NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Niko kao Jugoslavija

Oduvek sam voleo vaš fudbal, možete sve, ali prečesto malo pokazujete dobru volju - kaže slavni Franc Bekenbauer

      (Specijalno za NIN iz Brisela)
      
       Naša fudbalska nacija je malo vrdnula. Prvo je do srži bila uvređena kada su Slovenci, ni krivi ni dužni, stvorili trogolnu prednost protiv jugoslovenskih, na Zapadu bogatih, zvezda, potom su oni strastveniji izvadili ovovremene kubure i rafalnom paljbom, širom zemlje Srbije, označili da nas oni iz Dolenskog i Gorjenskog nisu nikada mogli da pobede, pogotovu ne u fudbalskoj veštini (3:3).
       U svemu su, kada su se dosetili da je reprezentacija i njihova (Kralj, Mijatović, Saveljić, nedostaje Dejo-nacionale) podršku dali i u Belgiju pohrlili Crnogorci, pravo u Lijež da direktno protiv Norvežana učestvuju u pobedi (1:0). Zlobnici su čak tvrdili da je Crnogorcima lako bilo da stignu u NATO centralu jer većinu ne dotiče "ona lista" za izlazak iz SR Jugoslavije. Poveća grupa uglednih Crnogoraca hrabro je zbila redove kako bi sa tribina stadiona FC "Standard", doprinela pobedi reprezentacije Jugoslavije i uspeli su! Bilo je tu i Milovih i Momirovih. Dokolicu do važne pobede razbijali su sitnim zađevicama: "Uzeli smo vam ružu juga (Herceg Novi), govorili su jedni, oni drugi pak imali su svoj odgovor: "Što'je to kad ste izgubili onaku gradurinu kakva je Podgorica"! Svi su bez pogovora u jednome bili jedinstveni da je prvjenac u čaši kvalitetniji od hladnog belgijskog piva. Odnekuda se u proslavi pobede dogodila i lozovača u plastičnoj flaši "knjaz Miloš" za kiselu vodu.
      
       Složni Srbi
       A Srbi, i oni su bili jedinstveni. Posle dužeg vremena. Možda je organizator šampionata tako nešto i predvideo poštujući njihovu želju - da ne budu obični "stvori" sa nekakvog juga, smestili su ih na severne tribine stadiona.
       Srbi, već dovoljno osuđeni, sa zastavama od Nemanjinih sa tri ocila do onih sa i bez zvezde petokrake, bili su složni. Norvežani, svi u crveno obojeni, od dresova do preko celih glava, nisu razumeli onu: od Topole pa do Ravne gore. Zato su, valjda, izgubili utakmicu.
      
       Kajzer Franc i Berti
       Svetski fudbalski star Franc Bekenbauer, koji je odseo u istom hotelu (Hilton) sa gostima iz Srbije i Crne Gore, za NIN govori o dosadašnjem toku šampionata Evrope: "Razočaran sam, ali samo igrom reprezentacije Nemačke. Tako ne sme da igra šampion Evrope (titula osvojena 1996. u Londonu). Naš tim je iskusan, ali ne igra moderno."
       Fudbalsku Jugoslaviju popularni "Kajzer" posebno uvažava: "Jugosloveni su uvek nepredvidljivi. Volim vaš fudbal. Možete sve, ali prečesto malo pokazujete dobru volju. Ono što ste postigli protiv selekcije Slovenije niko nikada nije učinio, ili se ja ne sećam dobro. Šampionat je kvalitetan, ali ne i jedan od najboljih. Možda će u nastavku biti većih uzbuđenja od onih koje je učinila selekcija Jugoslavije i Turske, pobedom protiv Belgije."
      
       Afrika protiv Evrope
       Berti Fogts je nekada imao mnogo problema sa velemajstorom Draganom Džajićem. Na Evropskom šampionatu 1996. u Engleskoj bio je selektor šampionskog tima Nemačke. Sa zadovoljstvom za NIN kaže: "Gospodin Džajić je veliko ime svetskog fudbala. Zašto ga nema na šampionatu? Njegova 'Crvena zvezda' se poštuje u Evropi". Dalje Berti Fogts ističe: "Nisam oduševljen do sada viđenim. Moja fudbalska shvatanja najbliža su igri selekcije Italije, čvrsto u odbrani, jednostavno u napadu. Izvinite, ali nisam ubeđen u uspeh jugoslovenskog tima."
       Velibor-Bora Milutinović, selektor na četiri svetska šampionata (1986. Meksiko, 1990. Italija 1994, SAD i 1998. Francuska) za NIN izneo je svoja zapažanja, posebno ističući selekciju aktuelnog šampiona sveta, Francuze: "Francuzi su bez premca samo zato što su spojili snagu i veštinu baratanja loptom. To je i zato što imaju desetak tamnoputih igrača i svi oni igraju u jakim evropskim ligama. Nekada se mnogo govorilo o stilu i fudbalskim školama. Jedine zemlje koje ne odustaju od svog stila igre su Englezi i Nemci, zato i nemaju u svojim timovima 'strance'. Mislim na fudbalere koji igraju izvan njihovih liga. Možda je to objašnjenje što su najmanje pokazali na ovom šampionatu. Da li je to dobro, stvar je ukusa. Naš tim igra dobro. Problem je, međutim, za naše igrače: šta je prvo važno? To je sledeća akcija! Kako je organizovati? Posle prethodne (neuspešne) dolazi do izražaja naš mentalitet. Rasprava, ako ne sa sudijom, onda međusobno.
      
       ALEKSANDAR MIHAJLOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu