NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Sve je montaža

      Pre puno godina jedan mladi beogradski novinar zahvaljujući nizu srećnih okolnosti postao je vlasnik jednog magnetofona, u to vreme čuda neviđenog. Kada je savladao sve što je tehnički trebalo, rešio se da napravi ujdurmu. Televizije još praktično nije bilo i radio je bio najpopularniji medij. Tako je čovek snimio na magnetofon deo jutarnjeg programa Radio Beograda. Tačno u sedam sati započinjala je emisija “Dobro jutro, deco” sa prepoznatljivom muzikom.
       Stavio je magnetofon na otvoreni prozor i u deset minuta do sedam sati pustio snimak emisije od juče. Na ulici je nastala pometnja i panika. Svi koji su radili od sedam sati pomislili su da kasne na posao. Najmanje njih je pogledalo na svoj sat. Gotovo svi su poverovali da je tačno ono što čuju.
       Kasnije je došla televizija. Opet za to vreme čudo neviđeno. Pričao se tada vic da glavna informativna emisija Dnevnik započinje rečima: “Dobro veče, druže predsedniče!”
       U to vreme pa i dosta posle toga magnetoskop, što je pandan magnetofonu, za sliku nije postojao. Sve što se emitovalo, išlo je uživo. Samim tim prenosilo se, dakle, ono što se tog trenutka stvarno događalo. Uslova za ujdurmu poput navedene pa samim tim i manipulacije nije bilo, ili je bilo svedeno na minimum. Broj vlasnika TV prijemnika rastao je veoma brzo. Informacije koje su dolazile preko ovog medija bile su prihvatane kao apsolutno tačne, što su manje-više i bile. Osim toga, fasciniranost činjenicom da postoji kućni bioskop koji je sve dostupniji, učinila je svoje. Televizor je postao relikvija, najvrednija stvar u kući. Uglavnom je samo jedna osoba u porodici imala pravo rukovanja.
       Onda se pojavio magnetoskop. U početku su to bile glomazne mašine, teške za rukovanje i dosta nepouzdane. Koliko je divnih koncerata i drugih događaja propalo jer se do kraja nije znalo da li je snimak uspeo. Kada je snimanje završeno ono čega smo se užasno pribojavali, jeste da iz magnetoskopa čujemo reči “Zapušila glava”. To je značilo da je sve propalo.
       Tada su aktivnosti predsednika - doček, ispraćaj i slično - snimane na dve, a ponekada i na tri mašine. Za to se trošio enorman broj traka. Pošto se ništa od toga nije smelo brisati, brisane su trake koje su po trenutnim procenama sadržavale efemerne stvari. Obrisana je dragocena istorija iz raznih oblasti.
       Današnjom televizijskom tehnikom moguće je učiniti praktično sve. Najbanalnije je prećutati nešto i ne pokazati ništa. Daleko je drastičnije kada se neki događaj montažom prikaže potpuno drugačije nego kako se stvarno zbio. To se obilato koristi. Najsvežiji primer je izveštavanje stranih televizija o bombardovanju.
       No, nismo ni mi tu neke cvećke. I te kako su se i naši poslenici izveštili u ovoj disciplini. Pa ćete tako, na primer videti nekoga na nekom skupu, iako on tamo uopšte nije bio. Ili je neko bio, ali ga nećete videti. Ujdurma navedena na početku prava je Andersenova bajka u odnosu na sve ono što se danas čini.
       Televizor je, ipak, najbolje tretirati zaista isključivo kao kućni bioskop. Odgledajte neki dobar film, zanimljiv sportski događaj i odmah ga isključite. Ako to ne učinite, zasuće vas stupidnom reklamnom prodajom raznih reckala i grickala, ili će vas uveriti kako je snabdevenost gorivom, uljem, šećerom, lekovima i ostalim nevažnim stvarima potpuno normalna, ili ćete na kraju poverovati da spadam u izdajnike.
      
       MIĆA MARKOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu