NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Na dnu

U Srbiji je socijalni radnik socijalni slučaj. Ovde je socijalna politika decenijama nužno zlo, kao i sve drugo što po svojoj prirodi negira virtualnu stvarnost i društvo bez problema

      U Americi je posao socijalnog radnika među prvih pet zanimanja po visini zarade. U Engleskoj, socijalni radnik ima dva puta veću platu od profesora u srednjoj školi, a na Malti dva puta veću od psihologa, jer oni tamo, čudo jedno, smatraju da je procena kome dati dete na usvojenje ili posle razvoda braka veoma važan i odgovoran posao od nacionalnog interesa, jer će ta deca, blago njima, ostati kod kuće.
       U Srbiji je socijalni radnik socijalni slučaj. Ovde je socijalna politika decenijama nužno zlo, kao i sve drugo što po svojoj prirodi negira virtualnu stvarnost blagostanja i društvo bez problema. I zato, socijalni radnici, ovde, mogu da štrajkuju i tri meseca a da za to niko ne haje, ponajmanje oni koje bi zbog toga trebalo da boli glava. Ali zato glavobolju imaju drugi. Visina materijalnih troškova koje za ovu službu obezbeđuje Ministarstvo za rad, boračka i socijalna pitanja nije menjana od devedeset i šeste godine, pa je u centrima za socijalni rad počelo da crkava jedno po jedno.
      
       Stiska
       Tokom ove zime, primera radi, u odeljenju Gradskog centra za socijalni rad na Zvezdari isključivana je struja, telefoni, strankama su pozive (kad su telefoni radili) slali telegramima jer nije bilo ni markica za poštansko dopisivanje, vode nije bilo nedelju dana, a plate na nivou socijalnog minimuma, pa još kasne. Uslovi za rad samoubilački, a treba pomoći onima koji ni u Boga više ne veruju. Ministarstvo i Skupština grada, kao osnivač, njihove više vapaje nego zahteve smatraju opravdanim, ali tu je početak i kraj razabiranja problema opustošene socijale i njene klijentele. Iz Ministarstva im poručuju da mnogo ne "talasaju" jer će im delatnost svesti na blagajnu za isplatu mizerne socijale (što je poslednje što bi Gradski centar za socijalnu pomoć trebalo da radi), a Gradska skupština je s teme para brzo prešla na političke teme s osvrtom na zločin na Ibarskoj magistrali.
       Kako u Beogradu (u Srbiji je malo bolje) žive zaposleni u ovoj državi nebitnoj delatnosti? Prosečna zarada zaposlenog s fakultetom (takvih je 90 odsto) u 1999. godini iznosila je 1 150 dinara, a spremačice 424 dinara, tako da sve spremačice koje žive same ili, ne daj bože, s nekim ko ne radi imaju pravo na socijalnu pomoć jer ne ostvaruju minimum za životnu egzistenciju. Ko ostvaruje minimum za životnu egzistenciju? Ostvaruje ga onaj ko, ako živi sam, mesečno zaradi 603 dinara, a ako, na primer, zaradi samo 550 dinara država će mu, kako zakon kaže, na to dodati još 53 dinara. Petočlanoj porodici treba još manje - 1 206 dinara.
       Ovo su samo prava koja poniženi mogu prema zakonu da ostvare. Kako ih ostvaruju pokazuje evidencija iz Gradskog centra za socijalni rad. Tuđa nega i pomoć isplaćena je u 2000. godini samo za februar 1999. Materijalno obezbeđenje porodice isplaćeno je u ovoj godini samo za jun prošle godine. Stalna novčana pomoć od maja do avgusta 1999. isplaćena je od januara do juna 2000. Šta je sa devedeset i osmom godinom? Izbrisali su je kao da nije ni došla ni prošla. Izbrisali su i dugovanja za tu 98.
       Tek nekolicini dobronamerni su šapnuli da bi mogli da tuže Ministarstvo. Tužilo je njih petoro. Troje je nešto dobilo, jedan sve! Ali i oni ćute, neće da govore o tome. Može da se pročuje da država deli pare, ali sigurno nema za sve, inače ne bi čekala da je tuže za ona 53 "egzistencijalna" dinara. Okupili su se oko ove muke i UGS "Nezavisnost" (Beograd) i Samostalni sindikat (gradovi po Srbiji) kad im je Ministarstvo u sred štrajka otvorilo novi front.
      
       Zakon
       Sindikalci su se tajno dokopali Nacrta zakona o izmenama i dopunama zakona o socijalnoj zaštiti, kad tamo, po njihovom mišljenju, piše da će biti još gore. Pitali su profesore s Fakulteta političkih nauka, smer socijalna politika, znaju li oni nešto o tome, da li ih je neko konsultovao, onako kao stručnjake. Nije.
       "Ako bi se taj zakon usvojio, i profesija i korisnici socijalne zaštite biće dovedeni u još gori položaj", kaže Jelena Mihovilović, socijalni radnik, članica UGS "Nezavisnost". "Taj zakon skoro da ukida pravo na štrajk. Uvodi inspekciju koja ostvaruje nadzor osim za stručni postupak i za stručnu procenu, što dovodi u pitanje naše obrazovanje. Novi zakon je još restriktivniji i prema korisnicima socijalne zaštite. Poslednjih godina broj korisnika materijalnog obezbeđenja se smanjuje pa se stiče utisak da ljudi žive u boljim uslovima i da zato taj broj opada. Međutim, broj opada zato što ljudi odustaju od podnošenja zahteva jer je procedura duga i teška, uslovi se pooštravaju iz godine u godinu, a po ovom nacrtu su još restriktivniji."
       Još lošiji dani dolaze za najugroženije korisnike socijalne zaštite koji čekaju da budu smešteni u zaštitnu ustanovu. I do sada je bila praksa da najsiromašniji čekaju na mesto u domu i po dve godine jer im životni prostor zauzimaju neki drugi za koje mesta uvek ima i za čiji smeštaj saglasnost socijalnog radnika može da se pribavi i kasnije. Nacrt novog zakona, po mišljenju onih koji treba da ga primenjuju, tu je da legalizuje ovu naopaku praksu.
      
       Štrajk
       Ovih dana mediji donose i vesti o tome kako će usvojenje dece preći iz nadležnosti Gradskog centra za socijalni rad u nadležnost domova za nezbrinutu decu i Ministarstva čime će postupak biti znatno ubrzan pa deca više neće čamiti po domovima. Još jedan indirektan napad na Centar, ovoga puta preko mališana. Usvojenje ne može i ne treba da bude urgentan postupak, naprotiv.
       Gradski centar za socijalni rad se teško navikava na činjenicu da bi neki voleli da Centra nema. Ukinut je Institut za socijalnu politiku, ne postoji više ni Zavod za proučavanje socijalnih problema u Beogradu, a Viša škola za socijalne radnike koja je trebalo da se razvije u fakultet ukinuta je. Studenti su poslati na neadekvatno doškolovanje na Fakultet političkih nauka. U toku štrajka, koji je trajao tri meseca, nadležni ministar Tomislav Milenković nije ih primio nijednom. Tu su bili zamenici i pomoćnici, pa i oni samo ako nisu imali nešto pametnije da rade, na primer, da idu na sastanke u neke nevladine organizacije, tipa "Save the children", koje uz pomoć vlade našim stručnjacima za socijalnu zaštitu otkrivaju toplu vodu.
       Posle osamdeset tri dana, štrajk u Gradskom centru za socijalni rad je prekinut krajnje nezadovoljavajućim sporazumom za radnike jer o drugom zahtevu, povećanju cene rada, vlada je odbila da pregovara. Leto je, teške vrućine, primirili su se i mnogo jači. Do viđenja do septembra, poručuju iz Centra.
      
      
      
       DIJANA IVANOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu