NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Represija se ne jede

      Da li namerno ili iz neznanja ali Vlada Srbije, a reklo bi se, još više njeni saučesnici, narodni poslanici pretvoreni u glasačku mašinu, proguravanjem dopuna Zakona o poljoprivredi i pretnjom represije sve do oduzimanja zemlje, opasno se približila svojom politikom, kobnoj "pobuni seljaka".
       Kao teške posledice višedecenijske torture i nasilnog podruštvljavanja sprovedenih kod nas, mi i danas imamo vrlo usitnjen posed i vladavinu tzv. mešovitih domaćinstava (jer se u neku dalekosežnu strategiju nije moglo zbog upravo državne otimačine), ulaganje čak i realne akumulacije u zgrade ili dopunsku delatnost, zapušteno selo nimalo privlačno za ostanak današnje omladine, nastojanje da se deca upute na druga zanimanja, neregulisane probleme navodnjavanja i odvodnjavanja, neadekvatan sistem školovanja omladine za rad u poljoprivredi ali i život na selu (ko i kako uopšte školuje za rad na individualnom posedu, odnosno za bavljenje jednim od najsloženijih zanimanja koje traži višestruka znanja).
       Iako su još naši daleki preci, recimo, koristili brze tokove Morave za vodenice i suknare, mi nismo izgradili po tom, beskrajno jevtinom principu, sisteme za zalivanje bar u priobalju, a o nekim mini-fabrikama po selima, dok suludo traje uguravanje i naguravanje naroda u Beograd i nekoliko desetina većih gradova, nema ni reči!
       Da ovom državom vladaju domaćini a ne baš pravi odnarođeni janičari i age i begovi kojima, dabome, trebaju i te kako i hrana i pare da bi podmirili skoro 300 000 ljudi u policiji i vojsci, da bi držali mir u "kući" upisujući na školovanje sve osim onih koji to neće, da bi kako-tako umesto reforme penzionog sistema plaćali sve brojniju armiju onih koji nemajući posla, izlaz traže u prevremenim penzijama - i poljoprivredi bi kao stvarnom, pa i najvećem resursu Srbije, bilo mnogo bolje. Kako?
       Prvo, umesto pretnji oduzimanja neobrađene zemlje i krajnje eksploatatorske cene proizvoda čime Mirko Marjanović, naravno, čuva socijalni mir preko tuđe grbače, domaćinska vlada bi seljacima koji žele da unaprede proizvodnju i uvećaju posed omogućila kupovinu zemlje, a ne otimanje i dodelu "proklete" tuđe. Na taj način rešila bi problem konjunkture poljoprivredno-stočarske proizvodnje izvozom, ali i bitkom da ojača kupovna moć naših građana koji su ipak najveći kupci hrane, preusmerila bi investicije u manje seoske fabrike i uslužnu delatnost, prešla bi s reči na dela umesto stalnog zasipanja parolama o tobožnjoj "revitalizaciji sela", rešila bi probleme odvodnjavanja i navodnjavanja zemljišta...
       Ova "narodna" vlast poodavno inače sve rešava represijom: umesto da izgradi i održava pauteve, ona samo pooštrava kazne vozačima, umesto da gradi parkinge i javne garaže, takođe kažnjava, umesto da za svaku tešku poplavu smenjuje ministre, pa i vladu (setimo se samo koje štete su Srbiji nanele prošlogodišnje julske poplave, a sada podzemne vode u Vojvodini!), poslušnici u Narodnoj skupštini izglasavaju Šešeljeve i Marjanovićeve otimačke zakone!
       Za folirantsku kovanicu "Vlada (tobožnjeg) narodnog jedinstva", najtačnije bi bilo reći: Vlada "seci uši krpi d..."! Takav je i Zakon o poljoprivredi jer mi velikim prijateljima u Rusiji, Belorusiji ili Severnoj Koreji ne možemo da izvozimo ništa drugo nego hranu! I to jevtinu, onu koju treba da proizvede ogoleli srpski "gedža" i vojvođanski "lala"...
      
       Dr ZDRAVKO BOGDANOVIĆ,
       Čačak


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu