NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Jezik
Kuma Milica u fitnes centru

Neobavezno pisanje crtice nije znak anarhije...

      Jovica Stanković, profesor iz Beograda, uzeo je jedan broj NIN-a (2573) i zabeležio sve primere spojeva s crticom i onih bez nje. Tako je na strani 54 našao radio-aparat, ali na str. 30 radio stanica. Ponegde je ista reč dvojako napisana, na primer turbo folk na petoj strani, ali turbo-folk na trideset drugoj. Odvojeno su pisani, na raznim mestima u broju, disk džokej, pop kultura, rol kragna, hit komedija, krimi drama, porno filmovi; s crticom su kik-boks, dens-zvezde, vikend-nastup, foto-robot, promo-fotografije...
       Spojevi sa skraćenicom na prvom mestu gotovo uvek su bez crtice, npr. TV Palma, DžU menadžer, NATO agresor. S crticom je ipak pisano e-biznis - na istoj strani i u istom tekstu gde piše veb kafić, bez crtice...
       "Ne znam kako se i kada desilo", piše prof. Stanković, "da crtice ispadnu odande gde su celog veka stajale, ali objašnjavali su mi da to ima neke veze s važećim pravopisom..."
       Pravopis iz 1960. godine držao se pravila (mada ga nije izričito formulisao) da crticu piše u svakom spoju gde prva reč ostaje nepromenjena u padežu. Tako se po njemu pisalo džez-muzika, cikcak-linija, bruto-težina, gala-ručak, franko-carina, Radio-Beograd, Herceg-Novi, Grmeč-planina i slično. Spojevi kao Kraljević Marko, Knez Mihailo, kuma Milica, Čiča Ilija pisali su se bez crtice u nominativu, pa i u drugim padežima ako se prva reč menja (o Kraljeviću Marku, Ulica Kneza Mihaila), ali su dobijali crticu čim je prva reč nepromenjena: o Kraljević-Marku, Knez-Mihailova ulica, s kuma-Milicom, Čiča-Ilijin, Ženidba Janković-Stojana.
       U novom Pravopisu (1993), u tački 476, konstatuje se da je takvo pisanje bilo "u praksi vrlo slabo prihvaćeno, jer se sukobilo s težnjom ka grafičkoj jednostavnosti, svojstvenoj savremenom shvatanju pravopisa". Kao potvrda navode se primeri pisanja bez crtice, iz štampe kao TV program, nindža kornjače, biznis klub, folk šou, video oglasi i slično, ili sa uličnih tabli kao Pop Lukina, Zmaj Jovina, Hajduk Veljkova.
       Zaista, 1960. godine spojevi s nepromenjivim prvim delom još su bili nešto retko i egzotično, pa smo mogli dozvoliti taj luksuz da svaki označavamo crticom. Otada pa do danas nagrnuli su toliki kompakt diskovi, kontakt grupe, fitnes centri, snek barovi, kamp prikolice, pop zvezde, rok festivali, čarter aranžmani, EPP poruke... da moramo priznati da u srpskom postoji jedan nov sintaktički obrazac, gde reč stranog porekla određuje imenicu posle sebe, i onda ih naprosto pišemo kao dve reči.
       Novi Pravopis nije zabranio crticu u takvim spojevima, samo je dao "prednost odvojenom pisanju". Mogućnost dvojnog izbora nekome se može učiniti kao anarhija, ali zapravo je demokratija. Ona odražava želju autora da ne čine nagle zaokrete, kako ne bi sve one koji su obavezno školovanje završili pre 1993. preko noći proglasili nepismenima. Ni za kuma Milicu, iz Knez Mihailove crtica više nije obavezna, ali je podjednako pravilno i kuma-Milicu, Knez-Mihailova, kao po ranijem pravopisu.
       Crtica ostaje u tradicionalnim domaćim polusloženicama, kojih nema mnogo (rak-rana, spomen-ploča, uzor-majka i slično, računajući tu i turcizme kao ćeten-alva, sahat-kula). Crtice nema u spojevima kao bruto težina, neto iznos, gala ručak, solo pevanje, instant doručak i sl., jer je tu prva reč zapravo nepromenljivi pridev: pišemo gala ručak kao što bismo pisali svečani ručak.
       Sve što smo rekli o izrazima tipa "fitnes centar" ne znači da treba u srpski prenositi engleski red reči, po kome ime ustanove dolazi ispred zajedničke imenice. "Vidim" - piše prof. Stanković - "da su, što bi se reklo, ZAŽIVELE konstrukcije tipa Karić fondacija, Smitsonijan institut, Metropoliten muzej i slično. Pamtim da je ovo nekad valjalo izbegavati kao anglizam: Sava centar bio je tada striktno Centar 'Sava'..."
       Nije možda nikad bio "striktno" Centar "Sava", ali je taj oblik svakako bolji nego Sava centar. Nadajmo se da ni ubuduće čitaoci časopisa NIN neće postati čitaoci "NIN časopisa" (po ugledu, recimo, na Time magazine).


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu