NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Ćelavci i češalj

U besmislenom ratu oko granice u pustinji doskorašnji saveznici žrtvovali 120 hiljada vojnika i pola miliona civila. - Diplomatski protest zbog ruskih štabnih konsultanata i pilota plaćenika

      Dok se pobednička vojska Etiopije povlači sa teritorija za koje je ocenila da pripadaju malom, neprijatnom susedu Eritreji, iz Eritreje je saopšteno da rat sa vladom u Adis Abebi neće biti okončan sve dok agresorske snage, koje su bile dospele na samo stotinak kilometara od prestonice Asmare i čak raketirale glavni grad, ne odu sa eritrejskih prostora i prihvate mirovni sporazum.
       Etiopija i Eritreja nalaze se na severoistoku Afrike i već dve godine, uz 120 hiljada poginulih i pola miliona izbeglica, ratuju oko detalja u pustinji na dugačkoj zajedničkoj granici. Površina Etiopije iznosi više od milion kvadratnih kilometara (kao dve Francuske) a u njoj živi 62 miliona stanovnika. Eritreja je manja od sadašnje Jugoslavije, obuhvata samo 94 hiljade kvadratnih kilometara, i nema ni četiri miliona stanovnika.
       Italija je kontrolisala koloniju Eritreju do Drugog svetskog rata, a potom je upravu preuzela Velika Britanija, koja ju je federalno ujedinila sa carevinom Etiopijom i dozvolila da je 1952. godine svedu na provinciju bez samostalnosti. Srušivši negusa (kralj nad kraljevima) Haila Selasija, u Etiopiji je između 1974. i 1987, diktatorsku vlast držao pukovnik-marksista Mengistu Hajle Marijam, a njega su zajednički proterali sadašnji krvni neprijatelji - predsednici Etiopije i Eritreje, Meles Zenavi i Isaija Afeverki. Građanski rat završen je 1991, a tridesetogodišnje nastojanje Eritreje za nezavisnošću ostvareno je 1993. godine, uz saglasnost centralne vlade u Adis Abebi. Međutim, sporazumno otcepljenje Eritreje ostavilo je Etiopiju bez ijedne luke i bez ikakvog izlaza na more.
      
       Prednost
       Delegacije zaraćenih strana počele su u Alžiru mirovne pregovore uz posredovanje izaslanika Organizacije afričkog jedinstva, Evropske unije i SAD. Medijatori predlažu međunarodne posmatrače na granici, neutralne geometre i kartografe da se utvrdi šta je čije, kao i finansijsku pomoć za materijalne gubitke koje su pretrpele obe zemlje. Doduše, formiraće se i komisija koja će pokušati da razume zašto su Eritreja i Etiopija započele rat bez smisla. Jedan cinični diplomata, ukazujući da se godišnji nacionalni dohodak po stanovniku na Rogu Afrike kreće oko 90 dolara, poredi sukob sa tučom dvojice ćelavaca oko češlja.
       Ipak, prema mišljenju Etiopljana, svaki mirovni plan mora da uzme u obzir činjenicu da su oni u bitkama poslednjih nedelja nesporno stekli prednost na bojnom polju i da treba da je materijalizuju. Druga strana ocenjuje da bi to značilo nagrađivanje agresora i preti novom eskalacijom rata.
       Predstavnik etiopske vlade tvrdi da im cilj nije zauzimanje Eritreje, već smanjenje njihove neprijateljske armije i vraćanje teritorija koje su Eritrejci oteli na početku pograničnog rata. Poznavaoci lokalnih prilika takođe smatraju da Etiopiju ne zanima okupacija, jer bi Eritrejci, sa dugim partizanskim iskustvom, bili spremniji za gerilski rat. Zasad se pokazuje da je Afeverki precenio svoje snage upustivši se u direktne frontalne sudare i prihvatajući čak i rovovsku borbu.
      
       Savetnici
       Podatke o stranim vojnim savetnicima u Adis Abebi iznela je ambasada Eritreje u Moskvi. Uz pozivanje na obaveštajne podatke, tvrdi se da bez Rusa nije bilo nijedne sednice etiopskog generalštaba. "Izvestija" navodi spisak 18 oficirskih imena, njihove ranije dužnosti i specijalnosti - za PVO, višecevnu artiljeriju, radare, strategiju i taktiku i upravljanje borbenim letelicama.
       Ministarstvo odbrane i Ministarstvo inostranih poslova Rusije odbili su da zvanično komentarišu podatke. Osobe na spisku, naime, mogu da borave u Etiopiji i legalno, po bilateralnim sporazumima, u svojstvu vojnih savetnika koji pomažu pri rukovanju ruskom tehnikom, preostalom iz sovjetskog doba, ili kupljenom nedavno, kao što je slučaj sa helikopterima "Mi-24", "Mi-8" i "crna ajkula" ili avionima "Su-27". Eritrejci su takođe kupili više komada Mig-29, ali se žale da im nije isporučena borbena i servisna oprema.
       Poslednjih godina ruski vojni savetnici i borci više puta su učestvovali u pojedinim regionalnim sukobima i često bili na suprotnim linijama - na primer, u ratu između Severnog i Južnog Jemena. Sad takođe izgleda da, uz Ruse, i u etiopskoj i u eritrejskoj avijaciji lete i uzajamno se tuku Ukrajinci, Belorusi, Bugari. Oni ratuju za novac i na sopstveni rizik, ali generali, koji u pozadini pomažu etiopski generalštab, ne rizikuju život a nanose Eritreji tako veliku štetu da između Moskve i Asmare samo što ne izbije ozbiljan diplomatski skandal.
       Eritreja ukazuje i na niz neprijateljskih akcija Moskve - predstavništvo ruskog Ministarstva odbrane otvoreno je u Adis Abebi samo mesec dana pošto je 1998. počeo etiopsko-eritrejski rat; etiopski ministar odbrane dogovarao je potom u Moskvi, sa zamenikom ruskog premijera Iljom Klebanovim i ministrom odbrane Igorom Sergejevim, program modernizacije etiopske vojske, posebno vazdušnih snaga i PVO. Ovog proleća sledile su "radne konsultacije" etiopskih i ruskih oficira a dva meseca kasnije počeo je razorni blickrig.
       Za to vreme Moskva je u Savetu bezbednosti UN glasala za rezoluciju kojom je uveden embargo za nabavku novog oružja - projekat čiji je jedini cilj, smatra se u Asmari, kazniti žrtvu agresije a ne samog agresora.
      
       RADOVAN POCIN


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu