala i da prodaje devize, što ona ne želi, ili bar ne onima koji nisu povlašćeni. Glavni dobitnici "interne devalvacije" biće ponovo uvoznici, jer će se pojaviti veća količina deviza koju će moći da otkupe. Pri tom, uvoz neće biti destimulisan jer, kaže dr Popović, naprosto roba koja se uvozi u zemlji se uopšte ne proizvodi.
       "Reci mi samo gde su to pogrešili", upitao je dr Danicu Popović, jedan poznanik, aludirajući, s mešavinom rezignacije i poštovanja u glasu, na socijaliste.
       "Možemo, naravno, da se pitamo zašto je država odlučila da postupi ovako kako je uradila, a ne drugačije. Kratak odgovor je 'Zato što joj se može'", kaže dr Popović."Od zemlje koju je svet potpuno izolovao, ne može se očekivati da sama razori sistem na kojem počiva."
      
       Zvanično ubrzanje
       Prema procenama sagovornika NIN-a, stvarna inflacija se na godišnjem nivou popela na 120 procenata, a vlasti treba dati orden ako uz ovakvu politiku rast cena do kraja godine ne bude veći od 200 procenata.
       Iako je u ovom trenutku, prema zvaničnim podacima, inflacija znatno niža, i oni pokazuju da se rast cena iz meseca u mesec ubrzava. U januaru je inflacija iznosila 0,5 odsto, a u aprilu 3,6 procenata. Rast slobodnih cena znatno je niži od onih koje kontroliše Vlada Srbije i to je očit dokaz da vlast greši, neprestano upozorava dr Nebojša Savić.
       Uskoro bi se moglo dogoditi da, bez najave, srpska vlada redefiniše ciljeve svoje ekonomske politike, i da "stabilnošću cena" proglasi mesečnu inflaciju koja zvanično neće biti manja od pet procenata. "Stalno se zaboravlja da je vlast bila sasvim stabilna i kad je godišnja inflacija bila 120 procenata", kaže jedan od sagovornika NIN-a najavljujući novu fleksibilniju politiku cena pod kontrolom vlade.
       Vlada je nedavno odborila novu zvaničnu cenu mesa koja je u odnosu na tržišnu niža za 20 dinara, a očekuje se da će biti odobrena i nova cena mleka. Neki drugi proizvodi, pre svega hleb i brašno, već su prećutno poskupeli.
       Prema pocenama Ekonomskog instituta, inflacija je, mereno od aprila prošle do aprila ove godine dostigla 83 odsto,a bez efekata "interne devalvacije", u maju će cene porasti za 3,5 do 4,3 procenta.
       Ekonomisti kažu da je teško proceniti ukupan efekat povećanih uvoznih dažbina (one su od robe do robe različite), čiji će uticaj na cene biti najvidljiviji u junu. Jedino što cene te robe može da obuzda jeste sve niža kupovna moć stanovništva.
       "U tom slučaju, manji uvoznici će jednostavno odustati od posla, što nadalje znači dalje smanjivanje ekonomske aktivnosti", kaže dr Milan Kovačević.
       Ne znamo samo šta se dogodilo s Borkinim mužem. Da li veruje njoj, ili misli svojom glavom? Čućemo na jesen.
      
       TANjA JAKOBI


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu