NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Obnova i izgradnja

      1
       Pošlo se od dve bitne pretpostavke.
       Prva: Građevinske firme ne poseduju obrtna sredstva, ali imaju potencijal. U deceniji rastura države, srpski građevinari su sačuvali mašine, bagere, tegljače, kamione, istezače gvožđa, mešalice, kesone, merne instrumente, mistrije, viskove, libele, ručna kolica, znatne zalihe žice i gvožđa, cigalja, cementa, kreča itd. Peska, kamena i drveta, i pored silne i na momente dušmanske eksploatacije u Srbiji još ima, dovoljno.
       Druga (bitna) pretpostavka s kojom se računalo bio je tzv. ljudski faktor.
       Ne podilazim trijumfalizmu određenih militantnih krugova, govorim samo ono što znam. Srpski građevinari (posebice mostograditelji) znanjem, inventivnošću, iskustvom, pa na izvestan način i stvaralačkom drskošću u svetu struke ne ustupaju nikome. Ono što je u svetskom sportu srpska odbojka, to su u građevinarstvu srpski majstori. Izgradili su "pola Afrike i Azije", u Južnoj Americi stekli su veliku slavu. U Rusiji se bez srpskih majstora, inženjera, konstruktora i projektanata ništa nije počinjalo. A znamo kakvi su ruski majstori, posebno oni iz grada Tule, koji su u vreme Petra Velikog za slavu njegove vladavine, za slavu matuške Rusije i razume se za slavu svog esnafa potkovali sedamdeset dve buve, čime su ondašnju Evropu bacili na kolena. Ni na današnjem stupnju nauke i tehnike nije lako potkovati buvu. Tek kad su svojim očima videli tolike potkovane buve, koje su živahno trupkale u srebrnoj tabakeri u kojoj su bile smeštene, Holanđani su Petru Velikom dali brodove.
       Takvi su bili majstori iz Tule, ovekovečeni u književnosti i istoriji Rusije. Podilazim li politikantskom trijumfalizmu ako ukazujem na opštepoznatu činjenicu da su srpski majstori baš u Tuli sagradili silos, dom kulture i poštu, u kooperaciji s potomcima slavnih potkivača buva, razume se.
       U slavi srpske građevinske struke participirali su i fizički radnici, fizikalci, oni sa dna platne liste.
       U kriznim situacijama i opštoj besparici uvek se kalkulisalo s okolnošću da su fizikalci uglavnom "seljaci iz okoline". Ni Direkcija za obnovu i izgradnju, na čelu s Mrkonjićem, to nije prenebregla.
       Tamo kod kuće žena gaji kravu, kokoši, neko svinjče, luk, krompir, paradajz, cveklu, krastavce, kupus, tako da mila kućanica ostvaruje veći prihod od svog čoveka u preduzeću. Samo što joj to niko ne priznaje. Kad je pitaju gde radi ona kaže - NIGDE! Njenog čoveka "na građevini" dobrano bije slava patriote. Plata kasni ali ne i slava. Ona ništa. Navikla da živi bez slave. Više bi volela koji dinar nego slavu. Ali ne i njen čovek, fundament. Srbin bez srpske slave utrnuo bi kao ugarak.
       I s tim se i te kako računalo.
       S čim drugim?
      
       2.
       Kao politički guru (učitelj) samozvanac, još od famozne sednice srpske opozicije od 10. januara 2000. godine, ukazivao sam na neophodnost da se srpska opozicija bez oklevanja (i ne birajući sredstva) uključi u sve bitne, elementarne poslove naroda. Da se ne iscrpljuje u mržnji prema vlasti i međusobnim sumnjičenjima, razmiricama pa i podmetačinama, nego da se prihvati konkretnog posla. Obnova porušene zemlje jedan je od tih najkonkretnijih poslova. Skepticizam i intelektualističko prenemaganje udaljuju vas od naroda, govorio sam. Ko je slušao Samozvanca? Niko. Ojačan je stav da s diktaturom nema saradnje. Dobro de, ali diktatura nije narod. S narodom se mora sarađivati. Morali ste se naći na licu mesta obnove i izgradnje. Znam da vas ove reči podsećaju na parole mrskog vam socrealizma, ali u naporu da sastavim postmodernistički traktat na istu temu nisam uspeo. Postmodernizam mi ovih dana nešto ne ide.
       Opozicija je propustila šansu da izađe na Gradilitše, da se rukuje s graditeljima, da u sebe usisa energiju silnih gradivnih imenica o koje se čovek tamo prosto sapliće. I ja vam kažem: zažalićete za tom energijom.
       Nemojte reći (ne meni) da vas nisu zvali.
       Ko da vas zove? Vi ako jeste sami sebe zovete.
       Nemojte reći: Policija nas ne bi pustila?
       NE BI ili NIJE? pazite, nijanse su bitne.
       Da li ste od novca dobijenog iz inostranstva (nikad niste demantovali da ga dobijate) odvojili za Obnovu porušenih objekata?
       Da li ste, u okviru redovne partijske delatnosti, organizovali skupljanje dobrovoljnih priloga za obnovu i izgradnju?
       Kažite da jeste ako i niste.
       Svi znamo da niste ali vi kažite da jeste.
       Ako je laž konstanta sveukupnog političkog života na ovim prostorima, lažite i vi, sa silnim istinama ste prokuvali.
       Izađite na neki od sagrađenih mostova, slikajte se. Kažite da ste ga vi sagradili svojim sredstvima. Svi znamo da niste ali vi kažite da jeste. To će biti dokaz da vam je do toga stalo, do tih mostova, do te graditeljske interpunkcije.
       Samo pazite da odnekud ne bane oni Mrkonjić?
      


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu