NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Obećana zemlja

Iako relativno malo, naše tržište vrlo je zahvalno za plasman skupih i luksuznih proizvoda. Tanak sloj bogatih može da kupi (i kupuje) sve - od skupih automobila, preko nameštaja, do garderobe i kozmetike koji idu "kao alva"

      Ne gledaju baš svi Jugosloveni kao najvažnije vesti u životu informacije hoće li poskupeti hleb, pošto je meso, u koje prodavnice danas stiže ulje, pa da na vreme zauzmu red. Postoje i ljudi sa sasvim drugačijim sferama interesovanja: da li da kupe novi auto, ili možda, džip, da li da promene kuhinju, jer im je boja dosadila i gde da otputuju na letovanje. Naravno, i u ovoj siromašnoj (stručnjaci i njihova istraživanja govore temeljno opljačkanoj) zemlji ima i te kako bogatog sveta, čak i po zapadnim merilima. NJima ne samo da nije bitno koliko košta hleb i hoće li dogodine biti šećera nego nisu ni obavešteni gde običan svet ove artikle nabavlja. To je zatečen svojevremeno priznao i jedan od glavnih ministara u srpskoj vladi, upravo zadužen za standard.
       U Jugoslaviji, dakle, postoji i tržište za skupu, luksuznu robu. Ona, tvrde prodavci, ide dobro - ovo tržište nije toliko malo, mada je sloj izuzetno bogatih ljudi relativno tanak. Procenjuje se da je oko pet odsto stanovništva izuzetno imućno, a još toliki procenat može se svrstati u dobrostojeće. Ostali su siromašni, ili na granici siromaštva. Već je postala opšte mesto priča o nestanku srednjeg sloja, kome su nekad pripadali uglavnom intelektualci. Sad su i oni prešli u kategoriju sirotinje.
      
       Automobili
       Šta ovde kupuju bogati? Pre svega, automobile. Poslednjih godina vrlo su popularni i džipovi, naravno kao statusni simbol za vožnje po gradu, a ne zbog nepristupačnog terena koji treba da savladaju. "Naročito se proslavio 'pajero', koji voze pripadnici MUP-a i vojske. NJegova cena kreće se od 50 do 90 hiljada maraka bruto i on se najviše traži", kaže u razgovoru za NIN Dušan Cincar, pomoćnik direktora prodaje "Velauto motorsa", koji je zastupnik "Micubišija" u Beogradu. Od srednjih kategorija, kaže Cincar, najbolje se prodaje "karizma" koja košta oko 30 do 40 hiljada maraka. "Veće je interesovanje za skuplje nego za jeftinije automobile. Vrlo mali procenat ljudi ima novca, negde oko 7-8 odsto. Ko ima novca, kupuje skupa kola, ko nema, ne može da kupi ni ona srednje klase. U najboljem slučaju oni se opredele za "koreance", kaže Cincar.
       Samo za prva tri meseca ove godine, prema najsvežijim raspoloživim podacima, više od 100 miliona dolara potrošeno je na kupovinu uvoznih automobila. Uvezeno je 9 709 automobila, koji koštaju, u proseku, oko 20 000 maraka, što je na nivou prosečne kupovine automobila u zapadnoevropskim zemljama. Na beogradskom Salonu automobila, uvoznici proletos nisu uspeli da obezbede dovoljno "mercedesa", "grand čirokija", "pajera" i ostalih automobila od 60 hiljada maraka pa naviše, koliko je bilo zainteresovanih kupaca. Naš čovek tradicionalno ipak najviše voli "mercedes" - tek kad u njega sedne, svi vide koliko je platežno sposoban. A čemu služi bogatstvo ako ga drugi ne vide.
       Ovu tezu potvrdio je i Mirko Jevtović, direktor prodaje u "Mercedes-Bencu Jugoslavija", koji kaže da se kod nas voze samo dve vrste automobila: "mercedes" i ostali. On je ipak demantovao tvrdnje da je kod nas prodato 300 blindiranih mercedesa, čija cena nije ograničena, jer zavisi od narudžbe kupca. Jeftović tvrdi da od tog broja "nije prodato ni jedan odsto". To, naravno, ne znači da kod nas nema dovoljno platežno sposobnih kupaca, već da se oni, možda, ne osećaju toliko nesigurnim da bi se vozili "blindirani".
      
       Nameštaj
       Da u Jugoslaviji postoji tržište za skupe i luksuzne stvari, potvrđuje i Željko Mileusnić, direktor marketinga "Eurosalona", ali smatra da ovde bogati ipak nisu bogati kao u svetu: "Stilski nameštaj, koji se dosta traži ovde košta manje nego u svetu, mada po kvalitetu nimalo ne zaostaje. Jednostavno, cena je prilagođena našem tržištu. On se i kod nas kataloški prodaje. Cene nameštaja poslednjih godina drastično su pale, tako da, na primer, kuhinju koju smo prodavali za 20 hiljada maraka sada prodajemo za tri hiljade. Ipak, može se reći da ovo jeste relativno malo tržište, ali ima dovoljno imućnih kupaca. Čak je prilično siromašna ponuda u smislu konkurencije", kaže Mileusnić. Bogati kupci, napominje on, nisu koncentrisani samo u Beogradu, već ih ima i u drugim gradovima - Novom Sadu, Nišu, Podgorici, ali i u Negotinu, Zaječaru, Požarevcu. Tamo ima mnogo gastarbajtera, pa njima nameštaj uglavnom služi "za izložbu".
       LJubav ovdašnjeg stanovništva prema stranim luksuznim stvarima odlično su primetili uvoznici, pogotovu oni bliski establišmentu. NJima se, naime, nekako posrećilo da najlakše dobijaju uvozne dozvole i vrlo, vrlo lepo zarađuju na razlici u ceni. Mehanizam je jednostavan u inostranstvu kupe jeftinije, plate (ili ne plate) sve uvozne dažbine i ovde prodaju duplo skuplje. Tržište sve "guta". Posao je pogotovo bio unosan do aprila ove godine, kad se carina plaćala (a onda i porez obračunavao) po zvaničnom kursu od šest dinara za marku dakle četiri puta manje od realne cene. Potom je savezna vlada donela odluku da se za uvozne dažbine primenjuje "stimulativni" kurs od 20 dinara za marku, kako bi se smanjio uvoz, a time i odliv deviza.
       Međutim, podaci pokazuju da od toga nije bilo ništa: za prvih šest meseci, prema najnovijim podacima Saveznog zavoda za statistiku, spoljnotrgovinski deficit (veći uvoz od izvoza) dostigao je 1,077 milijardi dolara. Ako se ovim tempom nastavi, do kraja godine ubeležićemo rekordni deficit od 2,4 milijarde dolara, procenjuju stručnjaci iz Instituta za spoljnu trgovinu u Beogradu.
      
       Kozmetika
       Najveći deo novca potrošen je upravo za uvoz robe široke potrošnje, jer se ona ovde najbolje prodaje, novac se najbrže okrene, zarađeni dinari na crnom tržištu pretvore u devize i raznim kanalima iznesu u inostranstvo. Na strane račune ili za plaćanje novog uvoza, pa opet ukrug. Prošle godine, koja zbog bombardovanja nije standardna, blizu 30 miliona dolara potrošeno je na uvoz piva, viskija i čokolade. Oko dva miliona dolara potrošeno je na uvozne žvake, a skoro isto toliko na uvoz palminog ulja.
       Jedan od najunosnijih poslova kod nas je uvoz kozmetike. On je, kako se može saznati, strogo kontrolisan i pravilno raspodeljen, uglavnom unutar (šire) "porodice". Skupi parfemi i kozmetika svetski poznatih firmi, od po nekoliko stotina, pa i hiljada dinara, kod nas imaju kupce, kako nam je potvrđeno u nekim ekskluzivnim beogradskim parfimerijama. Isti je slučaj sa italijanskim cipelama od po desetak hiljada dinara. Pominjati da to iznosi bar pet prosečnih plata sasvim je besmisleno, jer tu kategoriju kupaca uopšte ne zanimaju prosečne plate.
       Izvesno iznenađenje mogla bi, možda, predstavljati izjava Slobodana Mićića, vlasnika turističke agencije "Kon tiki" iz Beograda. Ova agencija poznata je po organizovanju egzotičnih turističkih putovanja za dublji džep. Nekad se, kaže za NIN Mićić, tokom leta putovalo na Bali, Tajland, Karibe jednom nedeljno, a sada toga više nema: "Ranije su naši klijenti bili intelektualci, srednja klasa koja sad nema novca i ne može za letovanje da odvoji nekoliko hiljada maraka. Ekstremno bogati, koji to mogu da plate, opet, nemaju naviku da putuju. NJih zanimaju druge stvari. Naročito ih ne privlače obilasci i edukativna putovanja, što je ranije bilo najinteresantnije. Ako i uplate letovanje, onda odu 15 dana na Karibe, leže i kupaju se", kaže Mićić.
       Kako je došlo do toga da se naše, nekad socijalno vrlo homogeno društvo, za deset godina rasloji do te mere da bogati i siromašni, na istoj geografskoj teritoriji, žive u različitim svetovima, bila bi tema za neku temeljnu sociološko-ekonomsko-kriminološku analizu. Ono što je i na prvi pogled jasno, to je da ima građana kojima je upravo Jugoslavija - obećana zemlja.
      
       BILJANA STEPANOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu